Na 27. Kopaonik Business Forumu, najvećem regionalnom poslovnom skupu, koji se ove godine održava od 1. do 4. ožujka u Kongresnom centru hotela Grand, veliki broj panel rasprava posvećen je temi Industrije 4.0 i izazovima budućnosti.

Više o ovogodišnjem Forumu, ekonomskim prilikama i trednovima u Srbiji, provedenim reformama te odljevu mozgova u cijeloj regiji razgovarali smo s Aleksandrom Vlahovićem, predsjednikom Saveza ekonomista Srbije, koji organizira okupljanja na Kopaoniku.

Koje ključne reforme je Srbija provela posljednjih godina i kako je to utjecalo na ekonomiju?
Ključne reforme su provedene u prvim godinama fiskalne konsolidacije i odnosile su se na radno zakonodavstvo, mirovinsko osiguranje i završetak privatizacije bivših društvenih poduzeća. Pronalaženjem strateških partnera, uglavnom iz Kine, oslobodili smo se mase poduzeća koja su godinama postojala na državnim subvencijama. Međutim, strukturne reforme ne idu zadovoljavajućim tempom. Prvenstveno mislim na restrukturiranje velikih javnih poduzeća i odgađanje primjene platnih razreda za zaposlene u državnoj upravi u širem smislu. No to ne znači da u protekloj godini nije postignut sveukupni napredak. Prije svega, financijski sektor je potpuno sređen, uz kontinuiranu monetarnu i fiskalnu stabilnost što je osnovni preduvjet za nastavak reformi i prihvaćanje ambicioznije razvojne agende. Na kraju, sve velike agencije su podigle rejting Srbije i danas smo na korak od dobivanja investicijskog rejtinga, što će u budućnosti utjecati na jeftinije zaduživanje i dolazak velikih “trade mark” ulagača.

A ulazak u Europsku uniju?
Osim svima dobro poznatog poglavlja 35, a koje se odnosi na normalizaciju odnosa s Kosovom, ključna poglavlja u kojima se mora uložiti najveći napor su ona koja reguliraju pitanja zaštite okoliša i pitanja koja se odnose na funkcioniranje institucija pravosudnog sustava.

Kakve su ekonomske prilike i suradnja Srbije s regijom, a kakva sa stranim investitorima?
Premda je značajno povećan udio izvoza u ukupnom BDP-u, on i dalje iznosi tek oko 50%. Rastu izvoza dominantno su pridonijela ulaganja stranih investitora i, djelomično, domaći poduzetnici nastali u razdoblju tranzicije. Srbija već godinama bilježi visoke priljeve izravnih stranih ulaganja. U 2019. iznos tih investicija bio je 3,8 mlrd. eura, ili oko 9% BDP-a. To je do sada najviši iznos priljeva stranih ulaganja. Zahvaljujući istovremenom povećanju državnih kapitalnih investicija, udio ukupnih investicija u BDP-u je iznad 22%, što je dobro, ali još uvijek nedovoljno za snažan rast od 5 i više posto. Naš je prijedlog da se posebna pažnja usmjeri na podizanje razine domaćih privatnih investicija koje u ukupnoj strukturi, relativno gledano, stagniraju. Upravo zato jedna od ključnih programskih točki Kopaonik Business Foruma je i rasprava o jačanju institucija i to ne samo onih koje reguliraju tržište, već i onih koje jamče vlasnička prava, ugovor i izvršenje. Smatramo da je doprinos investicija u podizanju neto izvozne komponente u rastu bruto proizvoda nedovoljan, te je potrebno poraditi i na povećanju produktivnosti, kao i ukupne konkurentnosti. Srbija ima trgovinski suficit s gotovo svim zemljama u regiji, a posebnoj joj je važan slobodan protok robe i kapitala u regiji, tj. uklanjanje carinskih i necarinskih prepreka. Zato ne treba čuditi inicijativa Srbije za stvaranje tzv. Mini Schengena u koji bi na početku bile uključene Albanija, Srbija i Makedonija.

