Hrvatska obiluje prirodnim ljepotama, a ona najljepša zaštićena su unutar područja nacionalnih parkova i parkova prirode. Jedan od najpopularnijih i najposjećenijih Nacionalnih parkova je onaj na rijeci Krki koji godišnje posjeti više od milijun ljudi. Nacionalni park Krka najpoznatiji je po velikom broju jezera i slapova, a najposjećenija lokacija je Skradinski buk koji je postao zaštitni znak Parka.
Međutim, taman ispod slapa Skradinskog buka nalazi još jedan pomalo skriveni biser ovog nacionalnog parka – HE Krka, prva javna hidroelektrana u Hrvatskoj koja je proradila primjenom sustava izmjeničnih struja, koja je puštena u rad samo dva dana nakon čuvene hidroelektrane na slapovima Niagare! HE Krka ujedno je omogućila prvi pravi, cjeloviti i tada suvremeni izmjenični elektroenergetski sustav na tlu Hrvatske, koji je obuhvatio proizvodnju električne energije u Hidroelektrani Krka, prijenos električne energije do grada Šibenika dvofaznim dalekovodom i distribuciju električne energije razdjelnom mrežom po gradu za potrebe javne rasvjete.
Zamisao o gradnji hidroelektrane na slapovima Buka na rijeci Krki, krenula je od Vjekoslava pl. Meichsnera – gradskog inženjera u Šibeniku koji je početkom 1893. pripremio sve nacrte i dokumente za gradnju hidroelektrane, dalekovoda i razdjelne mreže u Šibeniku, te tadašnjeg šibenskog gradonačelnika Ante Šupuka i njegova sina Marka, koji su bili vlasnici zemljišta i vodenica na donjem lijevom dijelu Skradinskog buka. Šupuk i Meichsner utemeljili su tvrtku za “Obrtnu proizvodnju munjiva“ te 22. ožujka 1894. započeli izgradnju elektrane, koja je završena u rekordnih 16 mjeseci. Od prvog dana rada 28. kolovoza do kraja 1895. godine ta javna elektrana za rasvjetu grada i pogon motora proizvela je 346.133 kWh električne energije.
Upravo zahvaljujući hidroelektrani Krka Šibenik se ubrzo industrijalizirao – izgrađena je tvornica u Crnici (preteča Tvornice elektroda i ferolegura) i tvornica aluminija (preteča Tvornice lakih metala). Izgrađene su i tvornice tjestenine, sapuna, likera i tri tiskare. Zbog rastuće potražnje za električnom energijom, 1898. godine naručen je drugi generator za HE Krka (kasnije nazvana Jaruga I), a nakon takvog pojačanja u Šibeniku se pojavljuje novi investitor, talijanska tvrtka SUFID, koji gradi prvu tvornicu kalcijeva karbida, a uskoro i novu hidroelektranu – Jaruga II, izgrađenu na Skradinskom buku, u blizini HE Krka, koja je započela rad 3. prosinca 1903. godine.
Uz hidroelektranu Jaruga II, unutar NP Krka od 1906. godine radi i hidroelektrana Miljacka, što je najbolji dokaz da HEP hidroelektranama upravlja tako da proizvodnja električne energije bude u skladu s prirodom i drugim gospodarskim granama. Krka i Miljacka zajedno s hidroelektranama Ozalj (1908.) i Kraljevac (1912.) čine „veličanstvenu četvorku“ HEP-ovih hidroelektrana koje su pogonu više od 100 godina. Iako danas malene po snazi i proizvodnji, i one, uz ostale HEP-ove hidroelektrane, omogućuju Hrvatskoj da prema udjelu obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji energije bude iznad prosjeka Europske unije što nam olakšava dostizanje ciljeva u vezi sa zaštitom klime.
Sadržaj omogućio HEP
