Još prije izbijanja korona krize kod nas, točno 28. veljače, na Korčuli se, praktički u tišini, ugasila tvornica krede, ljepila, glinamola, pastela… Eurokarbon (nekadašnji Karbon), koja je postojala više od pola stoljeća. Sudbini pogona u Blatu presudili su troškovi, ali i organizacija. Tamošnjih šest radnika dobilo je otpremnine, većina je prije isteka otkaznog roka našla druge poslove, a proizvodnja je nastavljena u Donjem Stupniku pokraj Zagreba, na adresi gdje se već nalazi drugi pogon Eurokarbona i tvrtka Eurocom, vlasnik Eurokarbona, veletrgovac i distributer školskog i uredskog pribora.

Sve rjeđa i osjetljivija biljka

Ova je centralizacija očito pomogla reducirati troškove. “Odvojenost zagrebačkog i korčulanskoga pogona, skladišta i ureda nabave i razvoja su značajno otežavali organizaciju i menadžment troškova, prijevozni troškovi su ogromni, a poticaja za poslovanje na otocima nema. Jedina je potpora, nominalno, bilo sufinanciranje jedne mjesečne plaće godišnje, ali i za to je znalo biti izlika da se ne isplati. Preseljenje pogona se značajno odrazilo na uspješnost poslovanja”, objašnjava nam Tomislav Herceg, direktor Eurokarbona, razloge napuštanja otoka. Dodaje da su se troškovi smanjili za 40%, pri gotovo identičnoj razini proizvodnje.

“Sada se lakše popunjavaju sezonalne rupe i potrebno je manje voditelja, odnosno tzv. “režijskih” radnika. Konačno, mi smo u Blatu bili u najmu pa nismo bili vezani uz lokaciju”, ističe Herceg.

Obzirom na vrstu djelatnosti, proizvodnju, koja na našim otocima postaje sve rjeđa i osjetljivija “biljka”, kroz godine su iskusili sve teškoće tog okruženja. “Kamionski prijevoz od Njemačke do Zagreba, primjerice, košta jednako kao od Zagreba do Korčule. Pelješki most će značajno utjecati na smanjenje troškova, ali dok god se ne realizira i most Orebić-Korčula ti će troškovi ostati značajni. Stoga smo bili primorani stalno tražiti bolje ponude sirovina i povećavati efikasnost kako bismo se borili s konkurencijom”, kazao nam je Herceg jednom prigodom. Eurokarbon je o(p)stao kao posljednja tvornica školskog pribora u Hrvatskoj, robe koja je s početkom školske godine, bila nastava u fizičkom razredu ili virtualno, nužna. Bojice, pastele, ljepila, vodene boje, tempere, krede, plastelin, glinamol, tuševi… brenda Karbon traženi su i imaju svoje potrošače.

Papirni asortiman

A unatoč poslu oko preseljenja i posljedično prilagodbe uvjeta poslovanja pandemiji koronavirusa, ove je godine Eurokarbon pokrenuo i novu proizvodnju.

“Vrlo smo uspješno pokrenuli papirni asortiman s visokokvalitetnim bilježnicama s memom iz različitih predmeta i naslovnicama vezanima uz Hrvatsku – značajni ljudi, prirodna blaga i slično”, reći će Herceg. Konkurencija u tom segmentu nije mala. Domaćih je proizvođača svega par, uvoz je velik. Kako se s tim nose? “Borimo se kvalitetom i umjerenom cijenom. Prostora za smajenje cijena nema, jer su troškovi visoki, ali kupci su prepoznali domaću kvalitetu”, kaže direktor.Sada je u Donjem Stupniku 12 aktivnih radnika, uz još dvoje na bolovanju i rodiljnom dopustu. Dosad su, gleda li se 2020., imali 3% rasta. Znajući, dodaje Herceg, u kakvim okolnostima poslujemo, to je dobro. Direktor Eurokarbona je i znanstvenik, docent na katedri za ekonomsku teoriju na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu pa i njegov komentar spram potpora Vlade poduzetnicima ima težinu. “Slažem se s ministrom financija Zdravkom Marićem koji je nedavno rekao da se gospodarstvu ne može pomagati unedogled. Smatram da je država puno pomogla imajući u vidu kakve su nam mogućnosti. Sustav za potpore poduzetnicima je vrlo brzo aktiviran i jednostavan je za korištenje”, poručuje Herceg. Vjeruje da će epidemija proći i da moramo misliti pozitivno. Iz EU nam je na raspolaganju 22 milijarde eura.

“Velika je stvar kad znate da će u zemlju ući toliko novca, samo je bitno da se usmjeri u kvalitetne projekte projekte (infrastruktura, reindustrijalizacija, digitalizacija, energetika) pa će se taj novac ubuduće višestruko multiplicirati”, zaključuje Tomislav Herceg, poduzetnik i znanstvenik.