Centralni bankari pomalo nalikuju mehaničarima s biciklističkih utrka. Kad sve teče po planu, iz pozadine bdiju nad timom, potpuno nevidljivi navijačima koji uživaju u izvedbi omiljenih biciklista. Tako se i središnje bankare gotovo ne primjećuje kad plaćanja glatko teku, promjena opće razine cijena je umjerena i njezine se oscilacije ne uzimaju u obzir pri izradi poslovnih planova, a financijski sustav je opskrbljen dovoljnom likvidnošću i sposoban podupirati rastuće gospodarstvo.
S druge strane, kada se stvari ne odvijaju po planu, i mehaničari i središnji bankari brzo dospiju pod povećalo javnosti, a od njihovog se djelovanja očekuju brzina, smirenost i preciznost kakve smo naučili gledati u nekoj od brojnih televizijskih serija o hitnim službama.
Za razliku od mehaničara, kojima se nepredviđene situacije događaju tek sporadično, središnji bankari već preko desetljeća nemaju luksuz obavljati posao u mirnim uvjetima već su u stalnom fokusu javnosti. U tom su razdoblju središnje banke često djelovale u različitim režimima kriznog upravljanja, a monetarnu politiku se nazivalo “jedinom igrom u gradu”.
Usporedno s intenzitetom djelovanja, kontinuirano su rasla i očekivanja od središnjih bankara, kao i pozivi za javnim istupima – najčešće da umire javnost potvrdom kako će još jednom biti u stanju “izvući zeca iz šešira” ako se zupčanici gospodarstva zakoče. Rasle su i njihove ovlasti, prvenstveno u područjima makroprudencijalne politike, sanacije banaka, ali i zaštite potrošača.
Polovično dobra vijest
A gospodarski su se zupčanici u prvoj polovici ove godine pod utjecajem zdravstvenog šoka zaustavili na način koji je malo tko očekivao. Posljedice pandemije i usvojenih epidemioloških mjera pokazale su se znatno većima od relativno malobrojnih prethodnih ocjena ekonomista. No, pad je bio kratkotrajan i globalno se gospodarstvo brzo počelo oporavljati.
Epidemija novog koronavirusa središnje bankare nije zatekla nespremnima. Poučeni iskustvima iz proteklog desetljeća, već su na prve znake problema uposlili kompletan arsenal monetarne politike, u do tada nezamislivom obujmu. Donekle je dobra vijest da u tom “najnovijem normalnom” monetarna politika nije usamljena. Snažnoj reakciji monetarne politike priključili su se i paketi fiskalnih poticaja kakve do sada nismo viđali u mirnodopskim razdobljima. I tu otprilike staju dobre vijesti za centralne bankare. A i ta je jedna dobra vijest polovična jer dolazi uz prijetnju “fiskalne dominacije”, odnosno rizika da će zbog nabujalog proračuna teže biti zaoštriti monetarnu politiku jednom kada to bude potrebno.
Iako su velike središnje banke pripravne reagirati i na najmanje znake poremećaja na financijskim tržištima, kao uostalom i Hrvatska narodna banka, koja je u ovoj godini provela najveći program otkupa državnih vrijednosnih papira među tržištima u nastajanju, dosezi daljnjeg popuštanja monetarne politike su ograničeni.
Povoljni uvjeti financiranja olakšat će gospodarstvenicima preživljavanje razdoblja smanjenih prihoda. Time bi se trebale smanjiti propasti poslovnih pothvata koji imaju dugoročnu perspektivu, odnosno ostavljaju “ožiljke” na gospodarskom tkivu i otežavaju oporavak. Također, građani će manje oprezno trošiti ako znaju da će se trošak plaćanja kamata duže zadržati na povijesno niskim razinama. Konačno, i država će uz vrlo povoljne troškove zaduživanja jednostavnije prebroditi razdoblje oskudnih prihoda i financirati izvanredne troškove zdravstva i pomoći gospodarstvu. No, čak ni ovako iznimno ekspanzivna monetarna politika ne može sama po sebi osigurati gospodarski rast – pomalo podsjeća na pokušaje da se kolica pomaknu guranjem uzice. Dok cjepivo ili neko drugo medicinsko rješenje ne budu široko raspoloživi, i oporavak će biti krhak i neujednačen, a djelatnosti ranjive na mjere socijalnog distanciranja izložene znatnim rizicima.
Sigurna je samo neizvjesnost
Gotovo svakodnevne vijesti o visokoj učinkovitosti novih cjepiva ipak smanjuju rizike za dinamičan oporavak u narednoj godini. Ipak, čak i u vrlo povoljnim scenarijima, domaće gospodarstvo neće dostići pretpandemijsku razinu još barem dvije godine. Stoga u dogledno vrijeme ne treba očekivati ni pogoršanje uvjeta financiranja na domaćem tržištu.
Vođenje monetarne politike s ciljem održavanja iznimno niskih kamatnih stopa, uz stanje na međunarodnim tržištima, olakšavaju izdašne HNB-ove međunarodne pričuve i još uvijek razmjerno povoljan saldo tekućeg i kapitalnog računa platne bilance. Također, ulazak u tečajni mehanizam ERM II uz zaključeni sporazum o valutnoj razmjeni s Europskom središnjom bankom dodatno jačaju vjerodostojnost monetarne politike kao i amortizere koji se mogu iskoristiti u slučaju potrebe. Za sada se čini da nove izvanredne mjere monetarne politike neće biti potrebne. No, neizvjesnost je i dalje naglašena i jedino je sigurno da će potezi središnjih bankara i u narednom razdoblju privlačiti više pozornosti nego što bi oni sami to priželjkivali.
