Ideja stara nekoliko desetljeća o prihodu koji bi dobivali svi građani, neovisno da li su zaposleni ili nisu, izbijanjem ekonomske krize izazvane pandemijom koronavirusa opet je oživjela.

Iako dio ekonomista smatra da se radi o neophodnom instrumentu za oporavak gospodarstava, druga struja mišljenja ipak smatra da se radi o utopističkom prijedlogu koje ne uzima u obzir činjenicu da je sadašnji svijet (još uvijek) interesno ustrojen.

Hitna rasprava u Španjolskoj

Za sada najkonkretnije o uvođenju univerzalnog dohotka razmišlja Španjolska. Tamošnja vlada želi ubrzati uvođenje “univerzalnog dohotka” kako bi pomogla osobama koje su zbog pandemije ostale bez prihoda. „Zbog ove krize trebamo hitno raspravljati o temeljnom dohotku. On je od suštinske važnosti ako želimo zajamčiti dostojanstvo i minimalnu kupovnu moć mnogim španjolskim obiteljima koje su sada u očajnoj situaciji”, rekao je prošloga tjedna za nacionalnu televiziju TVE zamjenik španjolskog premijera Pablo Iglesias, lider lijevog Podemosa.

Među posljednjima koji se javno zauzeo za ovu ideju je i papa Franjo. Sveti Otac je predložio “univerzalni dohodak za sve koji su odbačeni” jer “siromasi i svi koji su isključeni iz društva plaćaju i platit će najveći danak” pandemiji. Univerzalni temeljni dohodak nije nova ideja.

Temelji se na premisi da bi svim građanima država isplaćivala određenu svotu novca svaki mjesec, neovisno o tome jesu li zaposleni ili traže posao, i neovisno koje su dobne skupine. To bi trebalo pružiti socijalnu sigurnost u eri rapidne robotizacije i automatizacije.

Međunarodni monetarni fond (MMF) definira ga kao mehanizam podrške prihodima u kojem novčane isplate dopiru do cijele populacije ili barem većeg dijela bez ili sa minimalnim uvjetima. Guy Standing, profesor na londonskom sveučilištu i dugogodišnji zagovornik te ideje, ističe za CNBC kako vjeruje da bi koronavirus mogao biti okidač za njegovo uvođenje u više država.

Prema njegovu mišljenju, neće biti globalnog ekonomskog oporavka bez univerzalnog temeljnog dohotka, a prije ili kasnije svijet će morati uvesti neku vrstu temeljnog prihoda za sve građane.

Nema veze s ekonomijom

Međutim, Luka Brkić, profesor međunarodnih ekonomskih odnosa na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti vrlo je skeptičan prema ideji da će univerzalni temeljni dohodak postati stvarnost. „U svijetu koji je interesno ustrojen to je utopizam“, ocjenjuje Brkić za Poslovni dnevnik.

Kako pojašnjava, potpuno je razumljivo da zagovaranje takve ideje dolazi od moralnog autoriteta kao što je papa Franjo. “No, to nema veze s ekonomijom”, ističe Brkić.

“U uvjetima svijeta koji je organiziran u nacionalne države uvođenje univerzalnog dohotka je praktički nemoguće jer su nacionalni interesi primarni”, naglašava Brkić i pita iz kojih bi se izvora i prikupljala sredstva za takav dohodak na globalnoj razini. Teoretski gledano, univerzalni dohodak moguće je uvesti u bilo kojoj državi, pa i Hrvatskoj, pod pretpostavkom da postoji politička volja.

“No, problem je što je politika interesno strukturirana i sve inicijative koje zanemaruju činjenicu da se ekonomija i politika interesno isprepliću ne razumiju suštinu priče”, smatra Brkić. Iako bi se na prvu reklo kako univerzalni dohodak potiče nezaposlenost, ideja je potpuno suprotna.

Istraživanje Roosevelt instituta pokazalo je kako bi, u američkom scenariju, došlo do ekonomskog rasta zbog veće dostupnosti novca na tržištu. Međutim, najčuveniji eksperiment s univerzalnim dohotkom, onaj u Finskoj koji je završio 2018. godine, pokazao je da pomaka u rastu zaposlenosti – nema.

Uključeni su bili samo nezaposleni Finci u dobi između 25 i 58 godina, koji su u studenom 2016. primali pomoć države, a izabrani su metodom slučajnog uzorka.

Sudjelovanje je bilo obvezatno, a neto razina temeljnog dohotka bila je određena na 560 eura. Rezultati istraživanja pokazali su da sudionici eksperimenta nisu bili uspješniji na tržištu rada od onih koji su primali “obične” naknade za nezaposlene.