Zagreb i jadranske županije glavni su generatori štednje u Hrvata, pokazuje istraživanje Hrvatske gospodarske komore (HGK) uoči međunarodnog Dana štednje koji se obilježava 31. listopada. Međutim, slaba turistička sezona u pandemijskim uvjetima odrazila se i na štednju.

Rezultate istraživanja ekskluzivno je za Poslovni dnevnik predstavio Josip Zaher, potpredsjednik za trgovinu i financije HGK, istaknuvši kako je vidljivo da uz Grad Zagreb postoji koncentracija depozita u primorskim županijama.

“Među 10 županija s najvećim apsolutnim vrijednostima depozita nalaze se sve primorske županije izuzev najmanje naseljene Ličko-senjske županije. Međutim, kada se uzme u obzir broj stanovnika, u prvih deset županija s najvećim depozitima po stanovniku ulazi i Ličko-senjska“, istaknuo je Zaher.

Stanovnici sedam primorskih županija krajem kolovoza držali su u bankama 89,1 milijardi kuna, odnosno 41,5 posto vrijednosti depozita kućanstava, a stanovnici 13 kontinentalnih županija 125,8 miljardi kuna odnosno 58,5 posto.

Raspon visine depozita po stanovniku kreće se od 78.681 kuna u Istarskoj županiji do 23.443 kuna u Vukovarsko-srijemskoj, a na razini Hrvatske 52.874 kuna. To je iznad lanjskih 48.626 kuna.

Povjerenje u banke i kunu

“Rast depozita na godišnjoj razini u kolovozu je zabilježen u svim županijama osim u Osječko-baranjskoj (-0,5%), a koja je prošle godine imala najveći rast. U regiji Kontinentalne Hrvatske ostvaren je rast od 7,5 posto, dok Jadranska Hrvatska bilježi skromniji rast od 2,5 posto“, ističe HGK-ov potpredsjednik.

To ukazuje na utjecaj ovogodišnje lošije turističke sezone na slabiju kumulaciju depozita u jadranskim županijama kod kojih je zabilježen manji rast depozita nego lani, dok kontinentalna Hrvatska bilježi višu stopu rasta od Jadranske regije i prosjeka Hrvatske, što je suprotno od prošlogodišnje situacije.

Snažan rast depozita vidljiv u ovoj godini, unatoč povijesno niskim kamatama, rezultat je kombinacije ‘prisilne’ štednje iz vremena najintenzivnijih epidemioloških mjera, opreza zbog straha od gubitka posla ili smanjenja plaće, ali i sklonosti manje rizičnim ulaganjima u razdoblju pojačane kolebljivosti na financijskim tržištima, tumači glavni ekonomist Hrvatske narodne banke (HNB) Vedran Šošić.

“Ne možemo biti sigurni u doprinos svakog od tih čimbenika, između ostalog i zato što ne raspolažemo detaljnim podacima o profilu pojedinih deponenata. S više sigurnosti može se, međutim, zaključiti da su građani i u ovim zahtjevnim okolnostima sačuvali povjerenje u banke i u domaću valutu, što je povezano i s mjerama bez presedana koje je poduzeo HNB kako bi očuvao stabilnost tečaja i visoku likvidnost sustava”, istaknuo je Šošić.

U sklopu obilježavanja Dana štednje HGK je organizirao i virtualni panel na temu značaja štednje za pojedinca, društvo i gospodarstvo te utjecaja pandemije na štedne navike.

Dajana Barbić, docentica na Katedri za financije zagrebačkog Ekonomskog fakulteta naglašava da bi za fond štednje trebalo izdvajati minimalno 10 posto mjesečnog dohotka.

“Kad govorimo o štednji kao načinu brige o sigurnosti obitelji i zaštiti od neočekivanih događaja, onda je posebno važno istaknuti štednju za crne dane.

Akumulacija štednje u ovom fondu trebala bi biti dostatna minimalno za pokriće tri do šest mjeseci uobičajene razine potrošnje, a poželjno je da u fondu imamo dovoljno sredstava za pokriće 24 mjeseci uobičajene potrošnje. Također, sredstva bi trebala biti u visoko likvidnom obliku“, kaže Barbić.

Poticaji za III. stup

Razdoblje povijesno niskih kamatnih stopa, koje se proteže na posljednjih nekoliko godina, rezultiralo je promjenama karakteristika štednje stanovništva, kaže Nikola Kesler, pomoćnik izvršnog direktora Privredne banke Zagreb.

“Udio a vista štednje u ukupnoj je štednji znatno veći nego što je bio proteklih godina. S druge strane, osviještenost hrvatskih građana o vrijednosti štednje i dalje je primjetna i velik dio klijenata odlučuje štedjeti na duži rok“, poručuje Kesler.

Izlaganje tržištu kapitala u okruženju nultih kamatnih stopa preduvjet je kapitalizacije ušteđenog iznosa, no svako izlaganje volatilnim tržištima nosi rizike od kojih nije potrebno bježati nego je potrebno njima upravljati, naglašava Hrvoje Krstulović, predsjednik Uprave ZB Investa i čelnik Udruženja investicijskih fondova HGK.

Krstulović kaže kako više od 230.000 građana sudjeluje u štednji i ulaganju u hrvatskim investicijskim fondovima.

“Dodatno primjećujemo po ponašanju ulagatelja kako pravilnije koriste investicijski fond za maksimiziranje povrata u relaciji s rizikom. Građani uplaćuju u više fondova – primjerice obveznički i dionički fond – čime postižu dodatnu diverzifikaciju.

Uplaćuju i smisleniji postotak imovine, odnosno ne ulažu svu financijsku imovinu u jedan fond nego disperziraju kroz više proizvoda kao što su klasični depozit, životno osiguranje, mirovinska štednja i investicijski fondovi. Time dolazimo i do osnovnog načina uporabe investicijskog fonda u portfelju koji je komplementarni proizvod ostalim oblicima štednje”, tvrdi Krstulović.

U III. mirovinskom stupu štedi oko 380.000 građana, ističe Eva Horvat, članica Uprave Raiffeisen društva za upravljanje mirovinskim fondovima.

“Ako usporedimo ovu brojku s oko 2 milijuna građana koji štede u II. stupu, možemo primijetiti veliki prostor za daljnji razvitak III. stupa. No, primijetili smo da ova vrsta štednje postaje sve aktualnija među štedišama, zbog niza prednosti koje donosi.

Osim 15% državnih poticajnih sredstava, država potiče štednju u III. stupu i preko poslodavaca. Svaki poslodavac koji to želi može uplaćivati doprinose u III. stup svojim zaposlenicima, i pritom koristiti poreznu olakšicu. Tako je moguće uplatiti čak do 6000 kuna godišnje“, kaže Horvat.