Nacionalna ranjivost na pranje novca u Hrvatskoj je srednje niska, utvrđeno je analizom petogodišnjih podataka u Ministarstvu financija i Uredu za sprječavanje pranja novca, o kojoj je nedavno izviještena i Vlada. Rizičnost iskazana na skali od 0,0 do 1,0 u Hrvatskoj je 0,35.

Najranjiviji je bankarski sektor, dok je najmanje izložen sektor vrijednosnih papira. No, valja reći i da su ovom analizom obuhvaćeni podaci od 2014. do 2018., a premda je dva tjedna nakon podnošenja Nacionalne procjene rizika od pranja novca i financiranja terorizma Vladi podneseno i godišnje izvješće o radu Ureda za sprječavanje pranja novca i financiranje terorizma za 2019., na žalost, friški podaci, koji su bili spremni kada se radilo nacionalnu procjenu rizika, ipak nisu uvršteni.

Bez afere broj 1

Da jesu, za očekivati bi bilo da bi ranjivost bankarskog sektora bila još snažnija, jer se u međuvremenu, kako smo svjedočili proljetos, utvrdilo niz propusta u najvećoj hrvatskoj banci vezanih uz prijavu sumnjivih transakcija.

Kako se pokazalo u Zapisniku Hrvatske narodne banke, njezini eksperti utvrdili su sustavno zanemarivanje pitanja sprječavanja pranja novca u Zagrebačkoj banci, što je izbilo u javnost kroz propuste u slučaju računa Milana Popovića, koji je iz Srbije preselio poslovanje u Hrvatsku, a preko kojih je u Zabi prošlo više od milijardu kuna.

Prema HNB-ovoj procjeni kao sumnjive Zagrebačka banka trebala je prijaviti čak 38 transakcija ukupne vrijednosti gotovo pola milijarde kuna.

Ipak, prema podacima za prethodno petogodišnje razdoblje obuhvaćeno Nacionalnom procjenom rizika, banke su te koje najviše obavještavaju o mogućim sumnjivim transakcijama. Od 4,7 tisuća prijava podnesenih do 2019. gotovo 85% stiglo je iz banaka, iz drugih financijskih institucija 13,5 posto, a najmanje alarmiraju profesionalne djelatnosti, manje od 2 posto.

U ocjeni rizičnosti bankarskih usluga najosjetljiviji su transakcijski računi pravnih i fizičkih osoba, te depoziti, koji su najvažniji proizvodi banaka pogodni za pranje novca.

Inače, banke su i globalno na meti regulatora zbog kršenja propisa o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma, pa je tijekom prošle godine 12 od 50 najjačih svjetskih banaka kažnjeno novčanim kaznama koje premašuju 8 milijardi dolara.

Ured za sprječavanje pranja novca utvrdio je i nizak rizik osjetljivosti sektora vrijednosnih papira, čemu je zasluga, nažalost, uvelike pripala činjenici da je tržište još od doba krize 2008. slabo i Burza se nakon tog snažnog pada prometa nije stigla oporaviti u promatranom razdoblju, a drugi je problem i da se trgovina vrijednosnim papirima uglavnom svodi na dionice.

No, nekoliko je “niša” kroz koje perači nastoje provući nezakonitim rabotama stečen kapital budi pozornost u ovom pregledu, prvenstveno djelatnost igara na sreću.

Budući da se, primjerice, u kladionicama 97% prometa, po procjeni Porezne, odvija u gotovinskom plaćanju, profil ovog poslovnog tržišta je pod interesom države, a neovisno o kojoj se vrsti igara radi, slabom točkom u analizi se navodi to što priređivači igara na sreću nemaju propisanu obvezu identificiranja igrača, izuzev u slučaju isplate dobitka većega od 15.000 kuna.

Riječ je i o vrijednim sektorima, jer, primjerice, u slučaju kladionica prema podacima za 2018. ukupan promet iznosi 2,55 milijardi kuna. Još krupniji je u automat-klubovima, u kojima se 85% prometa odvija u gotovini, a ukupni je iznosio 8,54 milijarde kuna.

Ni kladionice ni automat-klubovi nisu u međuvremenu prijavljivali sumnjive igrače, a poreznici su kod njih utvrdili prekršaje iz ove domene, 6 u kladionicama i 32 kod automat-klubova. Klasične igre na sreću, lutrija, ostvaruje promet na godišnjoj razini od 7,27 milijuna kuna i ima nisku razinu rizičnosti od pranja novca.

Otprilike na toj je razini i rizičnost za igre na sreću putem interneta, kojim se godišnje izvrti nemalih 4,67 milijardi kuna.

Za oko zapinje i da se posebna važnost daje se prepoznavanju politički izloženih osoba, pa se u analizi kritizira i njihovo neprijavljivanje, i to ne samo u poslovima u financijskim institucijama gdje se osobe legitimira, nego i u slučajevima kada raznorazni državni službenici sudjeluju u igrama na sreću.

Za Ured za sprječavanje pranja novca i odvjetnici ulaze među djelatnosti sve izloženije ovom riziku. Inače, premda nisu najsvježiji, u dokumentu o procjeni rizika od pranja novca i financiranja terorizma na jednom mjestu obuhvaćeni su brojni zanimljivi podaci, pa se tako može iščitati da je tijekom 2017. policija procijenila štetu od prijavljene zlouporabe položaja službenih osoba u iznosu od 244 milijuna kuna, a još više, 275 milijuna u 2018.

Nekretnine su ‘out’, keš je ‘in’

Navodi se i da je, kao negativni trend, kako u odnosu na organizirani kriminalitet, tako i kod koruptivnih kaznenih djela, uočen višegodišnji pad vrijednosti zamrznute imovine, što se tumači kao posljedica sve manjeg ulaganja u nekretnine, a više podizanja gotovine kojoj je teško ući u trag.

Budući da i načini skrivanja novca od trgovine drogama, krijumčarenja roba, utaja poreza do mita i drugih ilegalnih rabota postaju sve sofisticiraniji, i novi državni akcijski plan posebno se fokusira na prvu liniju obrane, na jačanje i dodatnu edukaciju zaposlenika u poslovnim jedinicama, koji i sumnjive transakcije prvi prepoznaju i dalje prijavljuju. Inače, Ured za sprječavanje pranja novca krajem svibnja imao je svega 20 zaposlenika.