Ne bavim se poslovnim pitanjima”, osvrt je Viktora Orbana kojeg je dao na konferenciji za novinare, odgovarajući na pitanje kako su njegov zet, otac, susjed i prijatelj s fakulteta postali milijarderi. Nadodavši kako u Mađarskoj ne postoji prihvatljiva razina korupcije.

Isti taj Viktor Orban, koji se prije samo nekoliko mjeseci u Bruxellesu borio zubima i noktima kako bi osigurao da isplata proračuna EU u iznosu od 1,8 bilijuna eura i paketa oporavka od koronavirusa ne ovise o poštivanju vladavine zakona – uključujući prijevare i korupciju.

Tada je Orbanova vlada zaprijetila vetom na cijeli dogovor oko proračuna. Orban, koji je vodio platformu za borbu protiv korupcije na strateškom forumu Bled 2020. godine, Mađarsku je označio kao “dosadnu predstavničku demokraciju”. Zašto bi onda zagovornik dobre, transparentne vlade bio toliko zabrinut zbog praćenja od strane EU?

Dovoljno je samo pogledati na koji je način Orbanova vlada upravljala javnim novcem tijekom pandemije. Prošlog proljeća, kako se približavao prvi val, premijer je najavio da će zemlja nabaviti 5000 respiratora “koji će svima omogućiti miran san”. U skladu s najpesimističnijim predviđanjima, Mađarskoj je trebalo najviše 8000 respiratora.

Unatoč takvim projekcijama, kabinet je kupio 20.000 respiratora. Ubrzo se otkrilo kako je nekoliko tisuća tih suvišnih strojeva naručeno od strane nepoznatih tvrtki koje su povezane s vladinim političarima – uključujući premijerovog savjetnika za vanjske poslove.

Štoviše, istraživački novinari su otkrili kako je Mađarska u 2020. potrošila najveći iznos na respiratore u Europi – plativši deset puta više od talijanskih i njemačkih kolega za respiratore koji dolaze iz Kine.

Danas oko 16.000 tih uređaja, od kojih su mnoge kupili upravo poduzetnici prijateljski naklonjeni vladajućem Fideszu, leži u skladištu, a vlada ih ne može prodati. Oko ovog skandala nije provedena formalna istraga.

Bujanje klijentelizma

Mađarska turistička industrija pokazuje kako je klijentelizam bujao pod Orbanom. Vlada je toj grani pogođenoj pandemijom dodijelila 83 milijarde forinti (230 milijuna eura) namijenjenih za obnovu hotela. Ipak, petina fonda donirana je jednom hotelskom lancu – Hunguest Hotels, koji je u vlasništvu Lorinca Meszarosa, dugogodišnjeg Orbanovog saveznika.

Premijerov stari kompanjon čudesno je postao najbogatija osoba u Mađarskoj, uzdižući se tako iz karijere nižeg lokalnog inženjera plinarstva u najbogatiju osobu u Mađarskoj; sve to u roku od samo deset godina. Iznos dodijeljen hotelu Hunguest jednak je zajedničkom iznosu dodijeljenom vlasnicima 5166 manjih hotela i pansiona.

Tako je vlasnicima koji su se udružili s Fideszom pripala otprilike polovina cjelokupnog fonda za obnovu hotela. Meszaros, međutim, nije usamljen u tome: pandemija je omogućila bogaćenje tvrtkama koje su povezane s Fideszom.

Prošlog proljeća, kada je Europska komisija omogućila državama članicama korištenje strukturnih fondova za upravljanje krizama, Orbanova vlada je sredila dodatna sredstva koja su mogla biti korištena za kreditiranje otkupa obescjenjenih tvrtki.

Orban je ponosno objavio kako se mađarsko vlasništvo od 2010. godine povećalo sa 20 do 30% na više od 50% u energetskom, bankarskom i medijskom sektoru – i to s više promjena vlasništva planiranih u maloprodaji hrane, građevinarstvu te informacijsko-komunikacijskoj i željezničkoj industriji. Međutim, ono što nije rekao je činjenica kako je taj cilj “nacionalnog vlasništva” politički motiviran i kako isključivo koristi njegovim kompanjonima.

Pandemija je zamaskirala niz poteza Fidesza u učvršćivanju moći. Orbanova stranka je prošle godine izmijenila mađarski ustav po deveti put od 2011. Jedna očito prizemna, no ipak potencijalna promjena igre, bila je uvođenje nove definicije onoga što čini “javni fond”.

Nova pravila znače kako su nekad neovisna javna tijela sada kontrolirana dvotrećinskom većinom zastupnika Fidesza, što vladi omogućava slaganje odbora tih institucija s političarima i lojalistima stranke koji sjede u Fideszu. Kako bi subvencionirala njihov rad, vlada je u stanju prenijeti javna sredstva tim zakladama. Promjena u suštini znači kako su javni fondovi zapravo postali “privatizirani”.

Prije su mađarski sudovi takve javne institucije pozivali na transparentno trošenje sredstava zaklade. Međutim, sada više to neće biti moguće, s novim pravilima koja sucima jasno daju do znanja kako bi trebali ignorirati korupciju koju organizira država, skrivenu u zakladama i državnim poduzećima.

Nasilna raspodjela bogatstva

Kao posljedica svega toga Orbanova administracija je prenijela ogromno javno bogatstvo na novoosnovane javne zaklade – potez koji je ubrzao privatizaciju obrazovnih i istraživačkih središta te petnaest državnih sveučilišta.

Vlada sada drži konce sveučilišnih blagajni i može izuzetno utjecati na nastavnike i osoblje. Prošle godine, nekoliko tjedana dugi otpor studenata i fakulteta renomiranog Sveučilišta za kazališnu i filmsku umjetnost (SZFE) u Budimpešti, bio je primjer očajne bitke, bitke osuđene na propast s kojom se nekad neovisne institucije danas suočavaju.

Raspodjelu i prenošenje ogromnih javnih sredstava Fidesz-klijentelističkim poduzetnicima i postavljanje stranačkih figura u javne odbore, nešto je što će se teško preokrenuti, čak i ako Orbanova stranka izgubi vlast.

Stoga nije bilo iznenađenje kada je, tijekom žučnih rasprava o proračunu i fondu EU za oporavak, upravo Orban pozvao čelnike da brzo raspodjele sredstva i kasnije razgovaraju o propisima o vladavini zakona.

Kaos koji je stvorio Covid-19 pokazao se korisnim za Viktora Orbana i ostale koji su spremni pokazivati silu iznad zakona.

Stoga je od vitalnog značaja, čak i u ovom teškom trenutku, osigurati nadzor i intervenciju EU. Nasilna raspodjela bogatstva u tako velikim razmjerima, bez učinkovite provjere i ravnoteže, uskoro će potkopati priliku za demokratsku promjenu vlasti. U Mađarskoj je upravo to na kocki.