U srpnju ove godine Hrvatska je ušla u Europski tečajni mehanizam (ERM II) i bankovnu uniju, što je u formalnom smislu jedan od posljednjih koraka do preuzimanja eura. Pozitivan odgovor Frankfurta i Bruxellesa čekao se oko godinu dana, a došao je u iznimno teškom razdoblju pandemije i to kao važan signal da se Hrvatska neće morati sama boriti s posljedicama krize. Tri mjeseca ranije toj je odluci prethodio i dogovor Europske i Hrvatske središnje banke prema kojemu je Hrvatska dobila na raspolaganje dvije milijarde eura za čuvanje nacionalnog tečaja. Važenje valutnog swap-a produljeno je do sredine iduće godine, čime je hrvatska kuna faktički prihvaćena kao dio europskog monetarnog sustava. HNB do sada nije koristio tu polugu, odnosno nije morao mijenjati kune za eure s Europskom središnjom bankom da bi branio tečaj, no zlu ne trebalo, ta je rezerva bila psihološki iznimno važna kad su, zbog karantene i širenja pandemije, kola krenula nizbrdo. Devizne rezerve HNB-a bile su više nego dovoljne da se ublaže početni pritisci na tečaj i omogući nesmetano financiranje državnog proračuna, a nakon njihova smanjenja od približno 2,5 milijarde eura, visina rezervi vratila se na razine koje smo imali prije korone. Kad bi se tom brzinom oporavljala ekonomija bilo bi manje straha i neizvjesnosti oko drugog vala.

Građani su zabrinuti

Hrvatske se vlasti nadaju da će već 2023. godine euro postati nacionalna valuta, te je u skladu s tom namjerom pripremljen i prijedlog proračuna za iduću godinu koji predviđa smanjenje proračunskog deficita ispod 3 posto i postupno spuštanje javnog duga, koji se ovo godine značajno povećao.

Narednih dana javnosti bi trebao biti predstavljen i posljednji strateški dokument vezan uz euro – Nacionalni plan zamjene hrvatske kune eurom, koji će donijeti brojne tehničke detalje vezane uz zamjenu valuta.

“Konzultacije s dionicima u tom procesu su vec obavljene, a nakon njegove izrade, koja je pri kraju, slijedi usvajanje toga Plana i na Vladi”, poručio je Zvonimir Savić, premijerov savjetnik. Guverner Boris Vujčić smatra da je na putu do eura “ključan dinamičan oporavak gospodarstva i držanje fiskalnih pokazatelja unutar referentnih okvira od iduće godine”. Nacionalni plan zamjene trebao bi reći kako će se organizirati nabava i distribucija gotovog novca, uključujući odabir dizajna nacionalne strane kovanica i kovanje potrebnih količina kovanica, gdje i u kojemu roku će građani moći zamijeniti kunsku gotovinu za eure, kako će se konvertirati kunski depoziti i krediti, ali i drugi financijski instrumenti, na koji će se način prilagoditi kamatne stope, kako će se preračunavati cijene, kako će Vlada zaštititi potrošače od nekorektnog preračunavanja cijena te na koji način će se pravni okvir RH prilagoditi za potrebe uvođenja eura. Budući da građani strahuju da će se uvođenjem eura životni standard smanjiti, poseban će se naglasak staviti na mjere za suzbijanje rasta cijena. Anketa vezana uz uvođenje eura pokazala da građane uglavnom brinu moguća poskupljenja. “Mi sad moramo poraditi na tome da više govorimo o primjerima drugih zemalja, kod kojih se desilo upravo suprotno – standard građana je nakon uvođenja eura porastao”, poručio je Vujčić. Središnji paritet za zamjenu određen je na razini 1 euro = 7,53450 kuna, a opće je mišljenje da će se i u narednom razdoblju tečaj održati oko utvrđenog pariteta.

Uspješan prvi stres test

Hrvatska i Bugarska su ujedno i prve kandidatkinje za euro koje su ušle u bankovnu uniju i prije formalnog preuzimanja euro, a ECB je nedavno objavio rezultat prvog stres testa pet hrvatskih banaka koji je pokazao da sve one udovoljavaju kriterijima europodručja odnosno europske bankovne unije. Svaka nova članica koja pristupi Europskoj uniji zakonski se obvezala da će uvesti euro, no ne postoji rok u kojemu to mora učiniti niti je preuzimanje zajedničke valute jednostrana odluka.

Od novih članica EU euro još nemaju Češka, Poljska, Mađarska, Rumunjska, Bugarska i Hrvatska.