U nekoliko sljedećih tjedana vlasti će morati donijeti odluke koje će odrediti sudbinu Europske unije. EU se može držati zajedno i ispuniti očekivanja i težnje svojih građana ili će se nastaviti razjedinjavati.

Prije nedavne sjednice Europskog vijeća, predsjednica Komisije von der Leyen rekla je da EU treba najmanje bilijun eura za borbu protiv novog koronavirusa (nije spomenula borbu protiv klimatskih promjena, za koju je potreban sličan iznos). Vjerujem da postoji samo jedan način da se prikupi tako veliki iznos – izdavanje vječnih obveznica.

Obveznice još iz 1752.

Europskoj javnosti i njenom vodstvu vječne obveznice nisu bliske, ali one imaju dugu povijest. Britanija je prva izdala konsolidirane obveznice ili konzole 1752., a kasnije ih je koristila za financiranje rata protiv Napoleona i Krimskog rata, Zakona o ukidanju ropstva, zajma za ublažavanje neimaštine u Irskoj i Prvog svjetskog rata.

Kongres Sjedinjenih Američkih Država odobrio je 1870. izdavanje konzola za konsolidiranje dugova nakupljenih tijekom Građanskog rata. Kako i njeno ime kaže, glavnica vječne obveznice nikad se ne mora isplatiti, plaća se samo godišnja kamata. Izdavanje bilijun eura uz 0,5 posto kamate za održavanje će koštati 5 milijardi eura godišnje. Bilijun eura ne bi bio izdano odjednom, moguće ga je prodati u obrocima.

Prvi obrok razgrabili bi dugoročni investitori, kao što su tvrtke koje se bave životnim osiguranjem, a kako bi se drugi investitori upoznavali s vječnim obveznicama, one bi s vremenom postale vrlo tražene. U trenutnom okruženju niskih kamata, Njemačka je uspjela prodati 30-godišnje obveznice uz negativan prinos.

Omjer između iznosa godišnje kamate koju treba platiti i primljenog iznosa je 1:200. Naravno da se kamate moraju plaćati svake godine, ali vrijednost budućih plaćanja neprekidno pada i s vremenom će se približiti nuli, ali nikada neće toliko iznositi.

Pet milijardi eura je beznačajan iznos kako bi se platilo za bilijun eura koji je hitno potreban. To iznosi oko 3 posto posljednjeg europskog proračuna i nešto više od 1 posto od sljedećeg proračuna o kojem se trenutno raspravlja. Ipak, vječne obveznice na travanjskoj Sjednici nisu ozbiljno razmatrane.

Španjolski premijer Pedro Sanchez izložio je ovu ideju, ali je bio ignoriran. Rasprava se fokusirala na novac koji se može prikupiti povećanjem sljedećeg proračuna. Nakon sastanka, predsjednica von der Leyen počela je govoriti u milijardama, ne u bilijunima. Nešto je izgleda strašno krenulo pogrešnim putem.

Moje je mišljenje da je ideja o izdavanju vječnih obveznica odbačena jer je novina koja nije postojala kad je sastavljan Ugovor o funkcioniranju Europske unije (TFEU). Ali iznimna vremena traže iznimne mjere. Ne bi ih trebalo izdavati u normalnim vremenima.

Ako ih EU ne bude mogla razmotriti pod trenutnim iznimnim okolnostima, možda neće moći preživjeti izazove s kojima se trenutno susreće. Ovo nije teoretska mogućnost: to je tragična realnost. Koronavirus i klimatske promjene prijete ne samo životima ljudi, nego i opstanku naše civilizacije.

Europska unija osobito je osjetljiva, jer je utemeljena na vladavini prava, a opće je poznato da se kotač pravde okreće vrlo sporo. U suprotnosti s tim, novi koronavirus kreće se vrlo brzo i na nepredvidljive načine. To je razlog radi kojeg EU treba izdati vječne obveznice.

Želim objasniti zašto su danas u Europi potrebne vječne obveznice. Ne treba ih pomiješati s koronaobveznicama koje su odbačene radi jako dobrog razloga. Koronaobveznice razdvajaju; one povećavaju već postojeći jaz između Sjevera i Juga, a stvaraju i razliku između Istoka i Zapada, novih članica i onih starih. Suprotno od toga, vječne obveznice povezuju. One EU i svim njenim članicama osiguravaju financijska sredstva koja su neusporedivo veća od onih koja može ponuditi europski proračun. One mogu pomoći EU da ispuni očekivanja i želje svojih stanovnika.

Analiza troškova i koristi položena je toliko na stranu koristi da otvara nevjerojatnu količinu fiskalnog prostora. Ako EU izda obveznice na vlastiti račun, može raspodijeliti novac zemljama koje ga najviše trebaju, kako su definirale Komisija i vlade, u skladu s uzajamno dogovorenim pravilima i proračunskim postupcima. Dodatna trošenja ne zahtijevaju dodatne zakone. Odluka o izdavanju vječnih obveznica mora se izglasati do početka ljeta, jer će bez njih Italija do jeseni bankrotirati. To bi bio ogroman udarac za EU.

Veća sredstva od proračuna

Mogućnost dodjeljivanja sredstava onima koji ih najviše trebaju stvorila bi ogromne mogućnosti. Većina novca otišla bi državama na jugu, jer su one najgore pogođene.

Sredstva se mogu dodijeliti najranjivijima. Europski Caritas, katolička humanitarna udruga upravo je objavio vrlo zanimljivu analizu o migrantima bez dokumenata koji većinom rade u poljoprivredi, žive u katastrofalnim uvjetima i predstavljaju žarišta za razvoj infekcije.

Ako tome dodamo sirijske i druge izbjeglice koji su istjerani iz Turske u Grčku, otkrit ćemo glavni izvor zaraze. Oni ne donose virus sa sobom, zaraze se njime u zemlji u kojoj se nalaze radi užasnih uvjeta u kojima moraju živjeti. Reguliranje njihovog položaja neće spasiti samo njihove živote, nego i živote opće populacije, jer će se virus staviti pod nadzor.

Bilijun eura za borbu protiv novog koronavirusa zapravo bi mogao ispuniti taj cilj. A isto je primjenjivo i za bilijun eura namijenjenih za borbu protiv klimatskih promjena.

Slučaj za izdavanje vječnih obveznica tako je snažan da teret dokaza pada na one koji mu se suprotstavljaju. Da, postoji element uzajamnosti, ali on postaje nebitan u usporedbi s koristima koje donosi. Preostalo je vrlo malo vremena za razumijevanje i uvažavanje mogućnosti koje nude vječne obveznice.