Program međunarodne usporedbe Svjetske banke upravo je izdao svoje najnovije mjere razina cijena i BDP-a u 176 zemalja i rezultati su zapanjujući.

Prvi put u povijesti Program međunarodne usporedbe ustanovio je da je kineski ukupan realni dohodak neznatno veći u usporedbi s brojkama zabilježenim u Sjedinjenim Američkim Državama. S aspekta pariteta kupovne moći, kineski BDP je u 2017. iznosio 19.617 bilijuna dolara, dok su brojke u SAD-u dosezale 19.519 bilijuna dolara.

Naravno, slika je potpuno drugačija kad se kineski ukupni dohodak raspodijeli na ogromno stanovništvo Kine. Iako je kineski dohodak po glavi stanovnika premašio brojke zabilježene u Egiptu, Kina na globalnoj razini ostaje na sredini ljestvice, iza Brazila, Irana, Tajlanda i Meksika.

U svakom slučaju, dva koncepta, ukupan dohodak i dohodak po stanovniku, oboje imaju zasebne implikacije za geopolitiku, stoga se o njima mora razmišljati odvojeno.

Kina želi biti tretirana kao zemlja u razvoju (barem u trgovinskim pregovorima) i iznosi dohotka po glavi stanovnika prema Programu međunarodne usporedbe pokazuju upravo to. No po pitanju politike moći i kineskog utjecaja u međunarodnim institucijama, ukupan dohodak ima veći značaj.

Program međunarodne usporedbe uspoređuje zemlje na temelju pariteta kupovne moći, što je odgovarajuća metoda prilikom kalkulacija dohotka po stanovniku, ali potencijalno je problematična kod procjene geopolitičke moći.

Vezano uz potonje pitanje, bolji pristup bio bi usporediti podatke o nacionalnom BDP-u po trenutnom deviznom tečaju i u tom slučaju ispada da se gospodarstvo SAD-a još uvijek nalazi daleko ispred kineskog.

Roba i usluge jeftiniji u Kini

Kad je prije šest godina Program međunarodne usporedbe izdao svoj posljednji izvještaj, stvorio je buru u medijima s novinskim naslovima kao što je onaj u Financial Timesu “Kina spremna preteći SAD kao vodeća svjetska gospodarska sila ove godine”.

Te mjere Programa međunarodne usporedbe, koje su se odnosile na 2011. pokazale su da kineski BDP ubrzano sustiže američki BDP.

Ubrzo nakon toga izvješteno je da je doista došlo do prelaska, barem prema nacionalnim statistikama o rastu interpoliranih među referentne vrijednosti Programa međunarodne usporedbe u šestogodišnjem razdoblju.

No ti su zaključci ponovno bili temeljeni na iščitavanju podataka prema paritetu kupovne moći. Problem, poznat međunarodnim ekonomistima, je da su i kineski i američki output mjereni u valuti pojedine zemlje. Kako tumačiti te brojke na način da one budu usporedive?

Očito rješenje je upotrebljavati istodobni suvremeni devizni tečaj: množiti kineski BDP mjeren u juanima s deviznim tečajem dolar naspram juan, tako da sve bude izraženo u dolarima. Gledano u tim uvjetima, američko gospodarstvo (19.519 bilijuna dolara) još je uvijek 50% veće od kineskog (12.144 bilijuna dolara) prema najnovijim podacima.

Za razliku od toga, mjerenje BDP-a prema paritetu kupovne moći primjerenije je za usporedbu životnog standarda jer objašnjava činjenicu da su brojna roba i usluge jeftinije u Kini nego u SAD-u.

Dok neka roba kojom se trguje na međunarodnoj razini ima slične cijene, stvari kao što su frizure, usluga koja ne može lako biti izvezena ili uvezena, jeftinije su u Kini nego u SAD-u.

Mjerenje prema paritetu kupovne moći ima brojne namjene, no procjena geopolitičke sile nije jedna od njih.

To nije od pomoći za davanje odgovora na primarno pitanje na koje je usredotočena većina komentatora: kakva je veličina kineskog gospodarstva i moći u usporedbi s SAD-om u širem natjecanju za globalnu nadmoć.

Vezano uz to, relevantnije je, primjerice, razmatranje s koliko novca Kina može doprinijeti Međunarodnom monetarnom fondu i ostalim multilateralnim agencijama i koliko bi glasačke moći ona trebala dobiti zauzvrat.

Treba razmisliti i o stajalištu ostalih zemalja suparnica po pitanju zahtjeva u Južnom kineskom moru: koliko brodova može Kina kupiti, izgraditi i rasporediti? Za ta i ostala geopolitička pitanja korisnije se je pouzdati u kineski BDP po trenutačnom deviznom tečaju. Pitanje nije koliko frizura mogu platiti kineski potrošači, već što juan može kupiti na svjetskim tržištima.

Slabiji utjecaj u MMF-u

Neki zasigurno ističu da sam MMF prikazuje BDP s aspekta pariteta kupovne moći u određene vrlo ograničene svrhe u svojoj publikaciji Svjetski gospodarski izgledi (World Economic Outlook). No MMF ne zauzima stav vezano uz pitanje koje gospodarstvo je veće.

Najviše se približio iznošenju svog službenog stava putem svoje formule na temelju koje se dodjeljuju udjeli kvota državama članicama. Tu je mjerenje BDP-a ponderirano, gdje se 60% računa po tržišnom tečaju, a samo 40% po stopi pariteta kupovne moći.

MMF ozbiljno shvaća veličinu kvota. Kad bi, primjerice, Kina dobila veću kvotu od SAD-a, članci Sporazuma Fonda iziskivali bi od nje premještaj vlastitog sjedišta iz Washingtona u Peking. Za sada Kina ima puno manje utjecaja od SAD u MMF-u.

No za vrijeme trajanja mandata predsjednika Donalda Trumpa SAD prepušta svoj utjecaj u multilateralnim organizacijama kao što su Svjetska trgovinska organizacija, Nato i Svjetska zdravstvena organizacija. Nitko ne bi trebao biti iznenađen time što Kina popunjava tu prazninu.

SAD-u ne nedostaje gospodarska ili financijska moć za održavanje svog 75-ogodišnjeg vodstva u međunarodnom poretku. Međutim, pod Trumpom Sjedinjene Američke Države zaboravile su zašto je taj vodeći položaj važan i dopuštaju propast svoje moći i reputacije.