Uz već postojeća previranja na tržištu, u ovom trenutku svjetsko gospodarstvo suočeno je i s krizom kredita denominiranih u dolarima.

Kompanije koje ovise o međunarodnoj trgovini bilježe ogroman pad zarade, a brojne među njima neće biti u mogućnosti servisirati svoje dugove denominirane u dolarima. Međunarodne banke pod velikim su pritiskom.

Prijetnja kreditne krize bila je očita čak i prije pandemije virusa Covid-19. U prosincu 2019.,u izvještaju Robert Triffin International napominje se da je svaka metrika izloženosti valutnom riziku fiksnog iznosa u dolarima izvan Sjedinjenih Američkih Država bljeskala crveno.

Autori upozoravaju da «dolarski dug nebankarskih institucija izvan SAD-a bilježi novi rekord», kao i na činjenicu da su «valutna neusklađenost i stupanj zaduženosti u privatnom sektoru porasli. Financiranje u dolarima neameričkih banaka izgleda krhko».

Doista, dug nebankarskih institucija izvan SAD-a denominiran u dolarima trenutno premašuje 12 trilijuna ili 14% globalnog BDP-a, što predstavlja rast sa 10% zabilježen 2007. godine netom prije globalne financijske krize.

Povrh toga, dolarske obveznice izdane od strane neameričkih entiteta koji nisu banke iznose gotovo 7 trilijuna, što je triput više od razine zabilježene 2007. godine. Brojne korporacije izvan SAD-a (uključujući u Kini i na ostalim tržištima u nastajanju) bit će suočene s naporima u servisiranju svojih dugova denominiranih u dolarima.

Podizat će depozite

U trećem mjesecu krize izazvane virusom COVID-19, međunarodna trgovina robom i uslugama ostaje prekinuta. Koliko će vremena proteći prije nego što kompanije s nultom stopom zarade podbace po pitanju izvršenja plaćanja po svojim obveznicama?

Brojne korporacije provodit će defanzivne financijske strategije koje bi mogle predstavljati ozbiljan udarac za banke. Primjerice, poduzeća pod stresom podizat će svoje depozite ili aktivirati svoje kreditne linije. Globalna korporativna jagma za dolarsku likvidnost nagrist će zaštitni sloj likvidnosti banaka.

Banke bi mogle biti primorane srezati odobravanje zajmova i kreditnih linija. I one mogu to učiniti brže nego prije globalne financijske krize jer su nova pravila o likvidnosti Basel III standarda olakšala bankama opoziv kreditnih linija. B

anke će se upustiti u prodaju rizične imovine po znatno nižoj cijeni i, s obzirom na vrtoglavo povećanje volatilnosti na tržištu, tražit će veće kolaterale od zaduženih kupaca.

Izgledno je stoga da će institucije zahvaćene prekograničnim nizom širenja bankrota dodati daljnje deflacijske pritiske globalnom gospodarstvu. Smanjenje kamatnih stopa nije dovoljno.

Gomilanje korporativnih dolarskih dugova preveliko je, dok je predstojeći udarac na zaradu suviše snažan. Kao i 2007. i 2008., odljev likvidnosti privatnog sektora ubrzan je.

Središnje banke trebale bi brzo ubrizgati novu injekciju likvidnosti s obnovljenim kvantitativnim popuštanjem velikih razmjera, signalizirajući još jednom da će učiniti „što god je potrebno“.

Samo američke Federalne rezerve mogu pružiti potrebnu dolarsku likvidnost u dostatnim razmjerima. Iako je pretrpio nezaslužene političke kritike kod kuće, američki je Fed izvršio svoju dužnost tijekom posljednje krize.

No, ovog puta je drugačije. Ovlasti Feda, kao zajmodavca u krajnjoj nuždi, ograničene su od posljednje krize. Povrh toga, epicentar nadolazeće krize likvidnosti dolara vjerojatno neće biti u SAD-u, već na tržištima obveznica denominiranim u dolarima izdanih od strane kompanija koje nisu iz SAD-a. Fed će oklijevati priskočiti u pomoć stranim kompanijama s prevelikim dolarskim dugom.

Fed zaslužuje priznanje za mjere poduzete 15. ožujka te za pokretanje djelovanja ostalih središnjih banaka.

Sve središnje banke trebaju značajno intenzivirati kvantitativno popuštanje. Linije razmjene dolara s Fedom trebale bi se upotrebljavati da bi se osiguralo da središnje banke slobodno daju zajmove u dolarima.

Podrška dioničkim tržištima

S obzirom na ogromnu izloženost neameričkih banaka valutnom riziku fiksnog iznosa u dolarima, moguće je da će neke velike banke biti suočene s nemogućnošću ispunjenja obveza u dolarima u odsustvu službene pomoći.

Regulatorna tijela trebala bi ublažiti kapitalna i likvidnosna pravila koja se primjenjuju na banke. Europska središnja banka s pravom je snizila kapitalne i likvidnosne zahtjeve za najveće banke u eurozoni. Ipak, samo vlade mogu se baviti s bijegom od rizika za vrijeme pandemije koja se događa jednom u stoljeću. One mogu izbjeći globalni ekonomski kolaps samo ako djeluju brzo.

Globalna kaskada korporativnog neispunjenja obveza osakatila bi financijski sustav. Pružanje izravne i hitne pomoći kompanijama pogođenim pandemijom od ključne je važnosti.

Fiskalna pravila i restrikcije na državnu pomoć bi kao takva trebala biti ublažena, a vlade bi trebale ponuditi djelomična jamstva bankama koje brzo odobravaju zajmove tvrtkama suočenima s poteškoćama. To nigdje nije potrebnije nego u eurozoni, koja je suočena s jedinstvenim testom vlastite sposobnosti da pomogne najjače pogođenim državama članicama.

Vlade ne bi trebale zazirati od podrške dioničkim tržištima, možda posredstvom središnjih banaka. Nagli padovi cijena dionica stvaraju prilike za dobit i volatilna tržišta znače da je izgledno da će cijene rasti još jače kao reakcija na službenu kupovinu.

© Project Syndicate, 2020.