Iako je Europska unija zadovoljna izborom Joea Bidena za 46. američkog predsjednika nadajući se obnovi transatlantskih odnosa narušenih u mandatu Donalda Trumpa, na ekonomskom planu malo će se toga promijeniti nabolje. Nakon četiri dramatična dana prebrojavanja glasova, Bidenova rodna Pennsylvania dala mu je 20 elektorskih glasova s kojima je prešao potrebnih 270 da bude izabran za predsjednika. Prema podacima u nedjelju, Biden ima 290 glasova elektora, a doadašnji predsjednik ostao je na 214. Time je okončana postizborna neizvjesnost u duboko podijeljenoj zemlji.

Predtrumpovska razina

Kako prenose inozemni mediji, iz Bruxellesa diplomati neslužbeno poručuju kako se nadaju da će se odnosi između Europe i SAD-a sada vratiti na „predtrumpovsku razinu“. „Nesumnjivo je da će Biden unijeti više racionalnosti u naše odnose“, izjavio je jedan europski diplomat. Podsjetimo, američko-europske ekonomske i političke odnose u posljednje četiri godine opterećivao je niz pitanja. Na trgovinskom planu valja se prisjetiti američkog uvođenja carina na čelik i aluminij te zbog spora oko subvencija Airbusu. Tu je i Trumpova prijetnja uvođenja carina na europske automobile. Koplja se lome i oko modela oporezivanje prihoda koje digitalne kompanije poput Facebooka, Google i Amazona ostvaruju u Europi.

Na političkom planu Trumpovu je administraciju mučilo pitanje premalog izdvajanja za obranu europskih članica NATO saveza. Stoga ne čudi da predsjednica Europske komisije Ursula van der Leyen nakon proglašenja Bidenove pobjede govori o „obnovljenom partnerstvu“ između Amerike i Europe dodavši da su transatlantske veze „stup stabilnosti, sigurnosti i prosperiteta“ s obje strane Atlantika. Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg toplo je pozdravio Bidenov izbor, opisavši ga kao „snažnog zagovaratelja NATO-a i transatlantskih odnosa“.

Vanjskopolitički analitičari smatraju da će Biden biti posvećen transatlantskim odnosima kao malo koji američki političar svoje generacije. U sklopu toga mnogi očekuju da će Amerika krenuti u snižavanje trgovinskih tenzija s Europom. To prije svega znači rješavanje dijela velikih sporova, poput gotovo 20 godina stare svađe oko subvencioniranja proizvođača zrakoplova Airbus i Boeing i polemike kako pravedno oporezivati digitalne kompanije. Međutim, dio europskih političara upozorava da bi svi koji se nadaju obnovi američko-europskih odnosa u punom opsegu mogli ostati razočarani. Dio njih upozorava da ni u Bidenovu mandatu Europa neće imati onu važnost za američku administraciju koju je imala u hladnoratovsko vrijeme. Uzrok tome jest višegodišnji fokus Washingtona na Aziji, odnosno obuzdavanju rastuće ekonomske, političke i vojne moći Kine na tom kontinentu. „Nemojmo biti naivni“, izjavio je za Financial Times Roland Lescure, zastupnik u francuskoj Narodnoj skupštini iz redova stranke predsjednika Emmanuela Macrona La République en Marche. „Središte američkog zanimanja premjestilo se s Europe prema Aziji još od Baracka Obame i to se neće promijeniti“, izjavio je Lescure.

Među europskim državama najviše koristi od promjene u Bijeloj kući trebala bi imati Njemačka. Kancelarka Angela Merkel bila je Donaldu Trumpa omiljena „vreća za udaranje“, od problema njemačkog trgovinskog suficita, preko relativno niskog izdvajanja za obranu do podrške Berlina gradnji plinovoda Sjeverni tok 2 za koji SAD tvrdi da će dodatno povećati europsku ovisnost o ruskom plinu. Ne treba zaboraviti ni konsterniranost njemačke vlade nakon što je u srpnju američki predsjednik najavio povlačenje 12.000 vojnika iz baza u Njemačkoj. Iako je ministar financija Olaf Scholz vijest o Bidenoj pobjedi popratio riječima kako je ovo „dobra prilika za pravo oživljavanje multilateralizma“, u Berlinu su ipak oprezno optimistični. Naime, Njemačka i dalje ne ispunjava obvezu izdvajanja 2 posto BDP-a za obranu što znači da ostaje ranjiva na američki pritisak po tom pitanju. Johann Wadephul, zastupnik u Bundestagu iz redova Kršćansko-demokratske unije (CDU) tvrdi kako nije izgledno da će u bliskoj budućnosti Njemačka ispuniti tu obvezu. „Ne vidim političku većinu spremnu postići taj cilj“, ističe Wadephul.

