Koliko god su u strci oko koronavirusa u prvom planu mjere kriznog menadžmenta, već se naširoko razglaba i koliki bi mogao biti njegov utjecaj na gospodarski rast u 2020., globalno i u pojedinim zemljama.

Trajanje tog “prolaznog šoka” još je nepoznanica pa se i predviđanja iznose s mnogo opreza i zadrške. Svojedobno je utjecaj SARS-a na globalni rast ispao veoma blag, ali s obzirom na broj zaraženih i broj zemalja u kojima su zabilježeni slučajevi zaraze, korona će, čini se, ostaviti vidljiviji trag. To prije što je okruženje sad općenito ranjivije.

Rast je i inače bio u usporavanju, od Kine do bližih nam Njemačke ili Italije, koja je i prije “koketirala” s recesijom. Virus već je izazvao nemale poremećaje gospodarskih tokova, najizravnije u industriji putovanja, iako to ne znači da se podcjenjuju i drugi aspekti virusne krize, uključujući i utjecaj na lance opskrbe. U Italiji, u kojoj turistička industrija generira oko 13% BDP-a i stvara radna mjesta za 4,2 milijuna ljudi, ovih se dana računa da su kompanije izgubile dvoznamenkast broj milijardi eura prihoda.

U Francuskoj, kojoj turizam nosi 10-ak posto BDP-a i više od tri milijuna radnih mjesta, trenutačno imaju 30-40% manje turista nego što se očekivalo. Još veći relativni značaj taj sektor ima u Španjolskoj pa ministar trgovine i turizma Reyes Maroto ovih dana ponavlja kako je Španjolska “sigurno odredište”. Upravo zbog velike oslonjenosti ekonomije na turizam i potrošnju, i domaći analitičari ističu kako će ekonomske posljedice “korone” ovisiti o tome kada će uslijediti prve naznake posustajanja virusa, kojih zasad nema.

Po svoj prilici, kažu, to znači da nas čeka podbačaj predsezone. Glavna sezona, pak, u najboljem slučaju vjerojatno će biti s većim udjelom “last minute” aranžmana i pratećim korekcijama cijena u odnosu na prve planove. Neki analitičari reći će kako, eto, (pre)velika sezonalnost turizma nije uvijek minus. Sve u svemu, u prvom kvartalu ni BDP ni hrvatski proračun (pogotovo uz pojačane kupnje zaliha) ne bi trebali imati pečat ‘korone’.

U drugom je njegov ,utjecaj već izgledan, a o trećem je još prerano govoriti. Osim kompanija, ti upitnici tiču se i državne blagajne, posebice kroz PDV i trošarine. A to je samo podsjetnik i na problem nedovoljno disperzirane porezne osnovice i znatnu korelaciju proračuna i salda turizma, na što ekonomisti otprije upozoravaju.

Uz dodatne troškove mjera sprečavanja širenja zaraze (od zdravstva pa nadalje), nije nerealno da proračunski planovi poslovično opreznog ministra Zdravka Marića ove godine ne ispadnu konzervativni.

Pred vratima čekaonice za euro, tečajnog mehanizma ERM II, zaokret od fiskalne konsolidacije i silazne putanje javnog duga nije poželjan iako je EU zbog posljedica širenja koronavirusa “otvorena” za razgovore o proračunskim ciljevima i veću potrošnju u zemljama pogođenim epidemijom.

Ceh koronavirusa tako će se, prema svemu sudeći, u EU platiti i rastom deficita. Za članice s visokim dugom, poput Italije, pravila EU nameću i ograničenja rasta potrošnje i snižavanje duga, ali postoje i klauzule o fiskalnoj fleksibilnosti u izvanrednim okolnostima. Konačno, zbog straha od recesije, koji virus dodatno potpiruje, i Njemačka je nakon dugo vremena podržala više potrošnje u eurozoni.