Manje je više princip je koji u suvremenoj autoindustriji ubrzano blijedi. Sve češće gledamo prenaglašene linije karoserija, “vrišteće” detalje, interijere nerijetko nakićene do te mjere da ponekad više nalikuju lunaparku nego unutrašnjosti automobila…

Sviđao vam se takav stil ili ne, činjenica je da se danas proizvođači automobila nerijetko ulove u zamku pretjerivanja u želji da izbore masovnu naklonost kupaca i prigrle trendove koji u ovo digitalno doba mahnito niču, ali se i “troše” brže od guma na driftanju.

Elegancija, estetika, usklađenost – ona mudro promišljena finoća kojom su u neka umjerenija vremena kreirali automobile na današnjem su tržištu maltene rijetke ptice. Srećom, ne i posve izumrle. VW Arteon Shooting Brake pripada takvom “jatu”.

Ovaj karavan kupeovskog pedigrea mnogi su, čim je kao posve nov model predstavljen u prvim danima prošlog ljeta, prozvali najljepšim automobilom VW flote. Kako i ne bi. Sklad koji su u njegovu kreiranju postigli njemački dizajneri gotovo je besprijekoran.

Padajućoj “liniji” krova i upečatljivom stražnjem kraju, zbog kojih je, uostalom, i prozvan shooting brakeom, estetsku će manu naći rijetki. No, priča o privlačnosti Arteon Shooting Brakea ne staje na tome. Jer gotovo da nema linije koja u karoseriju nije idealno uklopljena i s koje ga god strane promatrali, vjerojatno ćete se složiti da je riječ o majstorski “pogođenom” automobilu.

Suvremena elegancija, upečatljiva, ali nipošto napadna: To je koncept koji Arteona pretvara u magnet. Za poglede, a to obično znači i za – kupce.

Mudar koncept

Srećom, budući vlasnici Arteon Shooting Brakea neće dobiti samo vizualnu atrakciju. Jer, barem kada je o testnoj izvedbi 2.0 TDI DSG Elegance riječ, VW je na tržište “izbacio” mudro koncipiran automobil koji pruža zavidne razine vozačkog užitka.

Ovaj se Arteon vozi s tolikom lakoćom i guštom da mi je na trenutke bilo gotovo žao ostavljati ga na parkingu. No, treba odmah reći da se varaju svi koji zbog njegovih kupeovskih linija i aerodinamične, pomalo atletske vizure očekuju sportsku mašinu.

Arteon Shooting Brake u testnoj izvedbi je pravi gospodski auto. Pojurit će on kad treba, ali forsiranje naglih manevara zapravo mu ne stoji. Niti za njim ima potrebe. Jer on se na asfaltu ponaša toliko uglađeno da poriv za ugodnom i “glatkom” vožnjom naprosto nadglasa želju za pretjeranim “maltretiranjem” papučice gasa.

Velikim djelom to mu osigurava novi VW motor – 2.0 TDI s 200 konjskih snaga uz pohvalnih maksimalnih 400 Nm pri 1750-3500 okretaja u minuti. Odlična mjera ako se mene pita. Takva konstrukcija Arteonove mašine jamči joj izrazito uglađen rad, gotovo bez zamjerke.

Motor radi ritmično, pitomo i za jedan TDI zapravo prilično tiho, a dovoljno je snažan da u bilo kojem trenutku možete “odraditi” željenu akciju bez straha da će vas u pola zahtjevnog posla ostaviti na cjedilu. Ubrzava sigurno, ali suptilno, bez trzaja i vrludanja, makar bi mu oni željni sportskog duha mogli zamjeriti nedostatak intenziteta.

Motor ne gubi dah ni pri većim brzinama, štoviše jedan je od onih koji, kao uostalom i svaki dobro pogođeni dizel ove klase, vrline najočitije iskazuje krstarenjem autocestom. Zavoje Arteon sasvim solidno prolazi i pri naglijim “ulijetanjima”, a cestu jako lijepo drži i u drugim situacijama, čak i kada se vozite za ružnijeg, mrzlog vremena, pa i po poledici.

Ipak, kao jedna od mana po mom je mišljenju osjećaj same ceste na volanu. Čini mi se da su, u želji da upravljanje Arteonom olakšaju do najveće moguće mjere (što im je itekako uspjelo), konstruktori na upravljaču propustili sačuvati onaj “pečat” asfalta koji je dijelu meni sličnih vozača toliko važan.

No, zato se, ponavljam, Arteonom upravlja s tolikom lakoćom da imate dojam kako bi ga i dijete moglo voziti bez naprezanja.

Odlična DSG automatika

U cijelu priču izvrsno se uklapa automatski DSG mjenjač sa sedam stupnjeva koji zadatke izvršava perfektno – nenapadno, a učinkovito.

Treba napomenuti da je testni model “nakrcan” naprednim sigurnosnim sustavima za pomoć pri vožnji poput Travel, Lane i Emergency Assista.

Mene se ipak najviše dojmio sustav pomoći pri parkiranju Arie View koji vam uz pomoć četiri kamere koje snimku kompletnog automobila projiciraju na dodirni ekran pa svoju poziciju vidite u ptičjoj perspektivi što upravljanje vozilom u prometnim i parkirnim “tjesnacima” čini lakim čak i za one poput mene kojima parkiranje nije jača strana.

Kad smo već kod dodirnog ekrana, on je u TFT 10,25” izvedbi zaista dobro konfiguriran. Praktičan je, brz i intuitivan uz brojne mogućnosti personalizacije prikaza. U mom je slučaju mana tek to što je tipka za povratak na prethodi ekran/menu smještena u gornjem desnom uglu screena zbog čega valja prilično istegnuti desnu ruku, što tijekom vožnje i nije poželjna radnja.

Priviknuti se treba i na komande za klimu kojima se upravlja suvremenim klizajućim “tipkama”. Što se same kabine tiče, mora se priznati da je ovaj automobil izuzetno prostran i jako, jako udoban. Kupeovski padajućem krovu unatoč putnici na stražnjoj klupi neće imati problema s manjkom prostora za glavu niti će njome zapinjati prilikom ulaska u automobil kako je, primjerice, slučaj sa srodnim Peugeotom 508.

Prostora za noge ima napretek, makar bih savjetovala da se na stražnjoj klupi treći putnik ne vozi prečesto jer njegovo smještanje u sredinu prilično umanjuje komfor i po meni nije preporučljivo. No, zato je vozačka pozicija jako dobra, sve je pregledno i na svom mjestu.

Nappa kožom presvučena sjedala pružaju i udobnost i stabilnost u vožnji, a i izgledaju luksuzno. Općenito se interijeru Arteona nema što prigovoriti, sve je tu, kao i kompletan automobil, elegantno i pomno promišljeno. Za kraj sam sačuvala “poslasticu” koja me ostavila ama baš bez daha!

Kao vozaču kojem je sound sustav pri vrhu ljestvice prioriteta, suradnja VW-a i Harman Kardona odmah mi je privukla pažnju. A rezultat me frapirao. Toliko čist, pun i gotovo opipljiv zvuk nisam iskusila godinama i bez dvojbe tvrdim da je riječ o možda najkvalitetnijem serijskom automobilskom sound sustavu.