Sovjetski Savez bio je plodno tlo za političke viceve, koji su bili tako prisutni u kulturi kao kasnonoćna komedija u Sjedinjenim Američkim Državama.

Prema jednoj popularnoj priči, mladić koji je na Crvenom trgu vikao da je oronuli sovjetski vođa Leonid Brežnjev idiot naposljetku je bio osuđen na 25,5 godina zatvora – šest mjeseci zbog uvrede Predsjednika Predsjedništva Vrhovnog Sovjeta i 25 godina zbog odavanja državnih tajni.

Bijesna reakcija Trumpove administracije na novu knjigu bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona pratila je sličan scenarij. Knjiga se smatra opasnom ne toliko zato što vrijeđa Donalda Trumpa već zato što otkriva da je predsjednik uvelike nekompetentan i «začuđujuće neinformiran». Kao da to već nije očito, cijeli svijet sada zna da SAD-u nedostaje bilo kakva strateška orijentacija ili koherentno izvršno vodstvo.

Naime, brojni aspekti američke tekuće užasne godine podsjećaju na posljednje godine Sovjetskog Saveza, počevši s intenziviranjem socijalnog i političkog konflikta. U slučaju Sovjetskog saveza, dugo potiskivana etnička rivalstva i konkurentske nacionalne aspiracije brzo su isplivale na površinu, pogurnuvši cijelu zemlju prema nasilju, secesiji i dezintegraciji.

U SAD-u Trumpova reakcija na prosvjede protiv rasizma, policijske brutalnosti i nejednakosti diljem nacije bila je raspiriti daljnje povijesne rasne podjele u zemlji. Poput Lenjinovih kipova za vrijeme kolapsa Sovjetskog imperija, kipovi vođa Konfederacije obaraju se posvuda.

Kontraproduktivne sankcije

Još jedna paralela vezana je uz gospodarstvo. Sovjetski savez imao je veliki, složeni aparat za planiranje i dodjelu resursa koji je privukao najobrazovanije ljude u društvu, da bi im zatim povjerio neproduktivne i često destruktivne zadatke. SAD ima Wall Street. Američki golemi sektor financijskih usluga nije ekvivalentan Gosplanu (Državoj centralno planskoj komisiji), ali on doista često izvlači vrijednosti umjesto da ih stvara te će stoga neizbježno biti dijelom svake rasprave o raspodjeli resursa.

Trebali bismo dobro obratiti pažnju na dugoročne kontraintuitivne prognoze koje su zapravo potkrijepljene. U kasnim 1960-ima, ekonomist Robert A. Mundell napravio je tri predviđanja: da će doći do raspada Sovjetskog Saveza; da će Europa usvojiti jedinstvenu valutu i da će dolar zadržati status međunarodne valute.

S obzirom na to da je sustav nominalne vrijednosti (zlatni standard) ubrzo nakon toga propao, potaknuvši deprecijaciju dolara, njegova su se predviđanja smatrala nagađanjima. No pokazalo se da je Mundell u pravu u sva tri slučaja.

Međutim, okolnosti kojima dolar duguje svoju dugotrajnu hegemoniju sada se mijenjaju. Pandemija bolesti Covid-19 potiče digitalniji oblik globalizacije. Dok prekogranično kretanje ljudi i robe bilježi pad, informacije teku kao nikada prije, uvodeći gospodarstvo koje je u sve većoj mjeri bestežinsko.

Štoviše, u prošle tri i pol godine Trumpova administracija poziva na krajnju negativnu reakciju protiv svog naoružavanja dolarom radi ostvarivanja političkih ciljeva. Financijske i sekundarne sankcije bile su vrlo učinkovite u svom izvornom obliku kada su bile usmjerene protiv malih izoliranih loših aktera poput Sjeverne Koreje.

No njihova opsežnija primjena protiv Irana, Rusije i kineskih kompanija pokazala se kontraproduktivnom. Ne samo Rusija i Kina, već i Europa brzo su poduzele korake za razvoj alternativnih mehanizama za međunarodna plaćanja i namiru.

Pomak iz siromaštva

Nedržavni digitalni platni sustavi također se brzo razvijaju osobito tamo gdje je država slaba, kad nema povjerenja ili na neki drugi način nedostaje kredibiliteta. Izgledno je da će do revolucije plaćanja najbrže doći u siromašnim zemljama, kao što je Afrika ili neka bivša sovjetska republika.

Nove digitalne tehnologije već nude tim društvima načine pomaka iz siromaštva i instutucionalne nerazvijenosti prema institucionalnoj složenosti i prilikama za inovacije i prosperitet.

Dugotrajna središnja pozicija dolara odražavala je globalnu potražnju za dubokim, likvidnim sigurnim sredstvom. No taj će uvjet nestati kad se pojave alternativna sigurna sredstva, osobito ako ih podrže nedržavni pružatelji.

Što je još važnije, dugotrajna vladavina dolara nad međunarodnim financijskim sustavom ovisila je o tome da Sjedinjene Američke Države ostanu ekonomski stabilne, da imaju financijski kredibilitet i da budu otvorene s apekta kulture. Sada kada su razotkrivene nefunkcionalnosti sustava SAD-a, ostatak svijeta može početi preispitivati njihove osnovne kompetencije i državnu učinkovitost.

Kriza uzrokovana bolešću Covid-19 dobar je primjer toga. S aspekta broja slučajeva i umrlih te učinkovitosti obuzdavanja virusa, SAD nisu bile uspješne u usporedbi s većinom ostalih zemalja i ostalih razvijenih zemalja.

Za vrijeme mandata predsjednika Donalda Trumpa Amerika je postala međunarodna sramota. U takvim uvjetima dolar neće moći toliko kupovati na međunarodnoj razini kao što je nekad mogao i mogao bi čak početi izgledati poput stare sovjetske rublje, čak i ako dođe do dramatične promjene vodstva i strategije. Naposljetku, Mihail Gorbačov nije odmah naslijedio Brežnjeva i kad je došao na vlast i uveo perestrojku, već je bilo prekasno. Bolest je postala neizlječiva