Naša je vizija djeci ponuditi sretnije obrazovanje, manje stresa te puno motivacije i izazova kako bismo ih mogli pripremiti za tržište rada. Ono danas očekuje snalažljive i entuzijastične ljude, a mi kod djece želimo razviti kritičko promišljanje, emocionalne i socijalne kompetencije, postaviti pred njih izazove, naučiti ih raditi s rukama i stvoriti nešto svoje”, započela je Lea Brezar, jedna od suosnivačica srednje škole EPOHA koja će na jesen u Podsusedu upisati prvu generaciju učenika u program jezične gimnazije.

Riječ je o prvoj srednjoj školi u Hrvatskoj koja stjecanje znanja temelji na waldorfskoj pedagogiji. Djecu će se pripremati za životne izazove te im omogućiti okruženje u kojem će naučiti kritički promišljati i nositi se s izazovima u izvršavanju zadataka. Poticat će se kreativnost i vrijednosti koje će biti temelj za samorazvoj i daljnje učenje.

Na osnivanju škole uz Leu radila je i Renata Brekalo koja je nakon odrastanja u Njemačkoj na studij došla u Zagreb, a ono što je ovdje zatekla bio joj je svojevrstan kulturološki i obrazovni šok. Državni sustav je, napominje, trom, a ono za što se zalaže waldorfska metodologija jest učenje u drugačijem ritmu.

Mentori kao podrška
“Specifičnost waldorfske pedagogije je epohalni rad u nastavi, što podrazumijeva da se određeni predmeti predaju u vremenskom intervalu od 4 do 6 tjedana svaki dan po dva sata. Tako učenik uđe u srž gradiva i lakše ga savlada. Učenik će imati svog mentora koji mu pomaže oko pojedinih poteškoća na koje učenik za vrijeme svog školovanja može naići. Poteškoće mogu biti razne naravi i individualne.

Školski dan će trajati od 8:30-16:30 sati, a u satnicu je uključeno i vrijeme za učenje, završavanje zadaća i priprema za ispite”, objasnila je Brekalo. Uz predmete koji zahtijevaju učenje i razumijevanje gradiva, u ovoj srednjoj školi nudit će se i predmeti poput vrtlarstva, ručnog rada, kiparstva i mnogih drugih koji relaksiraju i stvaraju balans između logičkog zaključivanja, usvajanja i razumijevanja ponekad apstraktnog i novog gradiva te kreativnog i umjetničkog doživljaja.

U Hrvatskoj postoje dvije waldorfske osnovne škole, a ove waldorfske mame, kako se vole nazvati, svojoj djeci priželjkivale su obrazovanje koje će biti humanije i prilagođenije od postojećeg u Hrvatskoj. Waldorfska pedagogija specifična je po individualiziranom pristupu učeniku, a djeca koja završe osnovnu waldorfsku školu, kažu, dobiju snažne emocionalne i socijalne kompetencije danas popularno nazvane i ‘soft skills’ te puno rade rukama.

“Znanje koje prime je procesuirano putem iskustva pa s time i duže ostaje u njihovom biću, a ono po meni najvažnije – waldorfska djeca vole učiti. Takav pristup djeci olakšava mnoge izazove s kojima se nose u okruženju hrvatskog obrazovnog sustava. Primjerice u doba korone – naša djeca, ona u srednjoškolskom sustavu koje ja poznajem – briljirala su pisanjem i samostalnim zadacima jer je to nešto na što su navikla tijekom školovanja”, rekla je Brezar. Poticanje individualnosti za njih je važan proces u nastavi, a ujedno i važna postavka obrazovanja kako bi učenici voljeli ići u školu i u njoj se dobro osjećaji.

Prema svakom individualno
“U nastavi ćemo razvijati individualan pristup. Tako nastavnik nauči vidjeti dijete u svim njegovim aspektima i ono nikad nije samo ‘ime’. Ono je biće s osjećajima i sa životom izvan školske zajednice koji često biva obojen teškoćama odrastanja. Sve to naši nastavnici imaju na umu kada pristupaju djetetu te ga vide onakvim kakvim on jest ili nastoje tijekom tog njegovog procesa odrastanja razumjeti sve što prolazi kako bi ona nit koja ih povezuje bila čvrsta. Dijete, nastavnik i roditelj – najvažnije su trojstvo školovanja po waldorfskoj pedagogij”, dodala je Brezar.

Kreativnost pri podučavanju i prezentiranju razvija interes za učenjem, a kontinuirana edukacija koju planiraju za njihove nastavnike omogućit će premošćivanje teškoća i pronalazak pristupa prema najboljem i najučinkovitijem načinu rada. Tim procesom nastojat će ponuditi obrazovanje za budućnost u kojem će se djeci omogućiti da prepoznaju sebe i svoje potencijale. Nastava će se isprepletati i s izazovima koji će ih čekati u životu te praktičnim radom.

Pritom se na ne govori samo o praktičnom radu kao dijelu nastavnog kurikuluma, već i radu u njihovoj školskoj zadruzi te njenim aktivnostima održivog poslovanja. Osim redovnih predmeta koje propisuje program jezične gimnazije, učenici koji će od jeseni sjediti u klupama ove škole moći će slušati i o poduzetništvu te se okušati u novinarskom radu kroz školske novine.

Bitna karika u obrazovanju tinejdžera svakako su i roditelji, osim klasičnih informativnih i roditeljskih sastanaka na kakve smo navikli u školama ovih prostora, u ovoj školi će se roditelje uključivati kroz razne edukativne sadržaje i radionice. “Vrlo je važna komunikacija između nastavnika i roditelja, ali i razumijevanje o tome kako i u kojem smjeru se učenik razvija, koje su mi jake i slabe strane te što treba poticati u obrazovnom i odgojnom radu”, rekla je Brekalo.

Kako napominju Lea i Renata, zakoračiti u život s kvalitetno postavljenim temeljima znači djetetu omogućiti prilagodbu u teškim životnim situacijama, a upravo to vide rezultatom koje bi obrazovanje trebalo donijeti. “Zanemarili smo ključne potrebe čovjeka, a to su: prirodan pokret uz govor, rad s rukama i povezanost prirodom. Više smo dali naglasak sjedilačkim aktivnostima i umu, nismo uključili cijelo tijelo i time smo smanjili razvoj kreativnosti i sposobnosti pronalaženja rješenja”, zaključila je Renata Brekalo.