Do kraja studenoga Vladi će biti prezentirani modeli oživljavanja Imunološkog zavoda, potvrdio je Poslovnom dnevniku Vedran Čardžić, ravnatelj te ustanove koju je u zadnji čas od konačnog odumiranja spasila pandemija koronavirusa. Osvještavanje potrebe samodostatnosti države koja uslijedila s izbijanjem zaraze rezultiralo je inicijativom Vlade da se iz ladice izvadi taj slučaj i snimi stanje u Imunološkom i razradi moguće opcije za njegovo “dizanje iz mrtvih”.

Potkraj travnja resorna ministarstava zdravstva, gospodarstva i državne imovine dobili su zadatak da provedu žurnu procjenu vrijednosti matičnih sojeva virusa koji su proizvedeni u Imunološkom, a koju se svojedobno u procesu pretvorbe previdjelo i propustilo unijelo u temeljni kapital tvrtke.

'NITKO ME NIJE PRATIO'

Bandić: Da radi Imunološki bili bi na tragu cjepiva protiv koronavirusa

Ravnatelj Čardžić potvrđuje da je u međuvremenu obavljena inventura i procjena vrijednosti matičnih sojeva pohranjenih u Imunološkom zavodu, a koje su, napominje, u vlasništvu Republike Hrvatske. Na upit što su naredni koraci i slijedi li unos vrijednosti matičnih sojeva u temelji kapital tvrtke, odgovara da matični sojevi predstavljaju najveću vrijednost i čvrst temelj za budući rad i razvoj Imunološkog zavoda, međutim nije želio u ovoj fazi i precizirati hoće li Zavod nastaviti poslovati kao poduzeće ili kao javna ustanova. Sada, naime, posluje dvojno, i kao poduzeće i ustanova, što je rezultat krize kroz koju je kao tvrtka proteklih 15-ak godina Imunološki prolazio.

“Na sastancima Radne skupine Ministarstva zdravstva za Imunološki zavod utvrđene su smjernice za ostvarenje revitalizacije zavoda, kao i mogući izvori financiranja. U sklopu projekta revitalizacije razmotrene su različite opcije budućeg poslovanja Imunološkog zavoda, koje su temelj za odluku o najsvrsishodnijem modelu poslovanja”, kaže Čardžić. No, za detaljnije informacije nas je uputio Ministarstvu zdravstva, iz kojeg do zaključenja broja nismo još dobili odgovore, ali ćemo ih objaviti kada stignu. Očekujemo tako i odgovor je li konačno otpisano i jedino rješenje koje je proteklih godina stajalo u zraku i čekalo realizaciju, a to je strateško partnerstvo države s Gradom Zagrebom, koji bi preuzeo Zavod i osigurao mu 100 milijuna kuna.

Devastacija

Prvi put u 100 godina Hrvatska se ne može osloniti na Imunološki

“Projekt revitalizacije Imunološkog zavoda, projekcije poslovnog plana za naredno razdoblje, kao i modaliteti njegove realizacije, čije je stvaranje potaknulo Ministarstvo zdravstva kao dio programa hrvatske Vlade, su u završnoj fazi. Njegove temeljne odrednice predstavljene su i drugim ministarstvima koja imaju udjela u rješavanju budućnosti Imunološkog – gospodarstva, financija i Uredu državne imovine u sklopu Ministarstva graditeljstva, kako bi se projekt od iznimnog državnog interesa što prije i uspješnije realizirao”, ističe Čardić.

Nakon što ministar zdravstva Vili Beroš i Čardić prijedlog revitalizacije Imunološkog zavoda predstave u Banskim dvorima, ravnatelj Zavoda kaže kako će se moći više govoriti i o njegovim detaljima, od preseljenja na novu lokaciju i izgradnji proizvodnih pogona, do projekcije poslovnih planova i izvora financiranja. Zavodu, koji je proljetos u potresu pretrpio i štete na svojoj zgradi u Rockefellerovoj, za investiciju na novoj lokaciji i daljnji razvoj ključni biti izvori iz europskih fondova. U ovom trenutku, pak, financiranje je možda i manje osjetljivo pitanje od kardovskog popunjavanja i sređivanja devastiranog Zavoda. Ravnatelj Čardić kaže kako je trenutno zaposleno 155 radnika, što je brojčano, ali još važnije i strukturom, neadekvatno za provođenje svih aktivnosti u skladu s postojećim pravilima DPP-a (dobre proizvođačke prakse). Stoga Čardić ističe da je potrebno zapošljavanje i edukacija novih kadrova kako bi se omogućila proizvodnja i kontrola kvalitete virusnih cjepiva, krvnih derivata i antiseruma, s punim kapacitetom u novosagrađenim proizvodnim pogonima.

“Pretpostavljeni broj radnika dovoljan za rad u novim pogonima kretao bi se oko 220, ako se implementiraju unapređenja i automatizacija poslovnih i proizvodnih procesa”, procjenjuje Čardžić potrebe neminovnog jačanja postojeće jezgre stručnjaka, koja još uvijek postoji u Imunološkom.

