Cijena zlata dosegla je najvišu razinu ikad od 2000 dolara po unci početkom kolovoza. Dok su mainstream ekonomisti smatrali zlato sporednim jer je svijet napustio zlatni standard 1971., ovaj nedavan skok cijena značajan je znak.

Ponuđena su tri objašnjenja za povišenu cijenu zlata, vezano uz američku monetarnu politiku, rizik i sve veću želju investitora za alternativom dolaru koja će im pružiti sigurno utočište. U svakoj od njih ima nešto istine.

Američke Federalne rezerve agresivno su ublažile monetarnu politiku od nastupa recesije uzrokovane koronavirusom u ožujku. Istina, trenutno ima malo naznaka inflacije – što je stoljećima bio glavni motiv za posjedovanje zlata.

No rastuće cijene zlata nisu jedini znak lake zarade novca. Današnje niske realne kamatne stope, deprecirani dolar i visoke cijene dionica, da ne spominjemo razmjere zaključnog računa Feda, odražavaju Fedov stav akomodativne monetarne politike.

Niska kamatna stopa često se povezuje s visokom realnom cijenom zlata, kako u teoriji, tako i empirijski. Naposljetku, trajno uvriježena tvrdnja da zlato ne isplaćuje kamate manje je uvjerljiva kad ostala sredstva također ostvaruju oskudan povrat.

Posljednje desetljeće potvrđuje povezanost između toga. Cijena zlata bila je od 2011. do 2012. gotovo na razini na kojoj je sada, za vrijeme Fedove druge i treće runde kvantitativnog popuštanja.

Zatim je pala na 1200 dolara po unci za vrijeme nečega što nazivaju “taper tantrum”, porasta prinosa koji je uslijedio iza najave tadašnjeg predsjednika Feda, Bena Bernankea, u svibnju 2013. planova o obustavi kvantitativnog popuštanja.

Diverzifikacija imovine

Još jedan prastari razlog za ulaganja u zlato je premošćivanje rizika, jer cijena zlata, premda vrlo promjenjiva, obično je u slaboj uzajamnoj vezi s cijenama ostalih vrijednosnica. Iz očitih razloga percepcije rizika povećane su od veljače, što se odražava u indeksima neizvjesnosti politike i VIX indeksu.

Zlato je u pravilu jedno od nekoliko sigurnih utočišta za ulaganja kojem pribjegavaju investitori neskloni riziku. Iako je dolar već dugo vodeća valuta sigurnog utočišta na globalnoj razini, sve veća želja brojnih investitora za diverzifikacijom vlastite imovine djelomično odražava naoružavanje dolara američkog predsjednika Donalda Trumpa, korištenjem ili zloupotrebljavanjem svog statusa vodeće međunarodne rezervne valute za provođenje unilateralnih izvanteritorijalnih američkih sankcija.

Još jedan vjerojatan čimbenik je rasprostranjen gubitak povjerenja u kompetentnost upravljanja SAD-a, a najbolji primjer toga je Trumpovo loše upravljanje pandemijom bolesti Covid-19.

Kraj nadmoći dolara prerano je proglašen niz puta i nije se još pojavio niti jedan očiti suparnik. Druga najvažnija svjetska valuta, euro, daleko zaostaje za dolarom u međunarodnoj uporabi. U međuvremenu, kineski juan, nedavno najavljen kao potencijalni suparnik, ali rangira tek kao peti, sedmi ili osmi, ovisno o primijenjenom kriteriju.

Zlato nije valuta, ali konkurira dolaru kao sredstvo međunarodne rezerve te je stoga imalo koristi od želje za diverzifikacijom. Povrh toga, deprecijacija dolara naspram eura i većine ostalih najvažnijih valuta od travnja sama po sebi djelomično objašnjava povećanje cijene zlata u dolarima.

Najbolji dani međunarodnog zlatnog standarda (za vrijeme kojega je većina vodećih valuta bila konvertibilna u zlato) došli su kraju 1914., s izbijanjem Prvog svjetskog rata. No taj je dogovor nastavio igrati važnu ulogu do kolovoza 1971., kad je američki predjednik Richard Nixon iznenadio svijet naglo okončavši konvertibilnost dolara u zlato.

Međutim, danas je zlatni standard više od interesa antikvara. U siječnju je Trump nominirao Judy Shelton, koja je stekla reputaciju kao zadrta predlagateljica zlatnog standarda, za jednu od sedam guvernera u Vijeću Federalnih rezervi.

Odbor za bankarstvo u Senatu glasao je da to odobri, u skladu sa stranačkom pripadnošću, 21. srpnja i njeno imenovanje moglo bi doći do finalnog glasanja već početkom rujna.

Stajališta Judy Shelton nadilaze nostalgiju. “Vratimo se na zlatni standard”, pisala je u siječnju 2009. Ona je za ukidanje fiat dolara kao zakonskog sredstva plaćanja.

Vraćanje na monetarni sustav temeljen na zlatu strašna je ideja. Čak i da je niska i stabilna inflacija jedini cilj, zlatni standard to nije omogućio. Između 1873. i 1896., primjerice, opća razina cijena pala je za 53% u SAD-u i za 45% u velikoj Britaniji, uslijed premalo novih otkrića zlata, što je završilo tek sa zlatnom groznicom na rijeci Klondike 1896.

Primjereno stezanje remena

Povrh toga, gospodarstva postižu bolje rezultate kad središnje banke, osim traženja stabilnosti cijena, provode financijsku stabilnost i postupaju s ciljem stabilizacije dohotka i zapošljavanja.

Fedov monetarni stimulans u razdoblju od 2008. do 2012., kad je nezaposlenost dosegla 9%, bio je stoga odgovarajuća politika. Nasuprot tome, stezanje remena bilo je primjereno u razdoblju od 2016. do 2018., kad je nezaposlenost u SAD-u pala ispod 4%.

Da je Fed umjesto toga pratio tržište zlata, bio bi uveo restriktivniju monetarnu politiku 2010., produživši razdoblje visoke nezaposlenosti i ublažio politiku 2018. Stimulans je ponovno bio prava odluka kad je nastupila recesija uzrokovana koronavirusom, ali oni koji istinski vjeruju u zlato tumačili bi nedavnu rekordnu cijenu kao znak da Fed mora agresivno pooštriti politiku.

Zatim je tu ideološka nedosljednost Judy Shelton. Čim su se pojavili izgledi za dolazak na visoki položaj, ona je opovrgnula filozofiju koju je dugo zagovarala samo da kaže ono što je Trump želio čuti, naime, da bi Fed trebao još brže ublažiti monetarnu politiku.

Za vrijeme Trumpovog mandata navikli smo se na ulagivanje i nepotizam, od Ministarstva pravosuđa do Poštanske službe SAD-a. Do sada je Fed bio blaženo oslobođen od tih pošasti, ali možda ne još zadugo.

© Project Syndicate 2020.