Najveći smo distributeri u Europskoj uniji za robu široke potrošnje. Broj jedan smo već dvije godine, rekao je osnivač i vlasnik tvrtke Orbico Branko Roglić u emisiji HRT-a “Druga strana” urednika i voditelja Željka Karduma.

Orbico ima tvrtke u 20 država, a ostvaruje prihod od oko 2 milijarde eura. Ove godine planiran je prihod od 2,3 milijarde eura. To je obiteljska tvrtka koja ima kontinuitet rasta i razvija se.

Na ovogodišnjoj ljestvici 500 najvećih tvrtki u srednjoj Europi koju je objavila konzultantsko-revizorska tvrtka Deloitte našao se i Orbico. Oni su vodeći distributer velikog broja globalno zastupljenih robnih marki, a distribuiraju robu široke potrošnje, proizvode za njegu i ljepotu, farmaceutske proizvode, igračke, tekstilne proizvode, električne uređaje, cigarete, motorna ulja i drugo.

O Vladi sve najbolje, ali...

Roglić definirao glavni izazov pred kojim se nalazimo: Državu bi sveo na 6 regija sa po 10 općina

Roglić je ispričao kako je osnovao tvrtku.

– Tvrtka je osnovana u Švicarskoj. Tih godina zastupao sam Vartu i došao na ideju s jednim češkim proljećarom da zajedno osnujemo tvrtku u Švicarskoj. Osnovali smo je 23. 2. 1987.  U tih više od 30 godina narasli smo od nule do 2,38 milijardi eura prometa koje smo imali prošle godine, rekao je.

Tvrtka ima 8000 zaposlenih, ukupan dug je oko 120 milijuna eura. Je li to mnogo?

– Nije, dva EBITDA, oko dva godišnja profita. Kad je promet 2,38 milijardi eura, taj dug je vrlo mali. U odnosu na druge firme vrlo smo malo zaduženi. Ja sam reinvestirao 95% svojeg profita i zato smo malo zaduženi, rekao je.

“Novac se najbolje vrti u vlastitoj tvrtki s vlastitim idejama”

Neki izvlače novac iz firme, ne reinvestiraju ga. Kako ste se vi odlučili za reinvestiranje, pitao ga je Kardum.

– Ako je novac pod vašom kontrolom, onda ste najsigurniji. Moj novac je reinvestiran u moju firmu, ja ga kontroliram, moje ideje se razvijaju kroz tu firmu. Mislim da je to najsigurniji posao za mene i za moj novac i da ga ja vlastitim znanjem i vlastitim idejama štitim. Novcu pada vrijednost i najbolje se štiti kad ga vrtite u vlastitoj firmi s vlastitim idejama, odgovorio je Roglić.

Vlasnik tvrtke Orbico

Roglićeva vizija izlaska iz krize svodi se na dvije ključne poluge, a trošak financiranja je najmanje 40 milijardi kuna

Kažu da ste najbogatiji građanin Hrvatske, a s druge strane to se baš i ne vidi, nemate jahtu s helikopterom. Imate pravi ribarski čamac 8 – 9 metara?
– Imam brod 8,90 metara. Ja sam ribar u duši, nitko me neće izvaditi iz mog društva, mojih prijatelja iz djetinjstva. Ja se držim njih i sasvim mi je lijepo. Imam svoj brod, imam svoju Makarsku gdje živim, imam svoju župu, obiteljsko imanje u zaleđu Makarske, imam svoj Zagreb, imam Split i ja se u tom krugu vrtim. Naravno, putujem i u zemlje gdje imam poduzeća, ali u posljednje vrijeme sve manje i manje, rekao je Roglić.

“Tvtkom ne upravlja onaj tko je vodi, već čiji je novac”

Objasnio je da je nekad bio predsjednik Uprave i vlasnik pa je onda stavio sina za predsjednika uprave, a drugoga za člana uprave.

– Pa su oni 20 i nešto godina vodili firmu, a ja sam uvijek bio u nadzoru. I danas sam u nadzoru, ali sam sad povukao i sinove u Nadzorni odbor. Tu su još i jedan Poljak i jedan Slovenac. Najvažniji element u poduzetništvu je da morate upravljati firmom. Firmom ne upravlja onaj tko vodi firmu, nego upravlja onaj čiji je novac. On kaže predsjedniku uprave što može, a što ne. Predsjednik uprave odlučuje na tragu koji mu postavi vlasnik, objasnio je Roglić.

Dodao je kako svaki ponedjeljak imaju sastanak.

– Moji sinovi s CEO-om (predsjednik uprave) i ja pretresemo sve događaje i tada on ima slobodne ruke da radi na tom planu. Sa mnom je 24 godine Jurij Tršan, Slovenac je i njemu vjerujem isto koliko i svom sinu, rekao je Roglić.

Ne boji se da će nešto krenuti po zlu.

– Ja sam njega odgojio. On zna kako radim i mislim. On, moji sinovi i ja, to je jezgra koja vodi kompaniju, rekao je.

