U travnju prošle godine Addiko banka i Institut za financijsko obrazovanje Štedopis su u sklopu online kviza, na više od 10.000 ispitanika iz cijele države, proveli istraživanje o financijskoj pismenosti čiji su rezultati pokazali osnovnu, 60-postotnu razinu znanja građana o osobnim financijama.

Prema istraživanjima Hanfe i HNB-a Hrvatska je među 144 zemlje 35. po redu kada je riječ o razini financijske pismenosti, što znači da je potrebno kontinuirano raditi na njezinom dizanju.

Potvrđuje to i Nataša Hrabar Kaštelan, voditeljica  marketinga i odnosa s javnošću u AZ mirovinskim fondovima, koja kaže da su jednake rezultate iznjedrila iskustva, projekti i istraživanja provedena unutar Udruženja mirovinskih fondova.

“Potrebno je s takvim programima i temama započeti što ranije, odnosno uključiti sadržaje koji doprinose povećanju financijske pismenosti u redovne programe u što ranijoj dobi. Zemlje koje su to napravile u kasnijoj dobi pokazuju bolje rezultate u testiranju razine financijske pismenosti”, ističe Hrabar Kaštelan koja pritom povlači paralelu s učenjem stranog jezika i medijskom pismenošću kao sadržajima koji bi se općenito trebali što ranije uključivati u redovne školske programe.

Kontinuiran rad

“Sadržaji i oblici trebaju biti prilagođeni dobi djece kako bi im bili zanimljivi i kako bi i sami posegli za njima. Različite igrice, aplikacije i animacije za najmlađe, pa kroz radionice, simulacije i rješavanje slučajeva za starije uzraste. Kontinuirani rad kroz duži period i kod nas, sigurno će doprinijeti boljim rezultatima”, smatra Hrabar Kaštelan.

U radu naziva Modeliranje financijske pismenosti studenata Sveučilišta u Zagrebu: Analiza, perspektiva i prijedlozi za budućnosti, studenti zagrebačkog Ekonomskog fakulteta – Domagoj Mišević, Ana Pavković i Antonio Šoštarić – proveli su anketu nad 1600 studenata o razini financijske pismenosti. Njih 1051, odnosno 65,69%, iskazalo je interes za poboljšanjem vlastite razine.

Prema rezultatima istraživanja, najnižu financijsku pismenost imaju mlađi od 19 godina (9,3), a najvišu oni višeg i visokog obrazovanja (12,8) te građani s prihodima kućanstva većim od 6250 kuna (12,8), kao i oni iz gradova s više od 100.000 stanovnika (13,1).

Slične rezultate pokazalo je i istraživanje provedeno 2016. godine unutar Udruženja mirovinskih fondova u kojem su mladi na pitanje treba li se štedjeti za buduću mirovinu, odgovorili potvrdno u visokom postotku, što pokazuje da su svjesni problema.

Međutim, napominje Hrabar Kaštelan, na pitanje kada i kako će s tom štednjom započeti, stavljaju tu štednju u neki duži horizont.

Kriva percepcija

“Temeljem toga, ali i rezultata koji pokazuju da ne poznaju moguće oblike štednje, rekla bih da imaju krivu percepciju o svojim mogućnostima. Kod dugoročnih proizvoda kao što je mirovinska štednja vrijeme predstavlja ključan faktor. Naime, što prije krenemo štedjeti, i manji iznosi u dužem roku mogu u konačnici dovesti do pristojnih iznosa za buduće mirovine.

Onda se ponovo vraćamo na nužnost podizanja razine financijske pismenosti i upoznavanja mladih ljudi kako već prvim zaposlenjem i odabirom prave kategorije fonda u II. stupu mogu utjecati na svoju buduću mirovinu, odnosno i manjim uplatama u III. stup mogu znatno doprinijeti visini svojih primanja u mirovini”, navodi Hrabar Kaštelan.

S osnovnim pojmovima mladi bi se, kaže, trebali upoznati što ranije, a ozbiljno bi trebali razmišljati već pri prvom zaposlenju kada biraju banku, mirovinski fond, uzimaju kreditnu karticu ili kredit. “Nije dobro kada se počne učiti tek na vlastitim greškama”, naglašava.

O financijskoj pismenosti razgovarali smo i s dvjema studenticama koje su ocijenile svoju razinu znanja. Stela Jurišić, studentica novinarstva na Fakultetu političkih znanosti, daje si visoku ocjenu u odnosu na širi krug poznanika. Kaže da, između ostalog, kontinuirano radi i na proučavanju svijeta ulaganja kako bi ta razina bila i viša, ali kako bi i ona sama bila zadovoljna.

“Sve što znam je nastavljeno na osobnu potrebu i na zanimanje o budžetu, financijama, štednji, kreditu, ulaganjima. Uglavnom sam sve informacije tražila sama, iz raznih izvora, počevši od toga što je žiro, a što tekući račun, što dobar broj mojih poznanika ne zna”, navodi. Studentica smatra da mladi danas odgovornije raspolažu novcem, pogotovo ako dolaze iz drugih gradova jer se ranije susreću s pitanjem budžeta.

“Mislim da je financijska pismenost životna vještina kao, primjerice, domaćinstvo i bonton, te da su takve vještine potrebne u školama, u različitim razredima”, kaže Stela Jurišić. Srednjom ocjenom svoju bi financijsku pismenost ocijenila Nikolina Hlupić, studentica zagrebačkog Ekonomskog fakulteta. “Kao studentica, prema financijama pristupam ozbiljno i odgovorno, pomno planiram svoje izdatke i kamo novac odlazi”, kaže Hlupić.

Najviše je, dodaje, naučila od svog oca koji je u kućanstvu zadužen za financije, pa bi ga tako promatrala kako raspoređuje novac. “Svaki mjesec uzimalo se od budžeta i stavljalo sa strane, za ‘crne’ dane. Takvu naviku danas imam i ja; ne potrošim sav novac već dio odvajam”, kaže studentica.

Smatra da fakulteti ne pridonose dovoljno financijskoj pismenosti mladih, a sama, kaže, nije naučila konkretne stvari koje bi joj pomogle kod pitanja gdje i kako više uštedjeti. “Mislim da ne bi bilo loše da se uvede takav kolegij i da se studente suoči sa stvarnim situacijama, primjerice gdje se najčešće griješi u financijama i slično”, kaže Nikolina Hlupić.