Dok ljudi idu na burzu zbog zatvaranja poslovanja brojnih obrta i tvrtki, dok se smanjuju plaće i dijele državni poticaji da bi se zadržala radna mjesta, dok se traže mjere kako bi se održala potražnja uslijed usporavanja većine naših izvoznih tržišta, kao i zatvaranja javne nabave, odjednom se počelo pričati i o tome da se usred krize treba spriječiti – profiterstvo.

Da smo u SAD-u možda bi se i točno znalo na što se pod time misli. Međutim, u Hrvatskoj, u kojoj su poslodavci prvi put usred jedne krize dobili podršku Vlade i konkretne mjere kako bi mogli opstati, igranje s etiketom profitera vrlo je opasna igra.

U SAD-u nemaju dvojbe tko su profiteri. Obiđite sve dućane u krugu od nekoliko kilometara i pokupujete sve zaštitne maske kao i sve zalihe sredstava za dezinfekciju, a sve zato da biste to za višestruku cijenu mogli preprodati preko interneta – i svima je jasno da ste profiter.
No tko je u Hrvatskoj takav profiter?

Je li umjesno u današnjim uvjetima takvu etiketu lijepiti tvrtkama koje proizvode i prodaju sredstva za dezinfekciju, nizu obrta koji su počeli proizvoditi zaštitne maske ili pak OPG-ovima koji su preko interneta počeli prodavati i dostavljati svoje proizvode?

Da li su profiteri web trgovine koje su nakon godina niskih prinosa napokon dočekali navalu potrošača, kojima je umjesto u fizičku trgovinu sada sigurnije otići u online trgovinu?

Pojavit će se nove usluge

Mislim da nitko od spomenutih poduzetnika nije profiter. Štoviše, nekima je korona kriza zapravo stvorila operativnih problema koje inače ne bi imali.

Proizvoditi više dezinfekcijskih sredstava ne znači samo osigurati da vam pogon radi u tri smjene već i da imate dovoljnu količinu kemikalija od kojih uopće možete proizvesti traženi proizvod, koji, budimo jasni, u današnje doba pomaže i čak spašava ljuske živote.

Drugi su pak bili korak ispred u digitalizaciji u odnosu na svoju branšu i sad im je lakše. No, ni jedni ni drugi zbog toga nisu profiteri.
Nismo još u Hrvatskoj, osim kod nekih ljekarni, vidjeli previše slučajeva da su cijene drastično skočile. To bi bio dokaz da su se pojavili profiteri. Takvih ćete stoga možda zasad pronaći na internetu.

No gotovo sve platforme, kako u inozemstvu tako i u Hrvatskoj, sprečavaju takve pojedince da se okoriste na korona krizi. Važno je to razlikovati, jer u vrijeme korone pojavit će se niz biznisa koji će otvoriti mogućnost za dobru zaradu.

Ne stoga što se netko želi okoristiti preko noći već zato što će se ponuditi nove usluge koje korisnici žele platiti. U Hrvatskoj bi takvih biznisa moglo biti pregršt, jer se ovdje akumuliralo mnogo znanja a digitalne su tehnologije idealne za pakiranje znanja u softver, edukacije i različite online usluge.

Upravo zbog toga bi trebali biti itekako oprezni s etiketiranjem tko je, a tko nije profiter. Posebno u uvjetima kad država traži nove izvore prihoda, jer mnogo je biznisa doslovno stalo i zbog globalnih uvjeta nije jasno kad će se ponovo moći pokrenuti.

Globalna prilika za Nephos

Jedan dobar primjer kako izgledaju tvrtke koje bi mogle nastati i bujati u ovom novom valu je zagrebački startup Nephos.

Dok se gospodarstva najrazvijenijih država svijeta užurbano prilagođavaju radu od kuće, mali, hrvatski startup Nephos dobio je veliku globalnu priliku. Postao je traženo ime u brzorastućem svijetu virtualnih konferencija.

Unazad mjesec dana Nephos je surađivao s najvećom softverskom kompanijom na svijetu Microsoftom i globalno vodećim IT edukatorom, britanskim Fast Laneom, na transformaciji konferencije OpenHack iz fizičke manifestacije u virtualnu.

To je bilo toliko uspješno da se otad održava po jedan takav virtualni događaj tjedno. Sada će u Hrvatskoj surađivati s Microsoftom i partnerima na organizaciji prve velike virtualne konferencije kod nas, WinDays Virtuala.

Nephos ima znanje kako stvoriti dobre online konferencije na kojima će ljudi aktivno sudjelovati po osam i više sati.

U Hrvatskoj ima još biznisa poput Nephosa i  mislim da im treba dati priliku, a ne stvarati okoliš u kojem će se olako nabacivati pojmom profitera, a da se pritom jasno ne veli na koga se misli. Tko to radi taj nije dobronamjeran, a loše su namjere zadnje što nam treba u vrijeme krize