Nalazimo se u situaciji bez presedana. Posljednjih mjeseci više ne vrijede ustaljena pravila i ne možemo nastaviti poslovati onako kako smo to radili prije krize. Ova je situacija pravi test liderstva za uprave kompanija jer je većina strategija za 2020., na kojima se zadnjih godinu-dvije radilo, s pojavom crnog labuda COVID-19 pala u vodu. Tvrtke koje će ovu krizu iskoristiti kao katalizator promjene, za koju bi inače trebalo nekoliko godina, iz nje će izaći jače, a one koje strah i otpor promjenama paralizira, izaći će oslabljene ili, u najgorem slučaju, neće preživjeti.

Ljudi od lidera žele mnogo toga – inspiraciju, viziju, osjećaj sigurnosti, hrabrost, jasnu komunikaciju… Međutim, sve to pada u vodu ako lideru nedostaje autentičnosti, ako ne shvaća da je njegova uloga u funkciji služenja organizaciji, a ne suprotno, i ako nema sposobnost empatije.

Nataša Ćurić Martinčević

Autentičnost.
Engleski izraz “walk the talk” najbolje opisuje ovu esencijalnu karakteristiku lidera. Hrvatska bi inačica bila “radi ono što govoriš”. Jednom riječju “walk the talk” u hrvatskom se prevodi kao autentičnost, vjerodostojnost ili dosljednost. Niti jedan izraz nije savršeni prijevod, no autentičnost je najbliže ideji. Ako lider nije autentičan, on na neki način obmanjuje svoje kolege i dugoročno ne može zadobiti njihovo povjerenje. Kao što je Abraham Lincoln rekao: “Možeš obmanjivati mnogo ljudi neko vrijeme, neke ljude cijelo vrijeme, ali ne možeš obmanjivati sve ljude svo vrijeme”. Lider mora imati jasan set vlastitih vrijednosti, transparentno ih komunicirati u svojoj organizaciji te svakodnevnom svojim ponašanjem pokazivati kako te vrijednosti funkcioniraju u praksi. Primjerice, ako je CEO zacrtao digitalnu transformaciju kao smjer kretanja tvrtke, onda upravo on ispred svih mora prihvaćati uporabu digitalnih alata, poticati promišljanje kako povećati učinkovitost operativne kralježnice korištenjem digitalnih platformi i podataka te kakve se digitalne ponude mogu predstaviti klijentima. Suprotno tome, ako CEO zagovara potrebu digitalne transformacije, a istovremeno aktivno ne koristi gotovo nijedan digitalni alat i očekuje da će novozaposleni Chief Digital Officer napraviti digitalnu transformaciju, to nije primjer autentičnog lidera i svojevrsna je obmana. I naravno, takav pokušaj digitalne transformacije osuđen je na propast.

Poniznost.
Poniznost je pojam koji se u posljednjih nekoliko godina često ističe u liderstvu, a može se interpretirati na različite načine. Redovito se poniznost miješa s krotkošću, što uzrokuje popriličnu konfuziju. Krotkost se odnosi na način komunikacije, prihvaćanje tuđeg autoriteta i općenito ponašanje, dok poniznost implicira duboku vjeru u postojanju neke više instance od nas samih zbog koje smo spremni na žrtvu – svojeg vremena, novca, intelekta, a u ekstremnim slučajevima i svojeg života. Martin Luther King jednom je prilikom rekao: “Ako nisi otkrio nešto za što si voljan umrijeti, onda nisi sposoban živjeti.” Vjerujem da svaki lider traži takvu inspiraciju i svrhu kakvu je imao Martin Luther King. Iako će ju tek neznatan broj ljudi naći, ono što svaki lider treba shvatiti jest da se u liderstvu ne radi o njemu, njegovom uspjehu i ostvarenju njegovih ciljeva. Lider treba služiti kao inspiracija, dati viziju, potaknuti na angažman i osigurati organizacijsku klimu koja će biti temelj za razvoj svakog pojedinca. Ako osoba koja vodi organizaciju duboko u sebi smatra da je ona sama centar organizacije i da su svi drugi tu zbog nje, onda takva osoba nije lider i ne može dugoročno uspješno voditi organizaciju.

Empatija.
Empatija je još jedan termin koji često čujemo i koji se interpretira na različite načine. Empatija na koju se ovdje misli je sposobnost “ulaska u tuđe cipele” i prepoznavanja stvarne potrebe osobe. Kroz otvorena pitanja i strpljivost potrebno je probiti se kroz ono vanjsko i površno, shvatiti što stvarno muči zaposlenika ili klijenta te ga osnažiti u rješavanju problema. Uspješni lideri današnjice sve više koriste coaching pristup naspram autoritarnog i autoritativnog pristupa. Upravo zato je važno postavljati pitanja, a ne pretpostavljati. Primjerice, ako kvalitetan i tvrtki vrijedan zaposlenik informira svog nadređenog da odlazi iz tvrtke zato što je negdje dobio 30% veću plaću, ne treba uzeti zdravo za gotovo činjenicu da je plaća razlog odlaska. Razgovor s tim zaposlenikom treba iskoristiti kako bi se kroz otvorena pitanja saznalo što zaposlenika zapravo muči. U najboljem slučaju, možda će organizacija uspjeti zadržati kvalitetnog zaposlenika. U najgorem slučaju, kvalitetni zaposlenik će napustiti tvrtku, ali lider će osvijestiti korisne informacije o kompaniji i o sebi te ih potencijalno primijeniti u nastavku poslovanja.

Autentičnost, empatija i poniznost omogućavaju lideru agilnost, vodstvo organizacije kroz velike promjene i mijenjanje onog najtežeg – organizacijske kulture. Autentičnost osigurava da lider svojim ponašanjem sustavno promiče organizacijske vrijednosti, empatija mu omogućava opipati bilo organizacije, a ponizan stav osigurava lideru da služi svojoj organizaciji. Upravo su ovo tri glavne karakteristike inspirativnih lidera današnjice koje svatko od nas već danas može primijeniti jednako, u privatnom i poslovnom životu.

Autorica teksta je: Nataša Ćurić Martinčević, predsjednica Uprave Apsolona