Uvođenje obveznog vojnog roka, o čemu se ovih dana raspravlja u Srbiji, ne bi bio veliki trošak za državu, ali mišljenja ekonomista o koristi od toga su podijeljena.

Za državu ne bi trebao biti problem hraniti vojnike i plaćati im naknade za vrijeme služenja vojnog roka jer se preraspodjelom u proračunu za to uvijek može naći novac, složni su ekonomisti. Ali se ne slažu oko toga treba li država taj trošak i kakvu ekonomsku korist bi imali gradovi u kojima postoje vojarne, piše Politika.

“Trošak od oko 70 milijuna eura za uzdržavanje 10.000 vojnika nije velik jer trošimo milijarde eura za razne stvari”, kaže Ljubodrag Savić, profesor Ekonomskog fakulteta. On smatra da uvođenje obveznog vojnog roka može Srbiji donijeti ekonomsku korist.

Savić dodaje da se ranije, kada je vojni rok bio obvezan, u gradovima s vojarnama dobro živjelo od iznajmljivanja stanova rodbini koja je dolazila u posjet vojnicima, a korist su imali i restorani i trgovine koje su opskrbljivale vojarne.

Posao za tekstilnu industriju?

Prema Savićevim riječima, u gradovima u kojima bi vojarne ponovno proradile bila bi potaknuta potrošnja jer one dosta troše dosta za prehranu i održavanje.

Posteljina i vojne uniforme donijele bi posao tekstilnoj industriji. Ljubomir Madžar, profesor Ekonomskog fakulteta u mirovini, s tim se ne slaže. On smatra da bi Srbija trebala ukinuti vojsku, a one koji su se zatekli u vojsci na human način umiroviti.

“Međunarodni odnosi su takvi da o sukobima u kojima bi vojska imala što raditi ne odlučujemo mi nego velike sile. Tako da je financiranje vojske bacanje novca, a posebno je štetno i besmisleno naoružavati vojsku, što se događa u posljednje tri ili četiri godine.

Čini mi se kupujemo opremu za vojsku i policiju više nego što bi morali. Policija je potrebna, ali Srbija s vojskom nema što raditi na međunarodnoj pozornici”, objašnjava Madžar.

Ipak za ovu godinu država je za vojsku izdvojila 36 milijardi dinara (oko 296 mil. eura), što je tri puta više nego za policiju.

Fiskalni savjet je više puta upozoravao da se troši puno novca na naoružavanje, što nije potrebno. Srbija za kapitalne rashode u vojsci i policiji izdvaja 0,7 posto BDP-a, a zemlje središnje i istočne Europe 0,3 posto.

Neki u vlasti žele promociju

Madžar ne smatra značajnim povećanje prometa zato što bi oživjele vojarne, a vojnike posjećivali obitelj i prijatelji koji bi u tim gradovima plaćali prenoćište i hranu.

“To nisu aktivnosti koje stvaraju dohodak. Naš problem nikada nije bio nedovoljna potrošnja i potražnja već smo se uvijek suočavali s nedovoljnom proizvodnjom, ograničenim kapacitetima i malom učinkovitošću u tim proizvodnim sustavima.

Tako da je ideja o uvođenju obveznog vojnog roka loša”, kaže Madžar. On dodaje da u vlasti postoje neki sektori koji su za to zainteresirani i koji vide mogućnost za svoju promociju, ali to što je dobro za njih nije dobro za društvo.

Goran Nikolić, viši znanstveni suradnik Instituta za europske studije, smatra da se od uvođenja obveznog vojnog roka ne može očekivati ekonomska korist jer tu nema nikakve novostvorene vrijednosti.

Prema njegovim riječima, izdvajanje od čak 100 milijuna eura za smještaj, hranu, grijanje i prijevoz 10.000 vojnika godišnje nije veliki izdatak za državu. To je samo 0,2 posto BDP-a.