Međunarodna znanstvena konferencija Communication Management Forum ponudila je odgovor na pitanje kako će izgledati poslovni i privatni život po završetku pandemije, a znanstvenici i stručnjaci složili su se kako je pandemija ukazala na to da nam tek predstoje krize i izazovi koje će biti aktualne u narednih nekoliko godina.

Antropolog sa slovenskom adresom, prof. dr. Dan Podjed, govorio je o Homo Covidiensisu i prilagodbi čovjeka, istaknuvši kako je situacija koju je izazvala pandemija bila svojevrsna ugroza za čovječanstvo.

Podsjetio je na nove navike ljudi, od kupovnih do češćeg pranja ruku, izbjegavanja rukovanja s prijateljima i poznanicima, radu od doma i socijalizaciji kroz različite tehnologije na daljinu. Prošla je godina, kaže Podjed, označila kraj formule “8+8+8” Roberta Owena koja označava osam sati posla, osam sati rekreacije i osam sati sna.

“Nalazimo se ne samo unutar državnih granica, već i granica našeg svakodnevnog života koji je više orijentiran na vrijeme provedeno unutar naših domova”, kaže Podjed koji se osvrnuo na statistiku prema kojoj ovakav način života nije nepoznanica – u 2019. rezultati istraživanja pokazali su kako više od 90% vremena provodimo “unutra”, odnosno u kafićima, restoranima, u javnom prijevozu i uredu, a tek 8% provodimo vani.

Život unutra postaje dominantan

Smatra kako trenutačno pred sobom imamo dva velika globalna eksperimenta – pandemiju koronavirusa i tzv. sustav društvenih kredita u Kini koji rangira građane prema tome što rade online i offline, a koji predstavlja primjer digitalnog totalitarizma.

“Taj sustav prati što radite i ponašate li se kao dobar građanin, te vas ocjenjuje na temelju elemenata poput kupovnih navika – ako kupujete alkohol, ocjena je niža, a ako kupujete zdrave namirnice ocjena je veća. Drugi elementi su odnos s drugima, ponašanje vani, komunikacija te odnos prema dugovima i kreditima.

U Kini će svaka osoba imati svoj rezultat, od 0 do 1000, prema kojem može imati bolju ili lošiju budućnost. Ako, primjera radi, rezultat ide ispod 900, nećete dobiti vizu za Singapur, a ispod 800 ne možete dobiti za Europsku uniju.

Ako padne ispod 500, onda država odlučuje u koju će državu vaše dijete ići jer prema njima očito niste dobar građanin i nemate pravo na takvu odluku”, objasnio je slovenski antropolog.

Premda se naši sustavi razlikuju, i dalje nas prate, kaže Podjed, jer npr. banke znaju što i gdje kupujemo, imamo li dugove, policija zna gdje se krećemo, prate nas i društvene mreže i stranice poput Facebooka, Googlea, Amazona, Instagrama…
Iznio je pritom nekoliko mogućih scenarija trenutne i post Covid-19 krize.

Prvi je život “unutra” u kojem ćemo sve manje vremena provoditi vani i među ljudima. Drugi je nestanak društva rizika koje će postati društvo nadzora.

Treći je rast tzv. digitalnog kapitalizma u kojem od 10 najbogatijih ljudi na svijetu njih šest živi od –naših podataka.

“Drugačije kupujemo stvari, radije naručujemo online nego odlazimo u kupovinu. Neki digitalni moguli od tih su se navika obogatili, primjerice Amazon. Više nije važno ni što kupuješ jer su ljudi postali proizvodi, a naši su podaci u fokusu digitalnog kapitalizma. Živimo u jednoj vrsti ropstva novca i podataka.

Najveća perverzija i apsurd je to što smo u digitalnom kapitalizmu spremni kupovati ‘špijunske uređaje’ i spremni smo da nas se prati. Spremni smo i opet platiti za podatke koji se uzimaju od nas za analize i interpretaciju, a koji su nam potom ponovno prodani. Svoje podatke mijenjamo za prihvaćanje, lajkove, komentare i nove prijatelje s društvenih mreža”, rekao je antropolog.

Četvrti scenarij je tzv. “post-truth” vrijeme u kojem su ljudi zbunjeni i ne znaju kome mogu vjerovati; zdravstvenim djelatnicima, političarima, policiji, prijateljima, društvenim mrežama, što stvara kaos i prosvjede. Jedan od scenarija vezan je uz kohabitaciju s tehnologijom jer većinu vremena provodimo ispred malih ekrana.

“Ovo nije virtualna stvarnost kako je se voli nazvati, jer ovo što radimo ispred ekrana je postalo naša primarna stvarnost u kojoj provodimo najveći dio našeg budnog dijela. Pa, prvo što napravimo po buđenju je da uzmemo mobitel u roku”, rekao je Podjed.

Utopijski scenarij digitalna je demokracija koju potiče Europska unija direktivom za zaštitu podataka, odnosno GDPR. No ljudi su, kaže antropolog, i u tom dijelu počeli negodovati jer GDPR nije human i nije orijentiran prema veliki igračima, već prema malim ljudima koje targetiraju.

Zaštititi zadnji ‘otok privatnosti’

Smatra kako bismo trebali kombinirati digitalna i analogna rješenja, što vodi do razvoja tzv. “mirnih tehnologija” koje ćemo moći uključiti kada ih trebamo i isključiti kada ih ne trebamo, stoga bismo, kako smatra Podjed, kao homo sapiensi trebali zadržati mogućnost da se “isključimo”, da odemo van bez tehnoloških uređaja, najviše mobitela, jer smo u suprotnom prisutni u digitalnoj i fizičkoj stvarnosti.

“Trebali bismo zaštititi zadnji ‘otok privatnosti’ koji imamo. Ne moramo dovesti previše pametne tehnologije u naš dom jer ćemo živjeti s robotima i zaboraviti na ljude.

Procjene su da će do 2030. na planetu će biti 8,5 milijardu ljudi i 25-100 milijardi pametnih uređaja, dakle nekoliko puta više uređaja nego pametnih ljudi na svijetu, koji će nas konstantno pratiti gdje god se nalazili. Već sad pametni satovi prate ne samo koliko hodate, već i vaše intimne trenutke.

Privatnost je trenutačno u istoj opasnosti kao i klimatske promjene, ali za klimu imamo brojne prosvjede, no ne i za privatnost što bismo trebali poticati.

Trebali bismo napraviti tranziciju iz količine do nove kvalitete; umjesto 1000 prijatelja i pratitelja na Facebooku trebali bismo se fokusirati na ljude do kojih nam je stalo. Potrebna je nova kvaliteta života”, zaključio je Dan Podjed.