Pandemijski šok nepogoda je koja je gospodarski jedva ostavila prostor zavjetrine. S prvim udarom zaustavljeno je poslovanje gotovo petine poslovnih subjekata, a u djelatnostima osjetljivijim na mjere socijalnog distanciranja u kratkom roku prihodi su bili pali i više od 90 posto.

Osim gospodarskih posljedica i rizika koji su se i uz obilatu potporu širokog spektra protukriznih mjera već jasno pokazali, neki će se rizici tek materijalizirati.

U kojoj mjeri, ovisi ponajprije o razvoju epidemiološke slike u Hrvatskoj, ali i diljem svijeta, očekivano se zaključuje u najnovijem izdanju HNB-ove publikacije Financijska stabilnost. Podjednako očekivan je i zaključak da su potencijalni rizici za financijsku stabilnost povećani u svim sektorima, od kućanstava i poduzetničkog sektora do banaka i sektora države.

Olakotna okolnost je što su krizu mahom dočekali u boljoj kondiciji nego koju godinu 
prije.

To potvrđuje niz uobičajenih pokazatelja, a kad je posrijedi sektor poduzeća u prilog tome govore naglasci HNB-a o tome da su porast rizika uzrokovan pandemijom poduzeća dočekala s najboljom likvidnošću i solventnošću unazad posljednjih deset godina, kao i da je nekonsolidirana zaduženost tog sektora na kraju 2019. smanjena sa 92,2 na 87,6 posto BDP-a, što je dijelom bilo i posljedica razduživanja. Usto, olakotno je i što bi u prilagodbama novonastalim načinima poslovanja i oporavku gospodarstva važan oslonac trebali biti nepovratni transferi i kredite EU. Digitalna transformacija jedan je od poželjnih smjerova prilagodbi, kako u sektoru nefinancijskih poduzeća ili države, tako i u bankarskom, ističe se u pregledu HNB-a.

Međutim, koliko god su potpore gospodarstvu “olakšale preživljavanje i prilagodbu poslovanja u kratkom roku”, analitičari središnje banke naglašavaju i da bi “trajnije pružanje neselektivnih potpora moglo zadržati na tržištu i poduzeća s neodrživim poslovnim modelima, odnosno usporiti premještanje resursa prema zdravim poduzećima koja bi trebala biti nosioci ekonomskog oporavka”.

Porast zaduženosti zbog financiranja likvidnosti ovog sektora mogao bi, pak, ograničiti perspektive njegova oporavka u sljedećim godinama.

O razmjerima korištenja Vladinih mjera za očuvanje radnih mjesta proteklih se mjeseci dosta pisalo, no HNB je ponudio i dodatni sloj. Povezivanje podataka HZZ-a o poslovnim subjektima koji su primili potpore za ožujak i travanj s podacima Fine za 2018. pokazuje kako su se dvije petine svih poduzeća iz baze Fine koristile potporom, pri čemu je taj udio za mikro, mala, srednja i velika poduzeća iznosio redom 36%, 64%, 62 te 55 posto.

Prema djelatnosti, sredstva su više korištena u uslužnim djelatnostima za čije je obavljanje potreban veći stupanj socijalnoga kontakta (kao najpogođenije antiepidemijskim mjerama) te prerađivačkom sektoru čiji rad ovisi o isporukama sirovina i komponenti, ali i neizvjesnosti u smislu narudžbi te relativno maloj mogućnosti organiziranja rada na daljinu.

Nadalje, većina poduzeća korisnika potpora nemaju kreditno zaduženje kod banaka, jer su banke izložene prema manje od 20 posto poduzeća koja su se koristila tom mjerom.

No, izloženost banaka prema tim poduzećima je znatna; ona su krajem ožujka činila gotovo dvije trećine svih korporativnih klijenata banaka, a na njih se odnosilo oko 58 posto svih kredita nefinancijskim poduzećima odnosno 18 posto ukupnih kredita banaka.

U izloženosti očekivano dominiraju uslužne djelatnosti, prerađivačka industrija te poslovne usluge. Izloženost banaka tvrtkama korisnicima potpora razlikuje se i među skupinama banaka.

Kod sistemski važnih banaka na ta je poduzeća potkraj ožujka otpadalo 17 posto ukupnih kredita, a kod manjih banaka 24 posto. Tim skupinama banaka klijenti koji su se koristili potporom donose 24 odnosno 42 posto ukupnoga kamatnog

prihoda po danim kreditima. Dakle, primjetno više od samih udjela u portfelju, a to se pripisuje višim kamatnim stopama kod sektora poduzeća u odnosu na druge klijente banaka.

U svakom slučaju, trend poboljšanja kvalitete kreditnog portfelja banaka je prošlost. To će, doduše, zbog moratorija (trenutno u tom režimu 40,2 mlrd. kuna kreditnih dugova) i drugih aranžmana restrukturiranja koji su omogućeni privremeno relaksiranim supervizorskim tretmanom u vezi s klasifikacijom loših plasmana razvidnije biti tek s odmakom.

Na profitabilnosti se to već vidi i mimo toga, jer praktično sve sastavnice operativnog prihoda bilježe pad.

Padu profitabilnosti ove godine će godine pridonijeti i promjene strukture portfelja u smjeru rasta udjela kredita državi.

U prvoj polovici ove godine oni bilježe čak 28-postotni rast na godišnjoj razini. Osim što se krediti državi odobravaju po nižim stopama, istodobno padaju gotovinski krediti stanovništvu. A “gotovinci” su, primjerice, bankama lani u prosjeku donosili trećinu ukupnog kamatnog prihoda, s tim da je udio tih kredita bio osjetno manjih 20,6 posto (skuplji su).

Upravo trend povećanog oslanjanja na kamatne prihode od neosiguranih gotovinskih nenamjenskih kredita u HNB-u se danas apostrofira kao važan izvor rizika.

Banke su, inače, već od ožujka (shodno pravilima MSFI 9) počele prepoznavati i mogući porast kreditnog rizika. Od početka ožujka do kraja svibnja izloženost u tzv. Stadiju 2, a to su instrumenti sa značajnim povećanjem kreditnog rizika u odnosu na početno priznavanje, povećana je za gotovo 11 milijardi kuna čime je njihov udio u ukupnim izloženostima porastao s 10,5% u veljači na 15,8% krajem svibnja, navode u središnjoj banci.

No, domaći bankovni sustav poslovično ima visoke razine kapitala, pa je tako i aktualnu krizu dočekao sa stopom od 23,4 posto, kao i solidnom pokrivenošću tzv. loših kredita rezervacijama od 70 posto. Iako su tekuća kretanja nepovoljna, dobri kapitalni “jastuci” čine ga otpornijim na šokove.

Naravno, to ne vrijedi za sve banke podjednako. Jer, primjerice, višak kapitala povrh regulatornih zahtjeva kod sistemskih je banaka krajem ožujka u prosjeku iznosio 7,6 postotnih bodova, a kod ostalih (manjih) 2,9 bodova.