Posljednji podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje sugerirali su da je zaposlenost krajem prošlog mjeseca u odnosu na veljaču tj. posljednje brojke prije krize uzrokovane epidemijom Covid-19 pala tek blagih 1,5 posto. Broj osiguranika, naime, u tom je razdoblju prema HZMO-u pao s nešto više od 1,54 na 1,52 milijuna.

To se, dakako, može zahvaliti masovnim državnim subvencijama za isplate plaća, koje Vlada s ciljem očuvanja radnih mjesta predvidjela (zasad?) u trajanju od tri mjeseca. Imajući u vidu da su su te mjere “umjetnog disanja” u tijeku, kao i da je država travanjskim paketom i potpore za ožujak od 3250 kuna podebljala preuzimanjem plaćanja doprinosa, prilično znakovito djeluju najnovije brojke o priljevu doprinosa u fondove drugog stupa koje smo zatražili i dobili od mirovinaca.

U travnju je, naime, obveznim mirovinskim fondovima (OMF) proslijeđeno ukupno 448,6 milijuna kuna što je čak 22 posto manje doprinosa nego mjesec prije, dok je u odnosu na lanjski travanj pad nešto manji, 17 posto. Mjesečni pad uplaćenih doprinosa od 22 posto pomalo ipak iznenađuje zna li se da zaposlenima u javnim i državnim službama, kao i javnim i velikim privatnim kompanijama ožujske plaće (isplaćivane u travnju) ipak nisu smanjivane, a doprinosi se obračunavaju “u paketu” s plaćama.

S te strane, dakle, posljedično se nije trebao smanjiti ni iznos dijela mirovinskih doprinosa (5 posto) koji se skreću u fondove drugog stupa.

To bi značilo da je ostatak poduzetničkog sektora u travnju u prosjeku uplatio možda i 40-ak posto manji iznos doprinosa. Znači li to i da je dobar dio privatnih poduzetnika zaposlenima za ožujak isplatio više-manje ono što je dobio od države kao potporu? Iako se računa da je to napravio ne mali broj njih, u znatnoj mjeri to vjerojatno nije bio slučaj, ali su mnogi očito uz mjeru subvencioniranja plaća (i pratećih doprinosa) za razliku isplaćenih plaća povrh 3250 kuna iznosa državne potpore koristili i Vladine mjere odgode ili obročne otplate obveza po porezima i doprinosima te mjere (potpunog ili djelomičnog) osobođenja od plaćanja državnih davanja prema zadanim kriterijima pada prometa.

Prema posljednjim istupima ministra Josipa Aladrovića, koji je ovih dana poručio kako profitabilnost i isplate dobiti, odnosno dividende, baš i ne idu pod ruku s državnom pomoći, u Vladi, čini se, nisu baš posve zadovoljni “solidarnošću i odgovornošću” koju je pri korištenju potpore pokazao dio poduzetnika.

Kako bilo, i jučer je najavio manje refediniranje uvjeta, a ostaje vidjeti znači li to da će za potpore za lipanjske isplate plaća (za svibanj) pravila igre eliminirati neke tvrtke korisnike ili je to plan za moguće produljenje tih mjera pomoći za dio poduzetnika.

U međuvremenu je, doduše, došlo i do relaksacije režima rada i kretanja, ali kad su posrijedi priljevi doprinosa u drugi stup, i u ovom mjesecu čine se vjerojatnim osjetno tanje uplate jer se one odnose na plaće za travanj koji je u cijelosti bio u znaku “lockdowna”.

U redovima mirovinaca stoga uglavnom ističu kako na pola mjeseca podaci o priljevu doprinosa nisu dovoljno reprezentativni za izvlačenje zaključaka. Ipak, neki od njih kažu kako su trenutno u odnosu na lanjski svibanj na približno 20-ak posto pa uglavnom vjeruju da će brojke biti na razini travnja.

U travnju su pak sva četiri društva za upravljanje OMF-ovima zabilježila gotovo jednak (22-postotni) i pad uplaćenih doprinosa u fondove drugog stupa. Kod najvećega AZ-a u sve tri kategorije (A, B i C) fondova to znači da se prošli mjesec slilo 165 milijuna kuna nakon 210 u ožujku.

Raiffeisen OMF-ovima je nakon ožujskih 162 milijuna u travnju proslijeđeno 133 milijuna kuna doprinosa, u PBZ-CO-u uplate su pale sa 105 na 82 milijuna, a u Erste Plavi OMF-ovima sa 88,5 na 68,5 milijuna. Menadžeri tih fondova ipak kažu da za pouzdanije zaključke treba pričekati još koji mjesec, navodeći i da je npr. u manjoj mjeri razmjerima pada u travnju pridonio i doprinosima izdašan ožujak (npr. 10 milijuna više nego u siječnju).

Broj članova

Broj članova OMF-ova istodobno ukupno ne bilježi veće promjene, no pritom treba imati na umu da se članstvo ne prekida prestankom uplata ili radnog odnosa već umirovljenjem. Ipak, u travnju je broj novih članova u odnosu na prosječan broj mjesečnih prinova bio manji.

“Mirovinci” su još oprezni i u procjenama koliko će na daljnju dinamiku priljeva doprinosa utjecati kretanja zaposlenosti/nezaposlenosti, a koliko moguća smanjenja, pa i neisplate plaća. Slika će, kažu, biti jasnija nakon isteka razdoblja u kojem država subvencionira plaće radnika. Iz današnje perspektive, ako ništa drugo, izvjesnim se čini da će predznak tih varijabli biti nepovoljan. Tako je izvjesno i da će ove godine ukupni doprinosi biti osjetno manji od lanjskih 6,7 milijardi kuna ili mjesečno prosječno oko 560 milijuna kuna.

Nastavi li se travanjska dinamika i korona trend ostane do kraja godine, doprinosi bi pali oko milijardu kuna. U vezi trajanjem sadašnjih potpora, pak, ministar Aladrović prilično neodređeno kaže kako nakon trenutno aktualnih isplata potpora za plaće za travanj preostaje još lipanjska runda sufinanciranja plaća za svibanj, a do tada će se znati “na koji način supstituirati sve ono što smo do sada učinili te na koji način iskontrolirati adekvatno trošenje sredstava”.

Motivacijski pokušaj

U ovom mjesecu računa da će potporama biti obuhvaćeno između 570 i 600 tisuća zaposlenih, što je više nego u travnju, dok u svibnju (za lipanjske isplate) očekuje nešto manji broj zahtjeva.

Ipak, njegova opaska kako je potvrda da su mjere imale efekta i to što “već neko vrijeme broj nezaposlenih stagnira” te što “broj osiguranika, koji se veže za broj zaposlenih, u posljednjih 10-ak dana zabilježio i rast”, zvuči više kao motivacijski pokušaj.