Da se u elektronici krije bogatstvo više nije novost, a to dokazuje i posljednje istraživanje njemačke tvrtke reBuy, čija je misija korištenoj elektronici pronaći nove vlasnike i tako reducirati stopu otpada koju zemlje stvaraju. U posljednjem istraživanju nastojali su pokazati koliku vrijednost 27 zemalja krije u svojem e-otpadu, a ovaj put mobiteli su bili glavni predmet zbivanja. Svoje mjesto u istraživanju našla je i Hrvatska zauzevši 22. mjesto od ukupno 27 obuhvaćenih zemalja. Iako se čini da nije riječ o naročito zavidnoj poziciji, vrijednost koja se krije iza tog mjesta na ljestvici zbraja se u milijunima. Prema tom izvještaju Hrvati imaju 10 milijuna eura vrijednosti u zlatu, srebru i platini, a sve od starih mobilnih telefona.

Kada kažemo stari, mislimo na sve one mobilne uređaje koji su odloženi sa stane, odbačeni i izuzeti bilo kakva korištenja. Po glavi stanovnika u Hrvatskoj nemaju svi mobitele, ali zato s druge strane broj mobitela koji se ne koristi iznosi čak 3,4 milijuna.

Danas mamo 106 tona e-otpada, a ono s čime se možemo pohvaliti jest da u Hrvatskoj više od 80 posto mobilnih uređaja tijekom svog životnog puta promijeni vlasnika. Jedan dio od toga se i reciklira, a po tom parametru nalazimo se u najboljih 10 zemalja prema ljestvici reBuya.

S druge strane, kada je riječ o ukupnoj stopi recikliranja otpada, neovisno o njegovoj vrsti, tu smo i dalje na samom začelju. Na samom vrhu kada je riječ o stopi recikliranja otpada nalazi se susjedna Slovenija, a ukupno najveću vrijednost u e-otpadu ima Švedska s 40,4 milijuna eura vrijednosti u zlatu, srebru i platini koji se mogu naći u mobilnim telefonima. U ukupnom poretku iza sebe ostavljamo i države poput Nizozemske, Kanade ili SAD-a. Amerikanci su apsolutni pobjednici kada je riječ o mobitelima koji skupljanju prašinu, a u toj, po e-otpad lošoj navici, slijede ih i Njemačka te Ujedinjeno Kraljevstvo.

Dok je u Hrvatskoj mobitel ponekad i svojevrsno obiteljsko naslijeđe pa ga koriste svi od roditelja do djeteta, Kanađani ili Nizozemci češće odbacuju mobilne uređaje nego što je to slučaj kod nas. Upravo takve akcije Hrvatsku dižu na ljestvici, a potencijal se vidi u buđenju svijesti kada je riječ o razvrstavanju otpada uopće. Tada bi i teme poput elektroničkog otpada mogle dobiti na značaju.