S izbijanjem slučaja koronavirusa eksplodirala je potražnja za zaštitnom opremom, ne samo za najviše spominjanim maskama za lice, nego svih vrsta medicinske konfekcije i opreme.

Takvu specifičnu proizvodnu nišu u Hrvatskoj ima samo jedan proizvođač, zabočki Meditex, obiteljska tvrtka koja se u svojih 27 godina razvila u tvrtku s više od sto zaposlenih, a godišnje ostvaruje više od 40 milijuna kuna prihoda.

Ovih dana, kaže vlasnik Robert Črnjević, narudžbe Meditexovih glavnih proizvoda kombinezona i posteljine za jednokratnu uporabu u trenu su poskočile za više od 100 posto, a u pogonu se, kaže, radi skoro pa maksimalnim kapacitetima. “Trenutačno radimo i subotom, no više od toga ne želimo jer bi pala produktivnost”, dodaje Črnjević.

Maske uvoze
Same maske, inače, Meditex ne proizvodi, već ih uvozi iz Kine, budući da njihova proizvodnja u količinama koje su potrebne na hrvatskom tržištu nije isplativa, ali ih moraju imaju u ponudi, uz vlastite proizvode.

U ukupnom novčanom prometu Meditexa one tako sudjeluju s oko 2 posto, odnosno mjesečno ih se prodaje oko 250 tisuća maski, a njihova je prosječna cijena je 0,35 lipa po komadu. Meditex je i svoje zalihe odbio po većim cijenama prodati kineskim državljanima koji žive u Hrvatskoj i odmah su s krizom u svojoj domovini pokucali kod svih u svijetu koji imaju maske, pa tako i u Zabok, no, Črnjević kaže kako je za njega prioritet Hrvatska i njezin zdravstveni sustav, koji je uostalom Medexov glavni kupac.

Na takav su način, dodaje, reagirale i sve značajnije europske korporacije, koje su zaustavile su ili racionalizirale prodaju zaštitnih maski izvan svojih država. “Proizvodnja zaštitne opreme kojom se mi bavimo zapravo nije dohodovna, to je tekstilna proizvodnja bez veće dodane vrijednosti, no i ovakve situacije pokazuju da su one važne i da države o toj niši trebaju voditi računa i zadržati je na svom području, ne samo stoga što zapošljavaju lokalne ljude”, kaže Črnjević, koji je i jedini takav proizvođač na širem području ovog dijela Europe.

“Naš problem je spora naplata, u prosjeku kasni oko 10 mjeseci”, otvoren je Črnjević, koji tek manji dio proizvoda izvozi, a oko 95 posto prodaje na domaćem tržištu. Oprema za bolnički sustav pri tom čini oko 80 posto prodaje, a ostatak je industrijski, odnosno isporuke opreme za farmaceutske kuće, prehrambene tvrtke, te manjim dijelom hotele i restorane.

Zbog poslovanja s državnim bolničkim ustanovama i kašnjenja s plaćanjem Črnjević kaže da se i poslovna politika u Meditexu vodi “ziheraški”. “Ne trošimo prije nego se naplatimo i zbog toga imamo sporiji nešto rast, ali je konstantan. Ulaganja realiziramo uglavnom iz dobiti, no trenutno smo ipak posegnuli za kreditom za gradnju nove hale namijenjene za skladištenje, u koju ulažemo oko 7 milijuna kuna”, kaže Črnjević, ističući kako je za ovu vrstu proizvoda kvalitetno skladištenje od iznimne važnosti.

Nakon što idući mjesec završe radovi na novoj hali, u postojećem skladištu već u svibnju započet će nova investicijska faza u novi proizvodni pogon u čije uređenje i opremanje će vlasnik izdvojiti između šest i sedam milijuna kuna. Ta investicija, kaže vlasnik Meditexa, bila je u planu i bez povećanih narudžbi zbog širenja koronavirusa.

Zalihe za bolnice
“Mi na naše poslovanje gledamo na duge staze”, dodaje Črnjević, iz čijih riječi se osjeća ozbiljnost u pristupu poslu. Jer, premda kao poduzetnik, naravno, prepoznaje potencijal koji se trenutačno nalazi pred ovom proizvodnom nišom i koji će vjerojatno zbog straha i opreza potrajati još neko vrijeme, on se ne želi u planovima i očekivanjima previše zalijetati. Ovaj tip opreme, pojašnjava vlasnik zagorske tvrtke, ima ograničen vijek trajanja, oko dvije godine.

Kad je o trenutačnoj prodaji opreme riječ, promptno su s početkom krize reagirali Nacionalni krizni stožer, Ministarstvo unutarnjih poslova i Hrvatski zavod za javno zdravstvo koji su odmah nabavili komplete jednokratne opreme, a osim svih velikih bolničkih ustanova na tri područja na kojima je dosad virus zabilježen, zagrebačkom, riječkom i varaždinskom, zalihe su od Meditexa u međuvremenu povećale i bolnice u drugim većim gradovima, poput Splita i Zadra.