Glavna neuralgična točka američko-njemačkih odnosa – sankcije tvrtkama koje sudjeluju u projektu Sjeverni tok 2 – također vjerojatno neće nestati. Naime, sankcije koje Berlin ocjenjuje vrlo neprikladnim stranim miješanjem u unutarnje stvari Njemačke imaju široku podršku u američkom Kongresu, kako među repoblikancima, tako i među demokratima. Na trgovinskom planu članice Europske unije nadaju se mnogo većoj suradnji s Washingtonom. No, veliki napredak ne treba očekivati, smatra David McAllister, predsjednik vanjskopolitičkog odbora Europskog parlamenta. „Demokrati su također protekcionisti“, pojašnjava McAllister. Tijekom predizborne kampanje Biden je tvrdio da će državne agencije ako on postane predsjednik biti obvezne nabavljati samo američku robu i usluge. Iznio je i ideju penaliziranja kompanija koje u inozemstvo sele radna mjesta i proizvodnju. Kao i Trump, i novi predsjednik smatra da bi Svjetsku trgovinsku organizaciju trebalo reformirati kako bi bila sposobnija da se uhvati ukoštac s netržišnim gospodarstvima, poput Kine.

Konfrontacija s Kinom

K tome, za očekivati je da će i Bidenova administracija nastaviti činiti pritisak na Europljane da snažnije zatvore vrata Kini, posebno u području telekomunikacijske sigurnosti. „Biden će, ako ništa drugo, više zahtijevati od Europe jer – za razliku od Trumpa – želi konfrontaciju s Kinom zajedno s europskim saveznicima“, za FT kaže Nils Schmid, vanjskopolitički glasnogovornik njemačkih socijaldemokrata. U tom kontekstu valja podsjetiti da je jedan savjetnik Bidenova predizbornog tima opisao prioritete njegove vanjske politike riječima „Kina, Kina, Kina, Rusija“. Za sada je nejasno koju će kombinaciju dijaloga, natjecanja i sukobljavanja s Pekingom novi američki predsjednik odabrati. Iako je poručivao da će nastaviti s čvrstim pristupom u trgovinskim odnosima s Kinom, za pretpostaviti je da će nova američka administracija ipak odustati od politike nametanja novih carina na kinesku robu. No, jedan njegov suradnik otkriva da će Biden pokušati osnažiti suradnju s europskim partnerima na području provjere kineskih investicija, dijeljenju obavještajnih podataka i razvoju tehnologije.

Sve u svemu, analitičari očekuju da će se trgovinski rat Kine i SAD-a nastaviti, ali će se voditi iza zatvorenih vrata, a ne preko Twittera kao u Trumpovo vrijeme. Za sada većina europskih političara tvrdi kako Europska unija ne bi trebala zauzeti neutralan stav prema politici Washingtona spram Pekinga. Međutim, Europljani istovremeno žele zadržati dobre ekonomske odnose s Kinom te potencijal za partnerstvo s tom azijskom velesilom u područjima poput borbe protiv klimatskih promjena. Bidenov izbor nije osobito dobra vijest za vladu u Londonu, barem što se tiče trgovine. Naime, krajem godine, istekom prijelaznog razdoblja, Ujedinjeno Kraljevstvo i službeno će prekinuti i posljednje veze s Europskom unijom. Sklapanje bilateralnih trgovinskih sporazuma s najvećim svjetskim gospodarstvima nakon brexita životno je važno za Veliku Britaniju. No, vlada premijera Borisa Johnsona po tom pitanju neće naići na previše sluha u Washingtonu, ako se ispune Bidenove najave da trgovinski sporazum s Otokom nije pri vrhu njegovih vanjskopolitičkih prioriteta. Ipak, činjenica da u Bijeloj kući sjedi Biden, a ne Trump mogla bi Europi donijeti olakšanje na planu unutarnje politike. Naime, Trumpov izborni poraz predstavlja udarac za populističke političke strategije, poput desničarske Lige u Italiji, ocjenjuje Gianlucca Passarelli, profesor političkih znanosti na rimskom sveučilištu Sapienza.