Ove su godine zbog pandemije koronavirusa srpski turisti uglavnom posjećivali domaće planine i jezera. Tako je i na umjetnom jezeru Perućac i planini Tari. Stanovnici Bajine Bašte i okolnih sela kažu da se ne pamti toliki broj posjetitelja, koji su većinom boravili u privatnom smještaju jer su hotelski kapaciteti premali, piše Politika.

Posljednjih nekoliko godina na Mitrovcu, Kaluđerskim barama i obalama jezera Perućac nikle su tisuće objekata, uglavnom nelegalnih – od kuća i vila do splavi od nekoliko do više stotina kvadrata. Otpad iz tih objekata završava u malobrojnim septičkim jamama, a većinom u potocima, jezerima i rijeci Drini. Neke splavi izgradili su i postavili lokalni stanovnici, a veći broj osobe koje nisu iz tog kraja, a koje ih iznajmljuju turistima. Sve se to događa u sklopu Nacionalnog parka Tara koji nema gotovo nikakve nadležnosti da obuzda divlju gradnju.

Trenutačno postoji oko 150 divljih objekata, a nijedan nema dozvolu za gradnju niti od NP Tara, ni od općine Bajina Bašta ili od nadležnih ministarstava.

Ugroženo riblje mrijestilište

Većina posjetitelja razočarana je uništavanjem prirodne ljepote i ugrožavanjem biljnog i životinjskog svijeta. Na ušću rijeke Dervente u jezero je i prirodno riblje mrijestilište koje je također ugroženo divljom gradnjom i boravkom ljudi u ljetnjim mjesecima.

Čini se kao da taj problem zabrinjava samo Nacionalni park. Stručne službe u sklopu svojih nadležnosti pišu predstavke i žalbe raznim institucijama i na tome se sve završava, objašnjava Politika. Problem je i preklapanje nadležnosti općine, HE Bajina Bašta, Vojske Srbije i drugih državnih institucija.

“Većini pravih ljubitelja prirode smeta anarhija u vezi s gradnjom splavi na jezeru. Još je teže nama, zaposlenima u službama koje bi u ime države trebale čuvati zaštićeni prostor. Problem na jezeru počeo je prije nekoliko desetljeća izgradnjom prvog nelegalnog objekta. Nakon maratonskog procesa, većina objekata je 2018. uklonjena, preostala četiri i dalje su u postupku”, kaže izvor Politike koji je želio ostati neimenovan.

Međutim, došlo je do ekspanzije postavljanja splavi tj. pontona s kućicama. “Na početku smo pisali zapisnike o nelegalnom postavljanju jer nitko od graditelja nema nužne uvjete Zavoda za zaštitu prirode, dozvolu općine i suglasnost NP-a. Nakon nelogičnih sudskih presuda, nedjelovanja inspektora države i općine, bahati vlasnici postavljaju sve više splavi i objekti su sve skuplji. Iza fasade ljubitelja prirode kriju se lovci na brzu zaradu – iznajmljivanje splavi stoji od 60 do 150 eura dnevno”, kaže Dragić Karaklić, direktor NP Tara.

Fizički obračuni za mjesto

Plan detaljne regulacije jezera još nije donesen i ne zna se kada bi se to moglo dogoditi. “Naravno, nikome iz općinske uprave nije palo na pamet da spriječi divlju gradnju dok se ne donesu propisi. Također je neobična tolerantnost HE Bajina Bašta, jer u njihovim pravilnicima nema mjesta plutajućim objektima u blizini brane. Konfuzna su i objašnjenja Pogranične policije o boravku stotina ljudi na jezeru gdje je granica s BiH, a ribolovcima je zbog toga zabranjen boravak na vodi od sumraka do svitanja. Nevjerovatno da niti jedna nadležna inspekcija nije izašla na teren. A obala jezera je u drugoj zoni zaštite, a jezero u trećoj. Nedjelovanje institucija otvorilo je prostor za anarhiju, dalo prednost bahatima, nasilnima i bezobraznima, te legaliziralo zakon jačeg jer je u borbi za bolje mjesto dolazilo i do fizičkih obračuna. Mi u NP Tara pred time smo nemoćni”, kaže direktor Nacionalnog parka.