14 godina većina djece na životnoj je raskrsnici, napuštaju osnovnu i pripremaju se za srednju školu, a u stadiju prelaska u mladenaštvo razvijaju i svoje preferencije pa se bave sportom, računalima, glazbom, upoznaju nove tehnologije, “love” djevojke ili mladiće i malo pomalo si žele graditi identitet. Kome bi palo na pamet još nešto ozbiljno raditi? Ovaj mladić imao je takvu ambiciju i sad ima tvrtku u kojoj je “direktor” s već tri godine iskustva, a sve prije punoljetnosti! Leo Gregurić vodi 3DGlobe iz Zagreba, koja se bavi 3D pritanjem.

“Dok sam još bio u osnovnoj imao sam veliku želju da pokrenem svoj mali biznis te da se njime bavim paralelno uz srednju školu. Prije nego što sam osnovao tvrtku kupio sam mali 3D printer od tada novog američkog startupa putem Kickstartera. Nakon nekoliko mjeseci korištenja potrošio sam filament (plastiku) i htio kupiti još. Najbliži zastupnik bio je u Poljskoj, stoga mi je sinula ideja za zastupstvo u Hrvatskoj. To je bio okidač i u mojoj glavi se odjednom stvorila cjelokupna ideja za onime što bih htio raditi”, kaže nam Gregurić.

Uz opasku da, naravno, dijeli druge interese s vršnjacima, štoviše, zimi skija, a ljeti windsurfa (jedrenje na dasci, priču smo radili upravo za Leova ljetnog odmora, op.a.), ali je na tu listu dodao još i posao. U početku je tek nekoliko njegovih najbližih prijatelja znalo za tvrtku, a s vremenom i sve više njih: “Neki su pokazali i veće zanimanje pa sam im sve detaljnije i ispričao”. No, zato za posao još ne znaju profesori u XV. gimnaziji, popularnom MIOC-u.

“Nikad im nisam rekao za tvrtku. Sjećam se da sam u 1. razredu držao prezentaciju o 3D printanju na satu informatike, a profesorica me pohvalila i onda sam rekao da se u slobodno vrijeme bavim 3D printanjem, a ona je na to izrekla stvarno lijepe riječi podrške. Nisam rekao da imam tvrtku, tad je još bilo rano i nisam imao hrabrosti reći tako nešto. Možda sam trebao”, iskreno će.

ZA ARHITEKTE I ZUBARE I PROPELER DRONA

Budući da kao maloljetnik nije mogao sam registrirati tvrtku, pomogao mu je otac Leon-Tomislav, omogućivši da se sinov posao formalno vodi preko njegove tvrtke GWT koja se bavi razvojem i investicijama u novogradnje u Zagrebu. No, Leo je u 3DGlobeu “šef”.

“Ja sam osnivač i CEO. U principu sve radim sam, a otac pomogne ako mi nešto nije jasno u vezi s papirima, a i nadzire izdavanje računa; 18 godina ću navršiti u 11. mjesecu i nemam još plan za osnivanjem formalno vlastite tvrtke”, ističe mladić koji je tehnologiju zavolio čitajući časopis Bug.

“Na 3D printanje sam naišao dok bih provodio vrijeme guglajući o novitetima na tech sceni. Odmah sam se jako zainteresirao za to”, napominje, dok na upit kakvi danas trendovi prevladavaju u tehnologiji, skromno uzvraća:

“Nisam veliki stručnjak po tom pitanju. Ja se fokusiram na 3D print tehnologije, a u tome je trend brzi razvoj tehnologija i smanjivanje cijena 3D printera uz paralelno povisivanje kvalitete printanja. Što se tiče tehnologija koje nisu 3D printanje, mislim da proširena stvarnost, kao i umjetna inteligencija (AI) te općenito softver, pogotovo rješenja za tvrtke, predstavljaju unosan biznis u Hrvatskoj”, kaže Gregurić.

U vezi djelatnosti tvrtke 3DGlobe kaže da u opremu za tisak i ispis u tri dimenzije ulaze 3D printeri, materijali za 3D print, ali i rezervni dijelovi i razni dodaci. Trenutačno prodaje dvije različite vrste 3D printera, a uz to i prikladne materijale. Osim prodaje, nudi i usluge 3D ispisa za druge.

“S uslugom 3D printanja krenuli smo kasnije. Radimo svašta, a klijenti su raznoliki. Fizičke osobe će naručiti neke predmete u malim količinama koji im trebaju ili ih žele, a ne mogu ih kupiti. Primjerice figurice, ali i neke kopče po uzoru na original koji je puknuo, a ne može ga se lako kupiti. Pravne osobe koje su od nas dosad naručivale su primjerice arhitektonski uredi i zubarske ordinacije. Za arhitekte smo printali poveću količinu modela kućica, a zubarima pomogli u izradi modela zubi. Kad bih trebao izdvojiti nešto neobično, to je narudžba custom propelera za dron”, opisuje Gregurić.

UZORI – OTAC I MATE RIMAC

Poslovanjem može biti zadovoljan. “Od početka moj san je bio svakog mjeseca osigurati prodaju. Taj cilj je ostvaren pa se sad fokusiram da prodaja raste. Prihodi su u zadnjih godinu i pol-dvije prisutni svaki mjesec, a dobiti ima. Radi se o lijepim brojevima koji mi osiguravaju solidan “džeparac”. Formalno gledajući, ja sam jedini koji radi u tvrtki, ali mi bratić Ian pomaže”, kaže mladi tehnološki poduzetnik kojI želi upisati Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER).

“Ako to ne pođe po planu, onda ću razmotriti opcije poput FSB-a (Fakultet strojarstva i brodogradnje), a možda i nešto treće”, ističe Gregurić.

Misli li da je STEM područje dovoljno zastupljeno u našem obrazovnom sustavu?

“Neki dan sam vidio objavu na društvenim mrežama u obliku statistike koja govori da je Hrvatska među vodećim zemljama Europe po uvođenju STEM-a u obrazovanje i po rezultatima mladih na natjecanjima. Sukladno tome, rekao bih da je STEM dovoljno zastupljen. Uvijek može više i bolje, ali smo na dobrom putu”, poručuje mladić kojem je uzor u vođenju poduzeća i ukupnoj organizaciji otac. “Mogu iz prve ruke vidjeti i svaki dan učiti kako izgleda gotovo samostalno vođenje uspješne privatne firme koju je sam podigao. Po pitanju razvoja tehnologije u Hrvatskoj se kao očiti odgovor nameće Mate Rimac. On mi je inspiracija jer je dokazao da je u Hrvatskoj moguće razvijati i raditi oko visokotehnoloških proizvoda, ali jednako tako je inspirativno i to što stvara odlična radna mjesta u Hrvatskoj te je cijenjeni poslodavac”, zaključuje Leo Gregurić.