Iz tih podataka nazire se i odgovor na pitanja koja se u javnosti intenzivno postavljaju – kada će i može li Imunološki zavod početi licencno proizvoditi cjepivo protiv koronavirusa. Želje i realnost udaljene su godinama, jer pogone i pripremu za proizvodnju u Zavodu koji je odavno ostao bez dozvola za rad bit će potrebno dosta posla da se uskladi s normama i regulativom Svjetske zdravstvene organizacije, što ni uz najbolju volju nije moguće brzo izvesti. Zasad se tako koronavirusom stručnjaci Imunološkog zavoda bave tek surađujući s Centrom za istraživanje i prijenos znanja u biotehnologiji Sveučilišta Zagreb na projektu razvoja imunoglobulina protiv Covid-19.

Najvećim utegom za dizanje Imunološkog zavoda dosad su se pokazali razni lobiji koji su iz svojih interesa kočili domaću proizvodnju i zdravstvo gurali ka uvozu lijekova i cjepiva. U ovoj krizi Imunološkom je pružena prilika da se aktivira u jednom malom, skromnom segmentu, ali čak i tu je potražnja za njihovim proizvodima doslovce mikronska. Hrvatski zavod za javno zdravstvo od Imunološkog zavoda naručio je, naime, još proljetos podloge za epruvete za testiranje koronavirusa, tekućinu kojom se omogućuje siguran transport brisa s mjesta na kojemu je uzorak uzet do mjesta na kojem se provodi testiranje. Na upit koliko ih je proizvedeno, ravnatelj Čardžić odgovorio je ukupno 6.519. Budući da se posljednjih tjedana u Hrvatskoj na dnevnoj razini testira znatno veći broj, između osam i deset tisuća građana, zanimalo nas je traje li još uvijek taj angažman, te zašto su narudžbe tako skromne i o komu to ovisi, HZJZ-u ili Imunološkom zavodu. Ravnatelj Imunološkog tek je kratko odgovorio: “To je bila ispomoć. Koliko su nas zamolili, toliko smo odradili”.

Nakon što ministar zdravstva Vili Beroš i Čardić prijedlog revitalizacije Imunološkog zavoda predstave u Banskim dvorima, ravnatelj Zavoda kaže kako će se moći više govoriti i o njegovim detaljima, od preseljenja na novu lokaciju i izgradnji proizvodnih pogona, do projekcije poslovnih planova i izvora financiranja. Zavodu, koji je proljetos u potresu pretrpio i štete na svojoj zgradi u Rockefellerovoj, za investiciju na novoj lokaciji i daljnji razvoj ključni biti izvori iz europskih fondova.

Problemi s kadrom

U ovom trenutku, pak, financiranje je možda i manje osjetljivo pitanje od kardovskog popunjavanja i sređivanja devastiranog Zavoda. Ravnatelj Čardić kaže kako je trenutno zaposleno 155 radnika, što je brojčano, ali još važnije i strukturom, neadekvatno za provođenje svih aktivnosti u skladu s postojećim pravilima DPP-a (dobre proizvođačke prakse). Stoga Čardić ističe da je potrebno zapošljavanje i edukacija novih kadrova kako bi se omogućila proizvodnja i kontrola kvalitete virusnih cjepiva, krvnih derivata i antiseruma, s punim kapacitetom u novosagrađenim proizvodnim pogonima.

“Pretpostavljeni broj radnika dovoljan za rad u novim pogonima kretao bi se oko 220, ako se implementiraju unapređenja i automatizacija poslovnih i proizvodnih procesa”, procjenjuje Čardžić potrebe neminovnog jačanja postojeće jezgre stručnjaka, koja još uvijek postoji u Imunološkom. Iz tih podataka nazire se i odgovor na pitanja koja se u javnosti intenzivno postavljaju – kada će i može li Imunološki zavod početi licencno proizvoditi cjepivo protiv koronavirusa. Želje i realnost udaljene su godinama, jer pogone i pripremu za proizvodnju u Zavodu koji je odavno ostao bez dozvola za rad bit će potrebno dosta posla da se uskladi s normama i regulativom, od onih na razini EU do Svjetske zdravstvene organizacije, što ni uz najbolju volju nije moguće brzo izvesti. Zasad se tako koronavirusom stručnjaci Imunološkog zavoda bave tek surađujući s Centrom za istraživanje i prijenos znanja u biotehnologiji Sveučilišta Zagreb na projektu razvoja imunoglobulina protiv Covid-19.

Koliko su tražili, toliko smo dali

Najvećim utegom za dizanje Imunološkog zavoda dosad su se pokazali razni lobiji koji su iz svojih interesa kočili domaću proizvodnju i zdravstvo gurali ka uvozu lijekova i cjepiva. U ovoj krizi Imunološkom je pružena prilika da se aktivira u jednom malom, skromnom segmentu, ali čak i tu je potražnja za njihovim proizvodima doslovce mikronska. Hrvatski zavod za javno zdravstvo od Imunološkog zavoda naručio je, naime, još proljetos podloge za epruvete za testiranje koronavirusa, tekućinu kojom se omogućuje siguran transport brisa s mjesta na kojemu je uzorak uzet do mjesta na kojem se provodi testiranje. Na upit koliko ih je proizvedeno, ravnatelj Čardžić odgovorio je ukupno 6.519. Budući da se posljednjih tjedana u Hrvatskoj na dnevnoj razini testira znatno veći broj, između osam i deset tisuća građana, zanimalo nas je traje li još uvijek taj angažman, te zašto su narudžbe tako skromne i o komu to ovisi, HZJZ-u ili Imunološkom zavodu. Ravnatelj Imunološkog tek je kratko odgovorio: “To je bila ispomoć. Koliko su nas zamolili, toliko smo odradili”.