Američka gospodarska komora u Hrvatskoj pokrenula je 2013. program AmCham Talents s ciljem pomaganja mladim poslovnim stručnjacima u razvoju njihovih vještina vođenja.

Program je osmišljen kao komplementaran standardnim obrazovnim programima na način da doprinosi profesionalnom razvoju i razvoju ‘mekih vještina’ mladih stručnjaka. Predavači su istaknuti poslovni lideri sa opsežnim iskustvom u poslovanju.

U ožujku započinje deveta generacija programa AmCham Talents, a kako je bilo prošle godine popričali smo s Marinom Teklić koju je u program prijavio njen tadašnji poslodavac Pliva Hrvatska, a koja je odnijela titulu AmCham-ovog talenta godine.

Što vas je motiviralo da se prijavite na AmCham Talents program?

Sama inicijativa je došla od kompanije i sa zadovoljstvom sam je prihvatila jer sam od prethodnih generacija čula kako je ovo zanimljiv program u kojem sudjeluju respektabilna imena poslovnog svijeta, s uspješnim karijerama, koji prenose svoja iskustva mladim ljudima s ciljem razvoja profesionalnih vještina.

Motivacija u svakodnevnom radu, pa tako i u ovom programu, mi je kontinuirano usavršavanje i rad na sebi jer smatram da novih znanja, iskustava i poznanstava nije nikad dovoljno. Ono što je svakako dodatna vrijednost ovog programa je što ti omogućava da se makneš iz okvira svoje struke i proširiš svoja znanja slušajući neprocjenjiva iskustva vrhunskih stručnjaka iz različitih industrija, koje inače vjerojatno ne bi imao priliku čuti. Posebnost ovom programu daje i činjenica da imaš priliku upoznati ne samo uspješne lidere, nego i druge mlade perspektivne poslovne ljude s kojima dijeliš isti cilj profesionalnog napredovanja.

Radili ste osam godina u velikoj farmaceutskoj kompaniji, a danas ste product manager za kardiologiju. Koja ste znanja i iskustva stekli na programu, a niste ih imali priliku usvojiti tijekom školovanja i na radnom mjestu?

U ovom programu je bilo mnogo predavanja koja su mi bila zanimljiva upravo zbog toga jer se radilo o nekim novim znanjima koje ću opet moći primijeniti na sebe i svoj posao, npr. ‘Krizno vođenje’, ‘Pozicija izazivača na tržištu’, ‘Upravljanje reputacijom poduzeća’ itd. Također, izdvojila bih i iskustvo pisanja individualnog i grupnog rada jer te potiče na pomicanje vlastitih granica s obzirom da se radi o temama o kojima dosad nisam imala potrebe razmišljati, kao što je npr. održivi utjecaj na okoliš.

U zadnjoj generaciji programa je sudjelovalo preko stotinu mladih talenata, a većina događanja je održana on-line. Mlađoj generaciji bliži je ovakav virtualni način rada koji trenutno dominira poslovnim svijetom. Kako ste se snašli i je li program bio uspješan u ovakvom obliku?

Mislim da za ‘zdrav’ privatni i poslovni život je dobro imati moto da se ne živciraš oko stvari koje ne možeš promijeniti i da iz svake situacije pokušaš izvući nešto dobro. Daleko od toga da prošla godina nije bila teška no, sretna sam što program nije otkazan i što smo svejedno mogli slušati zanimljiva predavanja i naučiti mnogo toga, i to sve iz udobnosti vlastitog doma. Tako da mogu reći da je program bio itekako uspješan i stvarno je izvukao najbolje što se moglo iz ovakve situacije, i mislim da su svi polaznici zahvalni na tome te da su se dobro snašli.

Na završnom događanju izvukli ste pitanje ‘Kojoj poznatoj osobi se najviše divite i zašto?’.  Odgovorili ste da je to Michael Jordan. Možete li objasniti zašto?

Nemam samo jednu poznatu osobu kojoj se divim i da ste me to pitanje pitali prije nekoliko godina, vjerojatno bi odgovor bio drugačiji. No, ono što je zajedničko svim osobama kojima se divim, osim velikog talenta koji imaju, su njihova upornost, radne navike i težnja ka perfekcionizmu.

Odrasla sam dok su Chicago Bullsi ‘žarili i palili’, a kako je moj tata igrao košarku i divio se Michaelu, vjerojatno je to ostavilo traga i na meni, iako osobno nisam nikad bila talent za sportove koji uključuju loptu, na veliku žalost mog oca. Nedavno sam pogledala dokumentarac o Chicago Bullsima, i malo je za reći da su ostavili veliki dojam na mene, ne samo Michael Jordan kao pojedinac nego i cijela ekipa. Toliko su inspirativni da samo dok ih gledaš dobiješ volju za radom i motivaciju da budeš bolji u onom što radiš. Pouka koju sam izvukla je da talent, bez upornosti, puno muke i ulaganja, ali i dobrog tima, ne znači ništa.

Koji su danas najveći problemi vaše generacije? Što bi se moglo napraviti da se oni umanje?

Današnja generacija živi u visoko konkurentnom globalnom radnom okruženju, u kojem automatizacija i digitalizacija sve više mijenjaju radna mjesta, čemu posebno svjedočimo u zadnje vrijeme. Digitalna transformacija izbacuje radnike iz zone komfora, ali je također i neizbježna, i zbog toga radnik mora bit svjestan da mora znati i pružiti više da bi ostao relevantan i konkurentan u svojoj ulozi, te da više nije dovoljno samo posjedovati diplomu iz nekog područja, jer se više ne natječe za radno mjesto s ljudima iz svoje zemlje, nego s cijelim svijetom. Radnik danas mora biti spreman na promjene, mora biti profesionalan, imati visoku radnu etiku, emocionalnu inteligenciju, posjedovati analitičke, organizacijske i međuljudske vještine, te znati razmišljati outside the box, kako kreativno tako i kritički.

Kako će to ostvariti? Razvojem onih znanja i vještina u kojima te drugi ljudi, strojevi i/ili umjetna inteligencija ne mogu zamijeniti, a to su soft skills, vrijednosti i kompetencije. Nažalost, veliki problem predstavlja činjenica da današnji obrazovni sustav, pogotovo sveučilišta, ne pripremaju dovoljno pojedinca za takvo tržište rada jer su više orijentirani na teoriju i razvoj hard skills, a ne na potrebe tržišta i soft skills. Neupitno je da su hard skills i dalje potrebni, no obrazovni programi bi se trebali bolje uskladiti sa svjetskim trendovima u obrazovanju i više orijentirati na stjecanje praktičnih vještina i znanja.

Što je po vama najvažnije za uspješnu karijeru i poslovni uspjeh? Koliko je važno konstantno usavršavanje i stjecanje novih znanja i vještina?

Prvo, mislim da je najvažnije raditi ono što voliš jer jedino tada imaš motivaciju da učiš i napreduješ i rješavaš prepreke i izazove koje će ti se sigurno događati. Treba poznavati sebe, svoje sklonosti i mogućnosti te na tome graditi karijeru. Drugo, upornost, upornost i upornost. I treće, na što ste i sami djelomično odgovorili u pitanju, je konstantno usavršavanje i stjecanje novih znanja i vještina. Učenje ne završava s diplomom, rekla bih da tek tada pravo učenje počinje ako želiš biti uspješan, iz razloga koje sam navela u prošlom odgovoru.

* Sadržaj omogućio AmCham