U Hrvatskoj danas jedan savjetodavac radi s ukupno 400 poljoprivrednika koji primaju potpore (110.418 poljoprivrednih gospodarstava koristi potpore) i 800 poljoprivrednika od ukupnog broja svih u Upisniku (upisano je čak 170.662 poljoprivrednika). Na papiru Hrvatska ukupno ima oko 200 savjetodavaca koji su zaposlenici Ministarstva poljoprivrede, što zbog administrativnog opterećenja izaziva nezadovoljstvo proizvođača.Također, savjetodavci kod nas godinama pomažu Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoj kojoj je čak stotinjak savjetodavaca stavljeno na raspolaganje za upisivanje poljoprivrednika u Upisnik poljoprivrednih proizvođača.

Svima je jasno kako hrvatskim poljoprivrednicima trebaju stručni savjeti tehničke i tehnološke te financijsko-pravne prirode. Tehničko-tehnološko savjetovanje potrebno je za procese proizvodnje koji moraju biti sve više usklađeni s brojnim strogim standardima Europske unije, dok im financijsko-pravni savjeti pomažu i ukazuju koje su njihove mogućnosti za ostvarivanje potpora, za prijave na natječaje te im daju informacije o brojnim zakonodavnim izmjenama i natječajima.

Veće poljoprivredne tvrtke, odnosno industrija, mogu si priuštiti vanjskog savjetodavce za oba područja, uključujući i one za tržište, međutim treba znati da je struktura poljoprivrednih gospodarstva u RH takva da je sastavljena većinom od OPG-a, tj. obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (162.966) od kojih više od polovice dobiva potpore iz prvog stupa Zajedničke poljoprivredne politike EU. Veće poljoprivredne tvrtke imaju dobro razrađen sustav zbog čega lakše dolaze do svih informacija i povratno ih daju donositeljima odluka koji na temelju tih informacija kreiraju i odluke o poljoprivrednoj politici.

Brže usvajaju znanja

Na žalost, sustav se u Hrvatskoj godinama lopta sa savjetodavnom službom i ne radi dovoljno na jačanju njenih kapaciteta kako bi sektor pravovremeno bio informiran, educiran te dobio potrebnu podršku za učinkovito poslovanje. Austrija ima podjednak broj korisnika potpora, a jedan savjetodavac brine za sto poljoprivrednika. Oni im pomažu oko tehnoloških savjeta vezanih za proizvodnju, ali i oko ispunjavanja i apliciranja za sredstva u okviru programa Ruralnog razvoja. Postoje i brojni odbori koji surađuju s austrijskim ministarstvom poljoprivrede, a bave se tržištem prema sektorima, zbog čega su austrijski poljoprivrednici daleko bolje informirani te ostvaruju i bolje rezultate u povlačenju sredstava iz EU fondova, ali i usvajaju nova znanja i tehnologije jer brže dolaze do njih, zahvaljujući i savjetodavcima. U Francuskoj jedan savjetodavac brine za sedamdeset poljoprivrednika. Obje savjetodavne službe u spomenutim zemljama sastavni su dio njihovih Poljoprivrednih komora s ciljem sinergijskog djelovanja poljoprivrednika i savjetodavaca, kontrole situacije na terenu, ali i kontrole cijena savjetodavnih usluga da ne ide na štetu poljoprivrednika.

Hrvatska poljoprivredna komora danas ima čak 18 sektorskih odbora i okupila je sva vodeća udruženja poljoprivrednika i OPG-e, a ima tek šest zaposlenika koji sudjeluje u brojnim međunarodnim projektima. No bez jake savjetodavne službe, koja bi bila sastavni dio HPK, nije ni približno jaka kao slične komore u susjednim državama članicama niti je u mogućnosti s malim brojem zaposlenih brzo informirati ogroman broj poljoprivrednika, ali ni dobiti povratne informacije s terena.

Dolaze teški zahtjevi

Ako hrvatska poljoprivreda želi ići naprijed potrebno je prije svega restrukturirati savjetodavnu službu po uzoru na Austriju, Mađarsku ili Sloveniju. Na taj način svi zajedno bit ćemo spremni za novo razdoblje buduće poljoprivredne politike koja će od 2023. pred poljoprivrednike staviti brojne nove i teške zahtjeve.

Mi u HPK smatramo kako treba postojati odgovornost prema sredstvima koja se primaju. Kada bismo imali sinergiju i koordinaciju poljoprivrednika, savjetodavne službe i znanosti ne bismo trebali plaćati vanjske stručnjake da nam pišu strategiju hrvatske poljoprivrede. Također, ukoliko bismo preuzeli austrijski model, koji EU uzima kao primjer dobre prakse, informacije bi lakše dolazile do terena i povratno, osnažio bi se dijalog i smanjio netransparentni pristup u donošenju odluka – i prije svega zaštitilo brojna obiteljska poljoprivredna gospodarstva.

Također, u sustavu trebaju biti prepoznati i poljoprivrednici koji provode dobre prakse te mogu savjetovati druge jer bi oni mogli biti plaćeni za taj prijenos znanja na slabije razvijene poljoprivrednike.

Osim proračuna kojeg poljoprivrednici imaju na raspolaganju, postoje natječaji na koje se poljoprivrednici i savjetodavna služba mogu javljati (Obzor 2020, mjere promocije, edukacije i transfer znanja) koji im mogu pomoći oko razmjene iskustava s drugim državama članicama. Takav način pokazuje se kao izuzetno važnan jer je nekoliko istraživanja pokazalo da jedni i drugi najbolje uče tijekom posjeta gospodarstvima u drugim državama članicama.

Hrvatska, na žalost, jedva koristi minimum tih sredstava, a oni su ključni za razvoj naših OPG-a. Svaki OPG koji prima potpore trebao bi po uzoru na austrijski model izdvajati simboličan iznos za rad savjetodavaca jer bi tako bio siguran da će dobiti kvalitetnu pomoć i da će sustav koji odlučuje o njihovom poslovanju imati realne informacije s terena, a ne da se donose odluke iz ureda i kroz birokratizirani sustav koji često nema osjećaj o stvarnom stanju poljoprivrede.