Zakon o obnovi uvodi seizmološki certifikat, a na javni poziv građevinarima idu ‘lotovi’ vrijedni do 39 mil. kuna. Stručnjaci procjenjuju izravnu financijsku štetu od zagrebačkog potresa na 1,18 milijardi eura, a Vlada je sklona inačici po kojoj trošak obnove Zagreba (bez cesta, instalacija i sl.) iznosi 5,64 milijardi eura, odnosno 42,4 milijardi kuna.

Ministar graditeljstva Predrag Štromar najavio je da zakon o obnovi Zagreba ovih dana ide u javnu raspravu, dodavši i kako bi se upravitelji zgrada odsad morali više angažirati, pronaći projektante i svakako pomoći građanima oko problema s  dimnjacima. Procijenio je pritom da će “trošak sanacije biti oko 20.000 kuna po kućanstvu, a država će veliki dio toga sufinancirati”.

U ponedjeljak će Štromar održati radni sastanak s upraviteljima zgrada, HGK, dimnjačarima i Gradskom plinarom ne bi li utvrdili kako hitnim sanacijama riješiti problem tople vode, sufinanciranja sanacije oštećenih dimnjaka i ugradnje novih bojlera.

Kako doznajemo u ministarstvu, građanima koji i prije donošenja zakona obnavljaju svoje nekretnine naknadno će biti vraćen novac uložen u krovišta, dimnjake, bojlere i sanitarije. Upravitelji zgrada već sada mogu naručiti izradu projekta, za što će im novac također biti vraćen. Izrada glavnog projekta bit će pojednostavljena, ali mora proći seizmološku kontrolu.

U novi će zakon biti ugrađena kategorija seizmološkog certifikata, koji će definirati razinu u odnosu na zahtijevanu otpornost prema važećim propisima.

Uvode se razredi od najboljeg A+, gdje zgrada ima stopostotnu razinu otpornosti u odnosu na onu zahtijevanu prema važećim propisima, pa do najgoreg razreda F, gdje je razina otpornosti manja od 15 posto od zahtijevane. Ti će razredi ubuduće biti važan kriterij pri kupoprodaji kuća i stanova, naročito u starom dijelu Zagreba.

Prema podacima stručnjaka zagrebačkog Građevinskog fakulteta koji su nedavno predstavili model izračuna preliminarne procjene štete od potresa, a koji služi kao temelj za izradu zakona, većina zgrada oštećenih u potresu imala je ocjene D, E i F.

Stručnjaci, koji u svom radu upozoravaju na nedostatak baze podataka o građevinama i veliku neusklađenost podataka iz različitih službenih izvora, procjenjuju izravnu financijsku štetu od zagrebačkog potresa na 1,18 milijardi eura. U svom su radu predložili sedam opcija obnove, čija cijena varira između 3,3 i 8,7 milijardi eura, bez PDV-a. Kod višestambenih zgrada i obiteljskih kuća išlo bi se na roh-bau, a kod javnih zgrada na visoki roh-bau.

Vlada je zasad sklona ići na srednju inačicu po kojoj bi trošak obnove Zagreba iznosio 5,641 milijardi eura, odnosno 42,4 milijardi kuna (bez cesta, instalacija i sl.).

Stambene i javne zgrade

U tom će se slučaju stambene zgrade i privatne kuće dovesti do razine obnove 2. Do razine obnove 3 dovele bi se javne zgrade s manjim okupljanjem ljudi, kao i kulturno- povijesne zgrade, vjerski i sportski objekti, a do maksimalne razine 4 bile bi dovedene bolnice, škole, vrtići i fakulteti.

Razina 1 znači da je nosiva konstrukcija zgrade u potresu prošla s  malim ili nikakvim oštećenjima, pa treba popraviti pokrov, zabat i dimnjake. Razina 2 znači popravak ili zamjenu konstrukcijskih, odnosno nosivih elemenata u svrhu postizanja barem izvorne otpornosti, a po mogućnosti i njihova pojačanja.

Teže oštećene građevine podižu se na razinu 3, što znači ojačanje konstrukcije i povećanje njene otpornosti na potres, ali ispod  razine koju zahtijevaju postojećih propisa. Napokon, razina 4 zadovoljila bi razinu otpornosti na potres propisanu važećim normama.

Građevinski stručnjaci su napravili i iscrpne tablice procjena troška obnove. Primjerice kod stambenih zgrada sa žutom naljepnicom privremene neuporabljivosti dizanje na razinu 2 stoji 200 eura, a na razinu 3 stoji 350 eura.

Podizanje na razinu 4 stajalo bi 800 eura, no u tom je slučaju možda bolje srušiti i nanovo sagraditi zgradu, što bi stajalo 1000 eura po kvadratu. Na natječaj za izvođače radova idu lotovi, odnosno paketi vrijednosti do 39 milijuna kuna, a što je preračunati iznos od 5,5 milijuna eura, u skladu s direktivama EK.

To bi otprilike moglo značiti obnovu bloka od pet kuća, iako naravno cijena obnove ovisi o njihovoj veličini i stupnju oštećenosti. Ti lotovi idu na javni poziv i u roku od sedam dana donosi se odluka bez prava žalbe, potpisuje se ugovor i kreće obnova. Nezadovoljnici se mogu obratiti sudu, ali to neće odgoditi početak radova.

Doznajemo i da će, kako bi se eliminirale zlouporabe, biti definirana maksimalna cijena za pojedine radove. IGH je već napravio cjenik radova, a sada će u suradnji s HGK i HUP-om utvrditi maksimalne cijene. “Svi podatci će biti javno dostupni, uz ograničenja zbog GDPR-a.

Izvođači se mora držati cijene definirane troškovnikom, bez mogućnosti za povećanje troškova zbog dodatnih radova. Troškovi su uvećani za 20 posto zbog mogućih povećanja jediničnih cijena, u skladu s iskustvima iz obnove poplavljenih područja”, doznajemo u ministarstvu.

Obnova ulicu po ulicu

Ministarstvo graditeljstva će voditi obnovu višestambenih i obiteljskih kuća, a konzervatori će obnavljati pojedinačna kulturna dobra. Obnova ide ulicu po ulicu.

Prvo se obnavljaju zgrade uz tramvajsku prugu, a paralelno i one koje su najteže oštećene u potresu. Vlasnici čije se kuće preuređuju privremeno će biti smješteni u nove zgrade koje bi kasnije poslužile kao studentski domovi. Te će se zgrade početi graditi odmah, bez građevinske dozvole, koju će dobiti u roku od dvije godine.

Razmatraju se još neke ideje, primjerice da vlasnici od države dobiju novac i njime sami obnove svoje nekretnine, a razmišlja se i o zamjeni srušenih obiteljskih kuća onim montažnim, energetski učinkovitim.