“Moje bogatstvo namijenjeno je da mogu platiti radnike ako dođe do krize”

Ne volite se razmetati bogatstvom. Ne pokazujete? A vole ljudi da se malo vidi?
– Što znači biti najbogatiji? Ja sam najbogatiji kad sam sam, s prijateljima i kad lovim ribu. Meni milijuni ne znače ništa, pravome poduzetniku. Poduzetništvo nije luksuz, nisu avioni, nisu zlatni tepisi. Poduzetništvo je briga za ljude i ja to tako držim. Moje bogatstvo namijenjeno za to da mogu platiti radnike ako firma dođe u krizu dok ona prođe. Ako želite biti čovjek i pravi poduzetnik, najprije ćete platiti radnike, pa dug bankama, pa zatim dobavljače i tada ćete podijeliti profit. Ali profit uzeti a da niste platili radnike i ostati dužni dobavljačima, što se kod nas vrlo često događalo, to je sramota. A ja tu sramotu neću izdržati, rekao je Roglić.

Govorio je i o kolekciji slika koje skuplja – je li to strast, trošak ili investicija.

– To je strast, u mladosti sam se zaljubio u umjetnost, posebno u dalmatinsku, kolorističku umjetnost. Mi Dalmatinci smo u boji i ja se ne mogu otresti te strasti. Stalno sam ih kupovao pa je moja zbirka jedna od tri ili četiri najboljih u Hrvatskoj, rekao je Roglić.
Isplati li se ulagati u umjetnost?
– Kupovao sam slike po 600 njemačkih maraka, a danas vrijede 10.000 eura. Nema te banke koja će vam oploditi 600 DEM (300 eura) da naraste do 10.000 eura, objasnio je.

“Novac treba ulagati svakodnevno”

Dao je savjet poduzetnicima koji su na početku nestrpljivi – hoće svoj novac odmah i sad.
– Poručio bih im da se uozbilje jer će inače bankrotirati. Morate znati upravljati svojim resursima, a jedan od njih je novac. Novac treba ulagati svakodnevno, rekao je.

Zatim je Roglić za HRT pričao o svojim počecima u Splitu nakon završenog fakulteta elektrotehnike.

– Zaposlio sam se tada u splitskoj tvrtki Industrija za radioelektroniku i telekomunikacije. Nakon toga sam došao u Hrvatsko proljeće. Kao mladi komercijalni direktor ušao sam u partiju – Savka, Tripalo, Hajduk, Dinamo. No nakon dva mjeseca Tito je promijenio mišljenje i došlo je Karađorđevo. Smijenjeni su i Savka i Tripalo i svi mi koji smo na tragu hrvatskog proljeća ušli u partiju bili smo izbačeni. Tada kada ste bili izbačeni iz partije odmah ste bili smijenjeni s radnog mjesta, samo jedan dan kasnije, objasnio je Roglić.

Dodao je da je danas najponosniji na to razdoblje u životu.

Aktivni je komentator političkih zbivanja. Rekao je da ima dovoljno znanja i iskustva te dovoljno želje da svakomu u domovini kaže što je dobro, a što nije.

– Svakomu tko utječe na moj posao i na moje radnike želim kazati svoje mišljenje kako on to radi, rekao je Roglić.

“Ne mogu podnijeti da mi radnik ne dobije plaću, da mi radnik ne živi dobro”

Na pitanje u kakvim je odnosima s hrvatskim političarima rekao je da je po habitusu kapitalist i desni, a po srcu je lijevi.

– Ne mogu podnijeti da mi radnik ne dobije plaću, da mi radnik ne živi dobro. Nastojim da prosječna plaća u firmi bude maksimalna koliko je to moguće, a uvijek računajući na dugoročno održivo poslovanje, rekao je.

Komparativne prednosti Hrvatske

Uvjeren je da Hrvatska ima komparativne prednosti. To je turizam, ali i Slavonija koja nema navodnjavanje. Umjesto pet arena Hrvatska je trebala napraviti navodnjavanje u Slavoniji pa se ljudi ne bi iseljavali, rekao je.

– Treća prednost Hrvatske je drvna industrija, to je naš resurs, imamo najbolju hrastovinu. Imamo i sport te komparativnu prednost i u softveru, odlični smo softveraši, rekao je te spomenuo i glazbu.

Savjet nestrpljivim poduzetnicima

Za kraj je ponovio savjet nestrpljivim poduzetnicima. Rekao je da moraju imati strpljenja jer bez strpljenja će ići u stečaj.

– Ja sam ribar. Najveća vrlina ribara je strpljenje. Ja nekad znam po pola sata stajati s udicom u ruci i ništa ne trza. Riba ne dira. Onda dođe 15 – 20 minuta kad uhvatim 5, 6, 7, 8 komada. Tako je i u biznisu. Morate biti strpljivi i skromni. Skromnost je najveća vrlina koju čovjek može imati, rekao je Roglić.