Iako u svijetu trenutno nema niti jednog većeg vojnog sukoba koji bi imao globalni karakter, a nije niti na vidiku, vojna potrošnja sve više raste.

Prema podacima britanskog instituta IHS, lanjska vojna potrošnja bila je najveća u desetljeću – činjenica je da su mnoge zemlje, prije svega one u Europi, smanjile svoje vojne proračune nakon kraja Hladnog rada, posebice uslijed ekonomske krize koja je krenula krajem 2000-ih, a sada se lagano ti proračuni povećavaju. 
Iako je ukupna izdvajanja za obranu teško precizirati, jer mnoge zemlje skrivaju svoju pravu potrošnju za vojsku kako ne bi uznemirili susjede ili potencijalne neprijatelje, dok neke, poput Hrvatske, pod “izdvajanja za obranu” uračunavaju i stvari koje nemaju puno dodirnih točaka s vojskom, činjenica je da službeni vojni proračuni deset najmoćnijih zemalja svijeta iznose ukupno 1290 milijardi dolara, a samo članice NATO-a troše više od tisuću milijardi dolara na obranu.

Sve više novca za vojsku

Vojni ugovori za 30-ak domaćih tvrtki: Predviđeni borbeni avioni, helikopteri, borbena vozila i gradnja ophodnog broda

Naravno, najveći dio tog iznosa otpada na najmoćniju zemlju svijeta, SAD je lani imao vojni proračun od 717 milijardi dolara, iako neki tvrde da Amerikanci troše na povezane djelatnosti uz obranu barem još toliko, a ove godine je vojni proračun predložen na iznos od 770 milijardi dolara.

Ukinut popust za saveznike

Kina je prema službenim podacima drugi najveći potrošač za obranu na svijetu sa 177 milijardi dolara, a dužnosnici SAD-a često upozoravaju da to nije pravi iznos i da Kinezi za vojsku troše puno više od deklariranog. Tu je i Indija koja je možda jedna od rijetkih zemalja svijeta koja izvjesno ima i vrlo pragmatičnih razloga ulagati u obranu zbog stalne prijetnje općeg rata s Pakistanom, a i Kinom. Lani joj je vojni proračun bio 61 milijardu dolara. Indija je u procesu velike modernizacije svoje vojske, prije svega zrakoplovstva, a koja se sada uglavnom temelji na ruskoj tehnologiji.

Već prije su od Francuske naručeni mlažnjaci Rafale, njih 36 za osam milijardi dolara, a u igri je još uvijek i američki Lockheed Martin sa svojim unaprijeđenim lovcem F-16, koji bi se proizvodio u Indiji pod brendom F-21. Naime, Indija je prije koju godinu iskazala interes za više od 100 novih lovačkih zrakoplova, najčešće se govorilo o 125-150 komada, a primarno su im u fokusu bili “tradicionalni opskrbljivači” Rusi i njihov projekt zrakoplova 5. generacije SU-57. No, kako taj projekt ne ide zacrtanim tempom te se postavlja pitanje hoće li ikada i biti realiziran, Indijci su se povukli iz njega te se okrunili zapadnoj tehnologiji. Prije 10-ak dana je u posjetu Indiji bio američki predsjednik Donald Trump koji je najavio potpisivanje ugovora od tri milijarde dolara za kupnju američkih helikoptera, no dalo se naslutiti da je bilo govora i o mnogom drugom naoružanju.

Gdje je tu Europa, regija i sama Hrvatska? Upravo proteklog tjedna Europska unija, odnosno njezin statistički ured Eurostat, predstavio je vojnu potrošnju zemalja članica za 2018. godinu. Prema podacima Eurostata, zemlje Unije, njih 27 jer se Velika Britanija više ne vodi kao dio EU, čak ni u povijesnim podacima, u 2018. na obranu je potrošilo ukupno 162 milijarde eura ili 1,2% svojeg BDP-a. Gledano u udjelu BDP-a, najviše su trošile baltičke zemlje – Latvija sa 2,1% i Estonija sa 2%, koliko je imala i Grčka. Slijede Cipar sa 1,9% i Francuska sa 1,8%. Hrvatska je prema podacima Eurostata bila na 1,1%, dok su na dnu Austrija sa 0,6%, Luksemburg i Malta s po 0,5%, te Irska sa 0,3% BDP-a izdvojenog za obranu. Naravno, u apsolutnim brojkama to ipak izgleda malo drukčije te listu predvodi Francuska sa 42 milijarde eura, a slijede Njemačka sa 35,5 i Italija sa 22 milijarde. Ostale zemlje članice troše manje od 10 milijardi eura na obranu. Hrvatska je prema ovoj statistici na obranu izdvajala 590 milijuna eura, Latvija 616, a Estonija 525 milijuna eura. Hrvatska je za ovu godinu izglasala proračun težak 5,34 milijarde kuna, a što je oko 715 milijuna eura. Planira se nabavka novih borbenih vozila, helikoptera, ophodnih brodova, pješačkog naoružanja te ostale opreme, ali ne i vojnih zrakoplova.

probni rad od 6 mjeseci

MORH zapošljava 240 ljudi, evo kako se prijaviti

Kao što smo već i prije predviđali, jasno je da će Hrvatska teško moći nabaviti borbene zrakoplove neameričke proizvodnje, a kako su u eri predsjednika Trumpa saveznički diskonti ukinuti te američka administracija traži da i saveznici plate punu “tržišnu cijenu” takve opreme, a koja se, i u skromnim hrvatskim zahtjevima mjeri u milijardama dolara, jasno je da od nove hrvatske borbene eskadrile za sada neće biti ništa.

Manje narudžbe od očekivanog

Dolaskom na čelo SAD-a Donald Trump je zatražio ultimativno od NATO članica, a i od svih ostalih koji se žele svrstavati u američke saveznike, da povećaju vojnu potrošnju na 2% svojeg BDP-a. Dobar dio prozvanih zemalja spremno se odazvao tom pozivu te drastično povećao troškove za obranu, prije svega zemlje jugoistočne Azije, Bliskog istoka te istoka Europe.

U Europi su u ovom razdoblju Poljska, Bugarska i Slovačka poručile nove američke borbene avione F-16 i F-35, dok su zemlje zapadne Europe počele dobivati svoje, već prije naručene, zrakoplove F-35 koji će im zamijeniti dotrajale F-16, F-18 i Eurofightere. Naravno, ono što se ne sviđa Amerikancima je da se radi o daleko manjim narudžbama nego što je to bilo očekivano jer su zemlje koje su imale i po više od 100 lovaca F-16/F-18 ili Eurfightera odlučile sada kupiti po svega 30-ak F35-ica. Spomenimo kako je proteklog tjedna objavljeno da je Lockheed Martin isporučio svoj 500. zrakoplov tipa F-35 za krajnjeg korisnika, Nacionalnu gardu Vermonta.

Međunarodni mirovni istraživački institut iz Stockholma (SIPRI), objavio je pak prošlog tjedna svoju tradicionalnu analizu globalnog tržišta naoružanja, a čija vrijednost je u pet godina porasla za 5,5%. Prema SIPRI-ju, europske zemlje su za razdoblje 2020.-2029. ugovorile kupnju ukupno 380 novih borbenih zrakoplova, no ono što upada u oči je da je isključivi prodavač SAD, uglavnom F-16 i F35, a što znači da su dugoročno istisnuti svi domaći, europski, igrači poput multinacionalnog Airbus Eurofightera, švedskog Saab Gripena ili pak francuskog Dassaulta.