U kojim sektorima, uz IT, Srbija ima konkurentsku prednost?
Izvoz IT sektora je do prošle godine rastao po stopi od 30%, no važan je i sektor automobilske industrije, koji sa svim manjim tvornicama koje proizvode dijelove za ovu industriju predstavlja značajan dio ekonomije. Tako je i u sektoru prehrambeno-prerađivačke industrije. Treba spomenuti metalni sektor i dva diva: Željezaru Smederevo i Rudarsko topionički bazen Bor koji su, nakon što su ih preuzeli kineski investitori, postali značajna lokomotiva razvoja. Na kraju, sektor usluga – turizam i promet – doživljava veliki preporod i značajno doprinosi smanjenju vanjskotrgovinskog deficita Srbije.

Tema prošlogodišnjeg Kopaonik biznis foruma bila je “snažan gospodarski rast kao imperativ”, a ove godine posvetili ste se prilikama koje donosi Industrija 4.0.
Nakon uspješno provedene fiskalne konsolidacije, smatrali smo da gospodarski rast mora biti ključno polazište ekonomske politike Srbije. Deset godina nakon početka velike svjetske depresije pokazali smo da Srbija, u usporedbi sa zemljama Zapadnog Balkana i središnje i istočne Europe, ima najsporiji oporavak te da će joj tim tempom razvoja trebati više vremena za dostizanje prosječnog standarda u zemljama EU. Temi gospodarskog rasta posvećen je i ovogodišnji Forum, ali iz perspektive prilika i prednosti koje pruža četvrta industrijska revolucija. Po svom obujmu i složenosti transformacija će biti neusporediva sa svim dosadašnjim promjenama. Vrijeme velikih promjena idealno je za male, nedovoljno razvijene zemlje kao što je Srbija. No da bi se iskoristile prilike koje donosi Industrija 4.0 potrebne su jasne društvene i političke strategije i razumijevanje da će transformacija obuhvatiti sve društvene i političke institucije, kao i pojedinca. Stoga će se na Forumu raspravljati o tome koliko smo spremni za promjene koje Industrija 4.0 donosi, je li naš obrazovni sustav sposoban podržati Industriju 4.0, kako se definira politika inkluzivnog rasta te kako se odnosi na strategiju pametne specijalizacije, kakav je odnos Industrije 4.0 i pojedinih industrijskih grana, klimatske promjene i uloga kružne ekonomije.

Raspravljat će se i o politici zapošljavanja i temi odljeva mozgova, jednom od ključnih izazova u cijeloj regiji. Kakva je situacija u Srbiji?
Slično kao i u Hrvatskoj, a rekao bih i u cijeloj regiji, svake godine desetine tisuća kvalificiranih radnika napusti Srbiju, a najveći dio čine mladi, tek diplomirani ili oni koji su u početnoj fazi svoje karijere. Vlada Srbije to pokušava riješiti definiranjem i promoviranjem politike za mlade, no rezultati nisu značajni. Mislim da je ekonomska situacija samo jedan, no ne nužno i osnovni razlog odlaska mladih. Mi smo imali značajan višak u priljevu mozgova na početku ovog tisućljeća, a nakon pada Slobodana Miloševića. Mladi, i ne samo oni, već kvalificirani i kvalitetni obrazovani radnici žele imati jednake šanse za posao, za svoju poduzetničku inicijativu, a ne da stranačka knjižica bude karta za zapošljavanje.

Koje pozitivne ekonomske i makroekonomske trendove očekujete u 2020. godini?
Ekonomski trendovi na prostoru Zapadnog Balkana u osnovi su uvezeni trendovi. Drugim riječima, gospodarski rast značajno će ovisiti o rastu koji će ostvariti EU, a tamo baš i ne cvjetaju ruže. Srbija dvije godine uzastopno ostvaruje rast veći od 4% i ako se nastavi priljev stranih ulaganja, pogotovo u kapitalnim projektima, te ako država ekonomski produktivnije plasira svoje investicije, realno je očekivati da će se ponoviti sličan scenarij. Međutim, rast do 4,5% je maksimum koji se može postići u datim okolnostima. Ambiciozniji rast do 7% godišnje zahtijeva, pak, usvajanje nove razvojne agende, koja podrazumijeva napredak u mnogim reformskim područjima. Smatram da je rast od 7% moguć, a jedino tako Srbija može dostići razvijene zemlje EU kada je riječ o životnom standardu.