Nema mjesta panici, ali ima oprezu.

To je ukratko zaključak vezan uz koronavirus, kojim je dok ovo pišem u Hrvatskoj zaraženo pet osoba. Uz sva upozorenja stručnjaka svjetskog glasa, smirivanje situacije od strane Vlade te pokušaje dijela medija da ne šire paniku, dok drugi rade upravo suprotno, teško se oteti dojmu kako velike pomoći nema.

Već nekoliko dana susrećem ljude koji su napravili zalihe hrane za tri tjedna pa sve do tri mjeseca. Ljude koji obilaze ljekarne i traže dezinficijense i lijekove za reguliranje temeprature, ali i one koji unatoč napisima na vratima ljekarni traže zaštitne maske i čak ih kupuju online za pet puta višu cijenu.

Osjećaj panike nije nešto realno, što je lako kontrolirati. Osjećaj panike, uz činjenicu kako je koronavirus tema svih kava, sastanaka i druženja već danima, u potpunosti je razumljiv.

Do kada ovisnost o turizmu?
Panika je, međutim, izrazito pogubna po gospodarstvo. Posebice ono hrvatsko koje je više nego ovisno o jednoj gospodarskoj grani, a to je turizam. U ovom trenutku kada govorimo o našoj budućnosti onda bi trebalo pohvaliti nastupe aktualnog ministra zdravstva Vilija Beroša koji za sada više nego odlično smiruje paniku, ali također ukazati na ministra Garija Cappellia koji bi morao izložiti malo ozbiljnije planove za turističku sezonu koja je pred nama ako ne želimo svjedočiti gospodarskim problemima koji će daleko nadići one iz kriznih vremena.

Naime, prvu krizu smo prošli sa stabilnim bankarskim sustavom, bez potrebnih reformi, ali uz godine laganog rasta turističke potrošnje što nam je i donijelo pravi uzlet. I to je naša sreća, ali i prokletstvo. Učinci slabe turističke sezone osjećat će se nekoliko godina koliko god mi o tome šutjeli.

U ovom trenutku mali iznamljivači, od kojih su mnogi podizali velike kredite kako bi povećali kapacitete već su na udaru. Uskrs jednostavno mogu zaboraviti – zasigurno turista iz Italije neće biti, a ostatak Europe mogao bi također ostati kod kuće. Širi pogled nije ni potrebno naglašavati – Azija sigurno neće ove godine biti pokretač svjetskog turizma. Sve to za Hrvatsku izrazito je opasno.

Čak niti naša proizvođačka industrije, kao ni ICT nisu toliko ugroženi, o čemu je Poslovni dnevnik pisao prošlog tjedna. Međutim, turizam je posve druga priča, ona o gotovo 20 posto domaćeg BDP-a. Svaka kriza je prilika, rekli bi Kinezi. Ali imamo li sada dovoljno snage da promislimo i okrenemo priču na ozbiljno pitanje koliko je naša ovisnost o turizmu loša. Na to mnogi ekonomisti upozoravaju već dugi niz godina, ali čini se da će tek koronavirus na to jasno ukazati, uz velike posljedice.

Oprez, ali bez panike
Zato bi Vlada, a prije svega Ministarstvo turizma, trebala puno jasnije i podrobnije početi govoriti o pripremama i mjerama za turistički sektor. Ministarstvo zdravstva svoj posao odrađuje korektno, uz oprez ali bez panike. Ministarstvo turizma svoj posao odrađuje gotovo bez panike, ali uz vrlo malo opreza i to je razumljivo.

Prvo spomenuto ministarstvo često je suočeno s problemima, od stanja u bolnicama do nedstatka liječnika i sredstava, i možemo reći kako je svojevrsno krizno ministarstvo već godinama – a sada još ima, čini se, i sposobnog ministra. Drugo ministarstvo, ono turizma, već nekoliko godina moglo se opušteno baviti zbrajanjem odličnih rezultata. Sada dolazi vrijeme zbrajanja problema i ostaje za vidjeti mogu li se s time nositi. Ostaje za vidjeti može li se cijela država s time nositi, jer ne zaboravimo, govorimo o 20 posto BDP-a.