Španjolskom zdravstvenom sustavu obija se o glavu dugogodišnje degradiranje radnih uvjeta za medicinske sestre i bolničare, pa tamošnje bolnice – na rubu pucanja pod pritiskom oboljelih od COVID-19 – pokušavaju iz inozemstva vratiti dio osoblja.

Kako piše Financial Times, prije pet godina – kada mogućnost globalne pandemije nije bila ni u primisli – César Del Prado, 29-godišnji školovani bolničar, ostavio je svaku nadu da će u domovini pronaći posao.

Kao i tisuće njegovih kolegica i kolega, i on se ukrcao u zrakoplov za Veliku Britaniju pronašavši posao u bolnici u Portsmouthu. Dvije godine poslije dobio je posao u jednoj velikoj londonskoj bolnici.

Zaustavljanje egzodusa

„Španjolska je tada bila u ekonomskoj krizi. Zdravstveni proračun nekoliko je puta smanjivan. Otvaranja novih radnih mjesta za medicinske sestre i bolničare nije bilo“, prisjeća se Del Prado.

Njegov odlazak dio je egzodusa koji Španjolska sada pokušava zaustaviti. Vlada planira otvoriti dodatnih 10.000 radnih mjesta za medicinsko osoblje u tamošnjem zdravstvenom sustavu koji se bori s najgorom epidemijom koronavirusa u Europi. Osim domaćih kadrova, vlada je uredbom omogućila i zapošljavanje medicinara iz država izvan EU-a, ponajprije južnoameričkih.

„Nama ne nedostaje medicinskih sestara zbog COVID-a. Mi imamo kronični nedostatak osoblja, a pandemija ga je učinila još vidljivijim“, ističe za FT María José García, dužnosnica španjolskog sindikata medicinskih sestara.

Njezino je mišljenje da Španjolskoj nedostaje 88.000 medicinskih sestara u odnosu na prosjek Europske unije. No, tamošnja strukovna organizacija smatra da je broj još veći, 125.000.

S druge strane, početkom godine više od 5500 španjolskih medicinskih sestara i bolničara radilo je samo u britanskom državnom zdravstvenom sustavu. Osim vladinih politika štednje, na rad u Britaniju ili Francusku otjerala ih je i praksa španjolskih bolnica da osoblju uglavnom nudi ugovore o radu na određeno vrijeme.

Neke sestre i bolničari imali su ugovore s trajanjem od svega nekoliko dana. „Medicinske sestre morale su otići u druge zemlje tražeći dugoročnije ugovore o radu koji ovdje jednostavno nisu bili dostupni“, kaže María José García.

Na određeno 70 posto sestara

Dodaje kako preko 70 posto medicinskih sestara u Španjolskoj ima ugovore na određeno vrijeme. U tamošnjem zdravstvenom sustavu trenutno radi ugrubo 280.000 medicinskih sestara i bolničara.

Po broju sestara na 1000 stanovnika Španjolska stoji prilično loše – tek ih je 5,9 dok je prosjek Europske unije 9,3. Isabel Díaz Ayuso, čelnica vlade regije koja okružuje Madrid, nedavno je izjavila kako zemlja treba liječnike i medicinske sestre.

„Ne možemo se više zavaravati: u Španjolskoj nema dovoljno liječnika“, izjavila je. Doduše, statistika je demantira. U Španjolskoj su četiri liječnika na 1000 stanovnika što je iznad prosjeka EU-a. K tome, iznad prosjeka Organizacije za ekonomsku suradnju i razvitak (OECD) je i broj studenata koji godišnje diplomiraju na medicinskim fakultetima.

Međutim, Gabriel del Pozo, glavni tajnik konfederacije liječničkih sindikata, ističe kako i oni imaju isti problem kao i medicinske sestre. „Visoka je razina prekarnog rada. Umjesto ugovora na neodređeno vrijeme, neke kolege potpisuju ugovore koji traju samo jednu smjenu“, kaže del Pozo.

Sustavu dodatni problem predstavlja i dobna struktura – od 220.000 španjolskih liječnika, gotovo trećina je u dobi između 55 i 65 godina. Osim otvaranja novih radnih mjesta, zdravstveni djelatnici se nadaju da će povratak medicinara iz inozemstva potaknuti i brexit.

Neki se već i vraćaju, a jedan od njih je i César Del Prado s početka priče. „Dio kolega će se vratiti jer je sada jednostavnije dobiti posao, funta je slaba i dolazi brexit“, zaključuje Del Prado.