Godinama su mnogi pričali da bi bilo sjajno kada ne bi imali turizam, jer bi onda Hrvatska bila suočena sa surovom stvarnošću i napokon bi se gospodarski unaprijedila.

Ta surova stvarnost, tvrdili su, je u tome što se ovdje vrlo malo ulaže u istraživanja i razvoj, još manje proizvodi, a izvoz nam je u usporedbi s drugim EU članicama tek duhovita zabilješka. I sada kad smo dobili tu priliku, kakva god bila, da nećemo imati turizam ove godine, radi se sve isto kao i prije. Umjesto insentiva smišljaju se ograničenja.

Prilika koju smo dobili, nažalost, došla je u paketu s tehničkom recesijom globalnih razmjera, koja je bila neizbježna i očekivala se jer je nije bilo zadnjih desetak godina, ali i s pandemijom virusa za koji se učinkovito cjepivo ili tretmani očekuju tek za godinu ili godinu i pol dana, a zbog koje je ograničeno kretanje i time poslovanje.

Zato je jasno da korona krizu neće riješiti Vladine ad-hoc mjere koje, duhovitih li zaključaka nekih političara, ni ne bi trebale gospodarstvo smatrati prioritetom u ovom trenutku. Kao da je ovo samo zdravstvena, a ne i gospodarska kriza.

Baš zato nam treba novi pristup. I prije nego ga se odabere uvijek je dobro pogledati što rade drugi, posebno oni koji rješavanju istog problema pristupaju na posve drugačiji način.

Na Otoku drugi smjer

U Hrvatskoj se, primjerice, ovih dana ismijava borba protiv korone koju prakticiraju Velika Britanija, Njemačka i Švedska. Zaboravlja se pri tome da su to neke od najinovativnijih, industrijski i izvozno najjačih država na svijetu, a po pravnoj zaštiti svojih građana, socijalnim i drugim pravima te su države svjetlosnim godinama ispred Hrvatske, koja se pak na EU ljestvicama ističe u pravilu samo kad se mjeri raširenost korupcije.

Štoviše te zapadne zemlje, čiji se postupci kod nas omalovažavaju, imaju besplatno zdravstveno osiguranje za svoje građane i zdravstvo koje je daleko bolje organizirano nego naše. I pri tome ne mislim bolje liječnike i sestre već sposobnije ministre zdravstva i ravnatelje bolnica.

Da ne kažem da Njemačka ima najnižu stopu smrtnosti od koronavirusa na svijetu. Ali to ne znači da bi trebali razgovarati o imunitetu krda, što je pristup koji zagovaraju Velika Britanija, Njemačka i Švedska. S tim nek se bave epidemiolozi.

Međutim, trebali bi razgovarati o tome što rade najinovativnije, industrijski najjače i izvozno vrlo snažne države u ovom trenutku da bi spasile gospodarstvo.

U Velikoj Britaniji se, primjerice, ide u potpuno drugom smjeru nego u Hrvatskoj. Kod nas je Vlada kao jednu od prvih mjera ukinula poticaje za samozapošljavanje i zapošljavanje, a na Otoku tamošnja vlada predlaže da kao štit protiv nezaposlenosti poduzmu upravo to. Inače, u Hrvatskoj je Vlada predložila mjere po kojima bi plaćala dio minimalca, ali su poslodavci to ignorirali.

Zakačili su se u Hrvatskoj poslodavci na jednu drugu mjeru, a to je nešto što sada radi i Njemačka. Naime, ključan problem u svakoj gospodarskoj krizi nije kako platiti radnika već od čega. Ako vam je promet pao na nulu isplativije vam ga je otpustiti.

I to je upravo ono što se događa u Hrvatskoj i što Vlada ne uspijeva zaustaviti u svim industrijama koje su pogođene pandemijom koronavirusom, osim u onima gdje je najavila interventne otkupe. Drugim riječima, sama Vlada je počela kreirati potražnju.

U stočarstvu, ratarstvu, voćarstvu, povrćarstvu, skladištenju, transportu svega toga, kao i u kemijskoj industriji, gdje se proizvode dezinfekcijska sredstva, stanje zbog toga nije toliko loše koliko bi moglo biti. U Njemačkoj je vlada stvorila sličnu potražnju pa tamošnja industrija sada proizvodi i medicinsku opremu.

Treba generirati potražnju

Rješenja iz tih zapadnih zemalja ima još. Primjerice, u Hrvatskoj je u samoizolaciji trenutačno više od 20.000 stanovnika i taj broj raste. To je dvostruko više ljudi nego ih živi u Trogiru ili Križevcima. To je više ljudi nego ih živi u Čakovcu ili Zaprešiću. I taj se broj približava veličini jedne Velike Gorice.

A država toliku masu ljudi u samoizolaciji proziva, prijeti im i kažnjava ih. Velika Britanija je na primjeru beskućnika pokazala da se može drugačije. London je rezervirao 300 soba koje beskućnicima osiguravaju samoizolaciju.

Zar ne bi mnogo učinkovitije u borbi protiv širenja korone bilo da samoizolirane smjestimo ili u hotele ili da im država plati mjesec dana režija, internet i pokrije jednu plaću? To bi bio daleko brži i učinkovitiji način sprečavanja širenja virusa. Ali traži drugačiji pristup, onaj koji Vladi nedostaje u ophođenju s gospodarstvom.

Umjesto ograničenja nek uvede insentive, počne generirati potražnju. Vidjeli smo da se u Hrvatskoj mogu proizvoditi dezinficijensi i maske. Možda se u Hrvatskoj mogu proizvoditi respiratori, testirati tretmani i cjepiva. Možda se može dati prilika hrvatskim edukacijskim tvrtkama, robotičkim i drugim, koje druge države vide kao priliku za izvoz.

Ima još mnogo drugih stvari koje se traže u vrijeme krize, ali i u digitaliziranom svijetu. Sve to može biti dio novog pristupa, onog koji će Hrvatsku učiniti manje ranjivom na stanje u turizmu.