Pod utjecajem tržišnih kretanja nastavlja se pad u dijelu ‘poreznih kamatnih stopa’, pa odlukom ministra financija kamata na zajmove između povezanih osoba od 1. siječnja iznosi 3 posto, što predstavlja sniženje u odnosu na 3,42% iz 2020.

U svojim komentarima porezni stručnjaci ističu limitirajuće faktore u primjeni, uz dodatne mogućnosti koje se u zakonodavstvu nude.

S jedne strane, prema revizorici Dubravki Kopun, ovaj pad osjetit će se tek kod onih koji imaju financiranje između povezanih društava, a hrvatske su grupacije u domaćem vlasništvu – u pravilu oni u svojim ugovorima koriste kamatu kako je definira ministar financija, no za većinu hrvatski tvrtki u stranom vlasništvu, tvrdi, ovo neće imati nikakvog utjecaja.

“Za hrvatske poduzetnike u stranom vlasništvu, ako je financiranje organizirano od strane nekoga unutar grupacije, kamatne stope su niže od ovih stopa koje propisuje ministar financija. Razlog je što imaju pristup jeftinijem financiranju u inozemstvu od navedene kalkulativne stope kako se utvrđuje kod nas”, kaže Kopun.

Za ove pozajmice Zakon o porezu na dobit raspoznaje dvije mogućnosti. I dok je prva opcija kamatna stopa koju svake godine objavljuje ministar financija – računa se kao prosječna kamatna stopa na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, koje na godišnjoj razini objavljuje HNB, te se formira kao određeni prosjek na tržištu, druga je da se izračunava na način kako se utvrđuju transferne cijene. Naravno da je prva opcija puno jednostavnija, no u zakonu postoji i druga, i to zbog dva razloga.

Prvi je jer je riječ o opciji koja se zove “safe harbour” u kontekstu međunarodnog oporezivanja i, tvrdi, posljednjih godina postoji globalna tendencija da se napuštaju “safe harbour rules” (pravila sigurne luke).

“Zbog čega – meni nikad nije bilo jasno, jer su jednostavna za pratiti i ne zahtijevaju puno angažmana poreznih obveznika, a i osobno pobornik sam jednostavnih rješenja.

Drugo, budući da se računaju sa zaostatkom – dakle, prosjek za 2020. postaje obvezna kamatna stopa za 2021., naravno da postoji problem oko navedenoga. Uvijek s godinom zaostatka se utvrđuju, i one koje su sadana tržištu za većinu naših klijenata iznose manje od 2%, što je ipak za više od 1/3 niže od ove ‘porezne kamatne stope’”, kaže Kopun.

U svom komentaru Pere Mioč iz Mazarsa ističe upravo kako nastoje skrenuti pažnju domaćim i stranim klijentima na postojanje mogućnosti odabira na koji će se način definirati kamatna stopa između povezanih osoba, odnosno to može biti i “prema uvjetima i na način propisan čl.13. Zakona o porezu na dobit, tj. korištenjem jedne od metoda transfernih cijena”.

“U tom slučaju, visina kamatne stope koja se smatra tržišnom definira se tako da se u obzir uzmu karakteristike predmetnog zajma između povezanih osoba (valuta, dospijeće, datum sklapanja, instrumenti osiguranja, boniteti i sl.) i da se na temelju njih izvrši pretraga financijskih transakcija i poslova koji su usporedivi odnosu između povezanih strana.

U konačnici, rezultat analize jest definiranje raspona kamatnih stopa koji se smatra tržišnim direktno uzimajući u obzir karakteristike kreditnog posla između povezanih strana”, kaže Mioč naglašavajući da je tada ovaj pristup potrebno primijeniti na sve ugovore.

Za kreditne poslove između povezanih osoba iz perspektive poreznih obveznika iz dviju ili više poreznih jurisdikcija, ističe, postoje obveze izvještavanja sukladno DAC 6 Direktivi Vijeća EU 2018/822.

Sukladno lokalnim propisima i stajalištima Porezne uprave,”korištenje kamate između povezanih osoba koju propisuje ministar financija jeste korištenje pravila sigurne luke te takvi zajmovi podliježu obvezi izvješćivanja PU ako su dani između poduzetnika iz različitih država i uz zadovoljenje ostalih uvjeta”.