Kao pedagog, uvijek sam u potrazi za “poučnim trenucima” – trenutnim događajima koji prikazuju i učvršćuju načela o kojima predajem. Pandemija je najbolji primjer situacije u kojoj je potrebno usredotočiti pažnju na ono što je doista važno.

Kriza COVID-19 obiluje lekcijama, osobito za Sjedinjene Američke Države. Jedna od ključnih lekcija je da virusi ne nose putovnice; oni zapravo uopće ne poštuju nacionalne granice – ili nacionalističku retoriku.

U našem blisko integriranom svijetu zarazna bolest koja dolazi iz jedne zemlje može i hoće postati globalnom. Širenje bolesti jedna je od negativnih nuspojava globalizacije. Kad god izbiju takve prekogranične krize, one iziskuju globalnu, kooperativnu reakciju, kao što je slučaj s klimatskim promjenama.

Kao i virusi, emisije stakleničkih plinova pustoše i uzrokuju ogromne troškove zemljama diljem svijeta kroz štetu uzrokovanu globalnim zatopljenjem i s njim povezanim ekstremnim vremenskim uvjetima.

Niti jedna predsjednička administracija SAD-a nije učinila više od administracije Donalda Trumpa po pitanju potkopavanja globalne suradnje i uloge vlade. Pa ipak, kad smo suočeni s krizom kao što je epidemija ili uragan, okrećemo se vladi jer znamo da takve pojave iziskuju zajedničko djelovanje.

Ne možemo to uspjeti sami, a ne možemo se niti pouzdati u privatni sektor. I suviše često tvrtke koje maksimiziraju dobit smatraju krize prilikama za napuhavanje cijena, što je već očito po rastućim cijenama zaštitnih maski za lice. U središtu američke reakcije na krizu COVID-19 najrenomiranije su znanstvene institucije zemlje, Centri za kontrolu i prevenciju bolesti, koji su oduvijek zapošljavali predane, visokoobrazovane stručnjake pune znanja.

Za Trumpa, ultimativnog političara koji ne zna ništa, takvi stručnjaci predstavljaju ozbiljan problem jer mu se suprotstavljaju kad god pokuša izmisliti činjenice koje bi poslužile njegovim vlastitim interesima.

Ispodprosječna reakcija

Znanstvena istraživanja iziskuju sredstva. No, većina najvećih znanstvenih postignuća tijekom posljednjih godina stajala su neznatno u usporedbi s darežljivošću Trumpa i republikanaca u američkom Kongresu prema našim najbogatijim korporacijama kroz porezne rezove 2017. godine.

Doista, naša ulaganja u znanost također blijede u usporedbi s izglednim troškovima za gospodarstvo vezano uz najnoviju epidemiju, a da ne spominjemo izgubljenu vrijednost tržišta dionica.

Međutim, kao što ističe Linda Bilmes sa Sveučilišta Harvard iz škole Političkog upravljanja J. F. Kennedy, Trumpova administracija predlaže rezove za financiranje Centara za kontrolu i prevenciju bolesti iz godine u godinu (10% u 2018. te 19% u 2019.).

Početkom ove godine, pokazujući najgori mogući tajming, Trump je zatražio 20% smanjenje potrošnje na programe za borbu protiv novonastalih infektivnih i zoonotskih bolesti (to jest, patogena poput koronavirusa, koji nastaju u životinjama i prelaze na ljude). U 2018. godini, on je ukinuo Direktorat za zdravstvenu sigurnost i bioobranu na globalnoj razini Nacionalnog vijeća za sigurnost.

Nije iznenađujuće da se je administracija pokazala loše opremljenom u rješavanju pitanja izbijanja pandemije. Iako je COVID-19 dosegao razmjere epidemije tjednima ranije, Sjedinjene Američke Države pate od nedostatnog kapaciteta za testiranje i neodgovarajućih procedura i protokola za postupanje s potencijalno izloženim putnicima koji se vraćaju iz inozemstva.

Ta ispodprosječna reakcija trebala bi poslužiti kao još jedan podsjetnik na to da gram prevencije vrijedi više od pola kilograma lijeka.

No, Trumpovo svenamjensko rješenje za bilo koju ekonomsku prijetnju sastoji se jednostavno od zahtijevanja dodatnog popuštanja monetarne politike i poreznih rezova (u pravilu za bogate), kao da je za stvaranje još jednog procvata tržišta dionica potrebno samo smanjenje kamatnih stopa.

Bez velikih ulaganja

Još je manje izgledno da će takvo šarlatansko rješenje djelovati u ovom trenutku nego što je bio slučaj 2017. godine kad su porezni rezovi stvorili kratkoročni ekonomski uzlet koji je već izblijedio kad smo ušli u 2020.

Uslijed činjenice da je niz američkih tvrtki suočeno s poremećajima u opskrbnim lancima, teško je zamisliti da bi se one mogle odjednom odlučiti upustiti u velika ulaganja samo zato što su kamatne stope snižene za 50 baznih.

Što je još gore, puni troškovi epidemije za američko gospodarstvo možda tek predstoje, osobito ako se virus ne obuzda. U odsustvu plaćenog bolovanja, brojni zaraženi radnici, koji ionako već jedva spajaju kraj s krajem, svejedno će se pojaviti na poslu.

A u nedostatku odgovarajućeg zdravstvenog osiguranja, oni će oklijevati tražiti testove i liječenje, kako ne bi dobili ogromne bolničke račune. Broj ugroženih Amerikanaca ne bi trebalo podcijeniti.

Sjedinjene Američke Države trebale su se početi pripremati za rizike pandemije i klimatskih promjena još prije niza godina. Samo upravljanje temeljeno na čvrstim znanstvenim dokazima može nas zaštititi od takvih kriza.

U ovom trenutku u kojem smo suočeni s obje prijetnje, nadamo se da u vladi još uvijek ima dovoljno predanih službenika i znanstvenika da nas zaštite od Trumpa i njegovih nesposobnih pajdaša.

© Project Syndicate, 2020.