S prvim danom srpnja Hrvatska je palicu na čelu Vijeća Europske unije prepustila Njemačkoj. Hrvatsko predsjedanje prvenstveno je obilježeno pandemijom COVID-a 19, formalnim izlaskom Velike Britanije i izostankom dogovora o novom Višegodišnjem financijskom okviru, no objektivno važući planirano i ostvareno, rezultat je i bez koronavirusa polovičan.

Kao mlada i relativno neiskusna članica, u predsjedavanje smo ušli s četiri široka cilja: “Europa koja se razvija”, “Europa koja povezuje”, “Europa koja štiti” i “Europa koja je utjecajna”.

Prvi stup zacrtan je kao platforma za rješavanje izazova (ne)ujednačenog regionalnog razvoja, veće konkurentnosti i zaštite okoliša i klimatskih promjena.

Drugi stup, “Europa koja povezuje”, trebao se fokusirati na teme umrežavanja – prometnog, energetskog, digitalnog i mobilnosti građana. Treći i četvrti, prvenstveno su se trebali pozabaviti se pitanjem unutarnje sigurnosti, jačanjem vladavine prava Unije i pronalaskom odgovora na migrantsku krizu te globalnom ulogom Unije.

Faktor stabilizacije

Laički, ti ciljevi u praksi su trebali voditi prema razvoju viziji demokratske Europu slobodnih i odgovornih ljudi, vladavine prava i ljudskih prava, kao i slobodnog, nezavisnog i kritičnog civilnog društva, nezavisnih institucija i nezavisnih medija.

Potom, kao EU s daljnjim potencijalom širenja koja djeluje kao faktor stabilizacije zapadnog Balkana, igrača predanog ciljevima održivog razvoja unutar svojih granica i izvan njih te, konačno, EU kao globalnog aktera izgradnje mira.

Vladajući su, očekivano, zadovoljni, ističu dobro snalaženje u uvjetima pandemije te usvajanje (s drugim institucijama) žurnih mjera i financijske potpore, uz naglasak na ponovnoj aktualizaciji zapadnog Balkana u EU. Za vrijeme finskog predsjedanja forsirala su se pitanja zaštite okoliša i klimatskih promjena, no Hrvatska je tu pod pritiskom pandemije reterirala pružajući im tek deklarativnu podršku.

Od pompoznih najava da će “ predsjedništvo biti usmjereno na daljnju izgradnju Unije kao prostora slobode, sigurnosti i pravde zasnovanog na zajedničkim vrijednostima, demokraciji i vladavini prava”, nije se ostvarilo puno. Štoviše, taj je dio predsjedavanja izazvao najviše kritika.

“Hrvatska je propustila priliku snažnije nametnuti ove teme koje su jedan od najvažnijih trenutnih problema Unije, te se odlučila ne zauzeti jasan stav po pitanjima narušavanja vladavine prava u Mađarskoj i Poljskoj.

Time je poslana poruka prešutnog odobravanja štetnih politika koje su na snazi u tim državama te otvoren prostor za daljnje jačanje trenda iliberalne demokracije unutar EU”, ističe Forum 2020, neformalna platforma 30-ak organizacija civilnog društva kojom koordinira Platforma za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske (CROSOL). Dodaju da istovremeno Hrvatska dosljedno ignoriranje kršenja ljudskih prava migranata na granicama.

Kritički stav

U uspjeh hrvatskog predsjedanja svakako se može zapisati summit o Zapadnom Balkanu na kojem su, iako održan kao video konferencija, Albanija i Sjeverna Makedonija dobile zeleno svjetlo za otvaranje pregovora s EU, kao i usvajanje Zagrebačke deklaracije.

“Potrebno je zauzeti jasan kritički stav prema diskursu članova Vlade i drugih dužnosnika i službenika koji prezentira hrvatsko predsjedanje uspješnim argumentirajući to brojem održanih sastanaka i konferencija.

Mjerilo uspješnosti (…) nikako se ne može mjeriti pukom činjenicom da su određena događanja uspješno organizirana, već je to minimalan tehnički preduvjet”, spuštaju loptu na zemlju iz CROSOL-a. Njemačka je najavila da će joj prioriteti biti borba protiv COVID-a, novi proračun, pitanje migracija, a na vanjsko-političkom planu odnosi EU s Kinom te Afrikom.