Trideset godina nakon propasti Securitatea, agencije tajne policije tijekom komunističkog režima, Rumunjska je, na žalost, i dalje zarobljena država u kojoj autoritarni političari zlorabe moć, a zloupotrebljavaju je trenutačni i bivši članovi sigurnosnih službi.

Unatoč podršci Bruxellesa i Washingtona, rumunjska borba protiv korupcije i dalje je samo opsjena koja se pretvara u dim kada je bolje provjerite.

Jedan od najpodlijih napada koji su organizirali utjecajni predstavnici vlasti je onaj na Dana Adamescua, njemačkog poslovnog čovjeka rumunjskog porijekla. Nakon duge i uspješne poslovne karijere, Adamescu je postao meta rumunjske klase na vlasti i doslovno je likvidiran na temelju optužbe za korupciju u iznosu od 20.000 eura.

Adamescu je bio samostalni poduzetnik koji je u Njemačkoj tijekom 1980-ih počeo od ničega, nakon bijega iz komunističke Rumunjske. Vratio se nakon pada Ceaușescua i pokrenuo brojne poslove – uključujući i prvi šoping centar u zemlji, Unireu, u vrijeme kada niti jedan sličan nije postojao u zemlji.

Njegovo najveće postignuće bila je Astra, osiguravajuća tvrtka za državu u raspadu, koju je pretvorio u vodeću tvrtku za financijske usluge u Rumunjskoj tijekom 2000-ih. Korak koji je konačno doveo do njegovog pada, bila je podrška novinama Romania Libera.

Na televiziji najavio uhićenje

Riječ je o najstarijim rumunjskim dnevnim novinama koje imaju povijest razotkrivanja korumpiranih vođa i nasilnog ponašanja državne tajne policije. Nakon što je tiskane medije pogodila financijska kriza, novine su poslovale s gubitkom, ali je Adamescu financirao istraživačko novinarstvo tih novina i zagovarao demokraciju i ekonomsku liberalizaciju.

Međutim, napredak je naišao na prepreku kad je Victor Ponta došao na vlast u Rumunjskoj tijekom 2012. Prljave kampanje protiv političkih protivnika postale su uobičajene, a Adamescu je bio na vrhu njegovog popisa, kao izdavač novina Romania Libera.

Ponta nije tajio svoju mržnju prema Adamescuu, i kako su otkrili britanski i njemački obavještajni stručnjaci, dao je nalog tužiteljima i obavještajnim službama da napadaju Adamescua putem kampanje uništenja – koja je uključivala uništavanje tvrtke Astra Insurance i prekid financijske podrške novinama Romania Libera.

U svibnju 2014. Ponta je uživo, na državnoj televiziji, najavio uhićenje Adamescua. Deset dana kasnije, Adamescua su, s lisicama na rukama, prošetali pred TV kamerama. Hrpe stranica iz istražnog postupka tužitelji su dostavili novinama, kako bi utjecali na javno mnijenje i na sudove.

I to je djelovalo. Adamescuu je odbijena jamčevina, jer je Nijemac, bogat i jer nije priznao krivnju za optužbe podignute protiv njega. Njegovo je suđenje isto tako bilo kratko i na kraju je osuđen na temelju jedne prijave bivšeg uposlenika, bez bilo kakvog dokaza za tu optužbu.

U svibnju 2016., Fair Trials International je zaključio da sudbeni postupak protiv Adamescua “nije uspio poštovati pretpostavku nevinosti”.

Ali napad tu nije stao. U zatvoru je Adamescu nastavio biti državna meta. Lijekovi za liječenje lupusa i srčane bolesti uskraćivani su mu više od 37 dana i opetovano mu je odbijana operacija koljena koju je dugo čekao.

Redovito je upadao u vlastite izlučevine u zatvorskim čučavcima i više nije mogao hodati. Adamescuu je bio nemoguće da se sastane s odvjetnicima jer fizički nije mogao doći do zatvorskog centra za posjetitelje. Jedna od posljednjih potresnih slika njegovog mučenja bilo je njegovo puzanje uz sudske stube kako bi molio za svoju slobodu.

U studenom 2016. Adamescuu je odbijeno pomilovanje na temelju lošeg zdravlja. Razlog koji je naveden je da se nije pravilno uključio u rehabilitacijsku radionicu dok je bio u zatvoru – radionicu u koju nije mogao doći jer nije mogao hodati.

U potresnom svjedočenju, danom kratko prije smrti, Adamescu je opisao život u odvratnim i prenapučenim uvjetima. Rekao je da se nada preživjeti to mučenje. Nije uspio. Preminuo je 24. siječnja 2017.

Odgođene reforme i investicije

Rumunjska je pokušala pomesti taj određeni slučaj pod tepih – išli su tako daleko da su ga optužili da je sam skrivio svoju smrt.

Tijekom 2017. podigli su se na stražnje noge kada je Europski sud za ljudska prava pokrenuo proces pilot-presude – rijetko korišten mehanizam prepoznavanja sustavnog problema i zahtijevanja plana da se taj problem ispravi – i prisilio rumunjsko Ministarstvo pravosuđa da renovira zatvore i izgradi nove.

Međutim, kako sada pokazuju zahtjevi za slobodom informiranja, rumunjske su vlasti pokazale vrlo malo u rješavanju problema.

Točni podaci koje je prikupio Apador-CH pokazuju da je država renovirala samo 282 zatvorske jedinica od obećanih 500, a izgradila samo 70 od obećanih 316 zatvora. Međutim, Europski sud za ljudska prava nije napravio ništa od 2017. Rumunjski zatvorenici nastavljaju svakodnevno patiti.

Tijekom nekoliko godina, Rumunjska je razvila uspješnu kombinaciju zavaravanja i odgađanja djelovanja. Obećala je reforme i investicije i zapravo nije uradila ništa.

Napala je kritičke medije i glas oporbe, a Europska komisija i dalje nastavlja skretati pogled. Rumunjska, kao i susjedna Mađarska, tvrdi da cijeni europsku slobodu, ali u isto vrijeme napada institucije koje imaju takve vrijednosti. Nema posljedica za nepoštivanje pravila. To je ponašanje čiji se nastavak ne smije dozvoliti.