Kao i sve pandemije u ljudskoj povijesti i koronavirus će jednom završiti. Ili s cjepivom, ili s imunitetom krda, ili s dovoljno učinkovitim lijekovima koji će ublažavati simptome, ili će možda misteriozno nestati… ali svakako će završiti. Međutim, ono što će nas dočekati kada se polako pomaknemo iz opće svjetske karantene i ponovno krenemo na posao je jedan posve novi svijet koji po mnogo čemu neće biti nalik onome koji smo ostavili kada smo zatvorili svoja kućna vrata i krenuli u borbu protiv virusa zvanog Covid-19.

I to je nešto čega u ovom trenutku, koliko god to izgledalo daleko, moramo biti svjesni, kao i da moramo biti jako oprezni jer smo mala država izrazito izložena velikim svjetskim potresima.

U ovom trenutku, uz ine krizne stožere, od onog za zdravlje do onog za gospodarstvo, mi zapravo hitno trebamo stožer za budućnost jer moglo bi nam se lako dogoditi da iz rata s virusom izađemo kao relativni pobjednici, uz manji broj žrtava od nekih drugih zemalja, ali da nakon toga izgubimo bitku za budućnost.

Sve što smo do sada na ekonomsko-društvenom planu znali i čime smo se bavili trebamo i moramo staviti na stranu.

Trebamo se osloboditi uobičajenih načina razmišljanja, teorija koje poznajemo i svega sličnog te pokušati razumijeti da sve to više ne vrijedi i da ono u što smo prije nekoliko tjedana gledali kao u uobičajene i pametne obrasce upravljanja državom, gospodarstvom, društvom, zdravstvom… više ne vrijedi. Nakon što izađemo iz svojih domova, spremni da krenemo dalje, zasigurno ćemo ugledati svijet u kojem je globalna moć odjednom otputovala na istok.

Zemlje koje smo gledali kao masovne tvornice naše robe i pretakanja naših ideja u proizvode mogle bi vrlo lako postati oni koji traže da mi sada njihove ideje pretačemo u proizvode.

Moć seli na drugu stranu

Europska unija u koju smo ušli tako ponosno i važno prije sedam godina mogla bi postati puno manje unija, a puno više labava asocijacija suverenih država u kojima možda poveznice čine zajednička valuta i pojedini financijski instrumenti pomoći, ali koja nikako i možda više nikada neće imati snagu koja je proizlazila iz slogana “ujedinjeni u različitosti”. Pitajte Talijane ili Španjolce što sada misle o tom sloganu.

Sjedinjene Američke Države u ovoj krizi možda su najbolji primjer prelaska moći na drugu stranu.

Velika Amerika – zemlja New Deala, pobjednica u svjetskim ratovima, perjanica demokracije i slobodnog svijeta, suočena s nevidljivim neprijateljem raspada se na očigled.

Snimke ljudi koje iznose iz metroa jer ne nose maske nisu ništa drukčije od snimke žene u Kini koju iznose iz stana jer ne želi u samoizolaciju.

I ostaju Google, Facebook, Apple i druge velike tehnološke i ostale kompanije iz SAD-a koje će biti važne i moćne, ali država kao takva teško će biti lider i moralni kompas zapadnog svijeta.

To je možda i najveća prilika za Europsku uniju, ali zastarjela razmišljanja – nametanje poznatih obrazaca štednje i sl. tu priliku udaljavaju brzinom svjetlosti. Ako usporedimo SAD i EU, onda je Donald Trump barem u stanju baciti preko dvije milijarde dolara Amerikancima “iz zraka” dok EU nije u stanju dogovoriti niti korona obveznice. I jedni i drugi vode se zastarjelim razmišljanjem, poznatim obrascima i polako gube sve ono što su nekad bili.

Svijet se preko noći digitalizirao. To je možda najveći fenomen od svih, posebice iz pozicije Hrvatske. To je i prilika, posebice iz pozicije Hrvatske. Naime, sada je idealno vrijeme da potražimo novo mjesto na svjetskoj karti – još dugo nećemo opet biti turistički raj, ali možemo postati nešto drugo, a na nama je da odlučimo što, jer suverenizam nikada nije bio snažniji, ili barem već jako dugo nije toliko dominirao nad globalizmom.

Opasna je neracionalnost

U iščekivanju lijeka, a on će doći prije ili kasnije, trebamo planirati budućnost. Ne ovog trenutka, u situaciji za koju možemo reći da je Vlada, uz manje iznimke, odlično vodi. Ako nekome treba dokaz onda je on jasno vidljiv u brojevima, ali ne smijemo zaboraviti da nakon prebrojavanja slijedi novi svijet u kojem i Hrvatska mora i treba imati svoje mjesto. Ovo je prilika kao i svaka kriza, ali je i opasnost kao i svaka kriza. Mi biramo što će se dogoditi. I treba biti jako pažljiv da ne odemo u krivom smjeru.

U ovom trenutku naše nezadovoljstvo je usmjereno na niz problema, ali nije racionalno – izazvano je izolacijom i masom čimbenika koji ljudima nisu prirodni. Ali ako se na trenutak odmaknemo od svakodnevice, koliko god to bilo teško, imamo priliku za čisti i možda bolji početak.

Najveća opasnost je neracionalnost – teorije zavjere, protivnici cijepljenja, pobornici vitamina C, ravnozemljaši… takvi nikako ne smiju biti izlaz iz krize. Ali oni koji se zalažu za bolje uređenje, zdravije gospodarstvo, naprednije obrazovanje mogu napraviti velike stvari samo ako ih počinemo slušati.

U početku krize većina nas možda prvi put nakon dugo vremena počela se okretati struci i stručnjacima bez obzira iz kojeg područja dolaze.

Upravo zato je idealno vrijeme i prilika da se napravi stožer za budućnost. Od stručnih ljudi koje bi možda ovog puta mogli i poslušati.