Zgrade su “odgovorne” za oko 40 posto ukupne potrošnje energije u Europi te je jasno da se investicijama u energetsku obnovu zgrada može puno napraviti po pitanju ukupne energetske tranzicije neke zemlje, ali i čitave EU.
Gotovo da i nema zgrade kojoj nije potrebna energetska obnova, bilo iz razloga da ona sagrađena kad neki ozbiljniji principi energetske učinkovitosti nisu postojali, ili je pak u međuvremenu došlo do promjene standarda i ono što se prije 30-ak godina smatralo “energetskim”, danas to više nije.
Europski gradovi, pa tako i hrvatski, su u pravilu stari i njihovim središtima dominiraju zgrade izgrađene prije 100 i više godina te je jasno koliko tu ima potencijala, posla, ali i potrebnog novca.

Procjene za Hrvatsku
Procjene za Hrvatsku su se kretale na razini od 20 milijardi kuna, no danas se više nitko niti ne usudi iznositi takve brojke. Bivši ministar građevinarstva Predrag Štromar je govorio o pet milijardi kuna koje će Hrvatska uložiti kroz četiri godine u energetsku obnovu zgrada, no nije poznato koliko toga je zbilja i napravljeno.
Kako se radi o relativno skupim zahtjevima, koji su dodatno kompleksni kod starih stambenih zgrada zbog velikog broja suvlasnika, energetska obnova se najčešće radi kroz tzv. ESCO model, odnosno da se investicija financira iz budućih ušteda, a kreditna premosnica su specijalizirane ESCO tvrtke koje vode takve projekte.
Hrvatska je 2014. pokrenula značajan val energetske obnove javnih zgrada po ESCO modelu, no zadnjih godina je ta dinamika malo usporena. Kako pojašnjava Damir Vuletić, pomoćnik direktora Odjela za energetsku obnovu javnih zgrada u Agenciji za promet nekretnina (APN), ESCO model je reguliran nizom što europske, što nacionalne, a i lokalne regulative.

U razdoblju 2014.-2018. godine je bio plan pokrenuti investicije od 400 milijuna kuna te postići energetske uštede 30 do 60 posto. Rezultat je da se aktiviralo u sustavu 30 tvrtki, a uspješnu realizaciju je imalo sedam ESCO tvrtki uz ukupne investicije od 700 milijuna kuna, a ako se uračunaju i sve uštede, onda to dostiže i 880 milijuna kuna.
Neki od uspješnijih projekata su u Varaždinu tamošnju županijsku bolnicu te Sveučilište Sjever, Kaznionicu Lepoglavu, Policijsku akademiju u Zagrebu, KBC Split i mnogi drugi. Ukupno se radi o 12 projekata sa 69 zgrada.
Najviše zgrada je obnovljeno u sklopu Policijske akademije, njih 15 s ukupno 34.100 četvornih metara površine. Odmah iza su bolnice u Splitu, koja je obnovljena na čak dvije lokacije, te ona u Šibeniku. Vuletić ističe da su ciljevi energetske učinkovitosti na razini EU, pa tako i u Hrvatskoj, vrlo ambiciozni.
“Revidiranom Direktivom o energetskoj učinkovitosti, iz prosinca 2018., postavljen je cilj energetske učinkovitosti od najmanje 32,5 posto do 2030., s klauzulom o mogućoj reviziji na višu vrijednost. Činjenica je da je nužna snažna mobilizacija privatnog kapitala jer raspoloživi financijski okvir EU i nacionalni budžet neće biti dostatan”, kazao je Vuletić.

Hvale vrijedan model
Slične podatke iznosi i Anđelka Toto Ormuž iz Rockwoola koja precizira da je do sada energetski obnovljeno po ESCO modelu 69 zgrada javne namjene s 250.000 četvornih metara ukupne grijane površine.
“Govorimo li o novcu, u te je projekte uloženo više od 100 milijuna eura. O kakvom je gospodarskom pokretaču riječ, jasno pokazuju brojke na samo jednom projektu. Naime, na energetskoj obnovi bolnice u Karlovcu više od 30 domaćih tvrtki bilo je aktivno uključeno u obnovu s više od 250 radnika u periodu od jedne godine”, ističe Toto Ormuž. Dodaje da sve ovo ukazuje kako je riječ o jako uspješnom modelu po kojem je čak Hrvatska na razini EU prepoznata i hvaljena.
No, ono što je začuđujuće i pomalo zabrinjavajuće jest da je zadnji takav model obnove završen 2019. godine i odonda takvih obnova više nema.

“Hrvatska više nema alocirana sredstva iz nacionalnih izvora za ovu namjenu već ih treba osigurati iz EU fondova. I tu su sada nastale neke administrativne barijere, ali duboko vjerujem da je ovo predobar model da se ne bi trebalo potruditi iznaći rješenje. Zašto je pogotovo sada bitno o tome pričati? Samo u Zagrebu više od 300 zgrada javne namjene je oštećeno potresom i treba ih obnoviti.
Pored energetske obnove, treba podići razinu seizmičke stabilnosti i zaštite od požara. Vidjeli smo da će biti potrebno više od 86 milijardi kuna da bi se obnovile potresom oštećene zgrade. Taj novac nikako ne može doći iz samo jednog izvora, samo iz EU fondova ili samo iz nacionalnih sredstava ili zelenih banaka i zato je jako važno mobilizirati i privatni kapital, a upravo je ESCO model sjajan način da se privatni kapital ulaže u infrastrukturne projekte za opće dobro.
A dobrobiti su brojne, od kvalitete boravka i rada u takvim zgradama, pokretanja gospodarstva, manjeg utjecaja na okoliš, a u konačnosti estetska komponenta je isto tako jako važna”, kaže Anđelka Toto Ormuž.