Nakon izazovne 2018. godine, Pliva je lani ostvarila rekordan rezultate.

Uz dovršetak restrukturiranja Teve, u kojem je najveća hrvatska farmaceutska kompanija prošla dobro, u ovoj godini Pliva očekuje daljnji rast prihoda od prodaje. Istodobno, poput drugih farmaceutskih kompanija i Pliva se suočava s izazovom očuvanja održivosti poslovanja koji s jedne strane nosi visoke troškove zbog sve kompleksnije regulative, a s druge zahtjeve države za rezanjem cijena lijekova.

O perspektivi poslovanja u takvom okruženju, nestašicama lijekova, troškovima serijalizacije, ali i posljedicama širenja koronavirusa na zdravstvene sustave i rad industrije razgovarali smo s Mihaelom Furjanom, predsjednikom Uprave Plive Hrvatska.

Kakve ste rezultate ostvarili lani?
Prošla godina je bila značajno bolja za Plivu od 2018., sa značajno boljim prihodima. U 2019. smo imali oko 4,8 milijardi kuna prihoda, uz neto dobit blizu milijardu kuna. Dobre rezultate možemo pripisati djelomično rastu prodaje, a najznačajniji razlog rasta prihoda i dobiti je bila prodaja dijela razvojnih projekata te nekih patentnih prava. Sretni smo što smo postigli rekordno dobre rezultate. Slične je prihode svojedobno imala Pliva d.d., bivša Holding kompanija koja je imala tvornice i poduzeća kćeri u Poljskoj, Njemačkoj, Češkoj i Americi, ali kad govorimo o poslovanju Plive Hrvatska odnosno o poslovanju operacija lociranih isključivo u Hrvatskoj to su najbolji rezultati do sada.

Što očekujete u 2020?
Očekujemo rast prihoda zahvaljujući novim proizvodim. Globalno postoji veća potražnja za lijekovima radi sve većeg broja i sve starijih stanovnika, uz dostupnost niza inovativnih terapija koje poskupljuju troškove zdravstva. Možemo očekivati nastavak trenda povećavanja troškova zdravstvenih sustava što otvara pitanje održivosti takvog rasta. Naš se rast bazira na velikom broju generičkih lijekova, godišnje izbacimo na tržište 15-20 novih molekula. Imamo i neke inovativne lijekove, jedan je u području migrene pa i tu očekujemo pozitivne rezultate.

Kako je okončano restrukturiranje Teve i kako se odrazilo na Plivu?
Teva je prije više od 2 godine krenula u veliko restrukturiranje i ono je danas dovršeno. Na razini grupe smanjili smo troškove za 3 mlrd USD. Prihodi su u to vrijeme smanjeni kao posljedica isteka patentne zaštite za ključni Tevin proizvod, a bili smo na udaru povećane konkurencije i značajnog sniženja cijena na tržištu SAD-a. Ove godine očekujemo da će nam globalni prihodi Teve biti na sličnoj razini kao lani. Iduće godine bi trebalo doći do rasta prihoda na razini grupe. Pliva je u tom procesu vrlo dobro prošla, nismo smanjivali ukupnu zaposlenost, već smo dodatno zapošljavali i ako govorimo o Tevinim lokacijama u svijetu, Hrvatska je 4. po broju zaposlenih. Prve su SAD, slijede Izrael, pa Njemačka koja ima nešto više zaposlenih od Hrvatske na značajno većem tržištu. Njemačka samo u komercijalnim aktivnostima ima značajan broj zaposlenih dok je u Hrvatskoj svega 5-6 posto zaposlenih u marketingu i prodaji, velika većina je u proizvodnji finalnih proizvoda i aktivnih supstanci, istraživanju i razvoju te našim centrima dijeljenih aktivnosti. Tu bilježimo najznačajniji rast zaposlenosti. Naš financijski centar je postao ključan centar dijeljenih financijskih aktivnosti u Teva grupi. Imamo centar za ljudske potencijale i centar za nabavu, imamo blizu 170 zaposlenih u IT sektoru, koji podržavaju aktivnosti širom svijeta. U Zagreb smo privukli veliki broj Tevinih administrativnih aktivnosti. Od mnogih multinacionalnih kompanija koje su prisutne u Hrvatskoj mi smo jedini uspjeli privući i taj dio poslovanja. Konkurentni smo i kvalitetom zaposlenih i troškovno.

Vi kao da ne živite u Hrvatskoj po pitanju kadrovske krize?
Mi nažalost ili na sreću gotovo da ne možemo zaposliti izgrađene stručnjake i teško je naći ljude koje možemo odmah uključiti u posao. Većinu naših zaposlenih čine kolege koji su došli izravno s fakulteta, moramo ih dodatno obrazovati, ali imamo puno talentiranih ljudi i to nam se pokazalo kao najbolji način za zapošljavanje. Još uvijek s naših sveučilišta izlazi dovoljno ljudi, iako bismo rado vidjeli više informatičara i farmaceuta. Naravno, naš sektor ima nešto više plaće pa smo i zbog toga atraktivni, a mladi ljudi su zainteresirani za rad u izazovnom okruženju gdje mogu komunicirati i surađivati s drugim dijelovima svijeta.

Kako farmaceutske kompanije mogu povećati održivost zdravstvenih sustava?
Samo Teva je 2018. omogućila gotovo 9 milijardi dolara uštede zdravstvenim sustavima u Europi. Međutim, izazov nam je očuvati održivost vlastitog poslovanja. Naime, pod stalnim smo troškovnim pritiskom, koji je cijelu industriju doveo do toga da je dobar dio proizvodnje aktivnih supstanci otišao na Daleki istok. Naime, SAD i EU zbog visokih troškova, većih zahtjeva u području očuvanja okoliša, zaštite zaposlenih, teško prate borbu za sniženjem cijena i troškova, pa se zadnjih 20-30 godina proizvodnja djelatnih tvari seli u Indiju i Kinu, što je uzrok nestašice lijekova. Za velik broj molekula došlo je do velike koncentracije proizvodnje na jednog ili dva proizvođača, o kojima ovisi cijeli svijet. Kada dođe do poremećaja, nastaju ozbiljni problemi, a to može biti i ova situacija s koronavirusom zbog koje su neki kineski proizvođači morali zaustaviti proizvodnju.

Ima li naznaka da će se stvari početi mijenjati?
Stvari se pomalo mijenjaju, recimo da europska administracija shvaća vrijednost stabilnosti opskrbe i nužnosti da se za neke strateške proizvode zadrži proizvodnja u EU i Hrvatskoj. Radi koronavirusa imamo zanimljivu situaciju da smo primali upite iz Kine za dezinficijensima. Nekada smo s tim proizvodom imali solidan izvoz u susjedne zemlje, ali smo postali manje konkurentni jer ima relativno visoke troškove prijevoza. U slučaju koronavirusa, neminovno je da će doći do veće potrošnje određenih lijekova za liječenje komplikacija, kao što su recimo antibiotici.

Hoće li biti dovoljno tih lijekova u slučaju veće epidemije?
Pažljivo pratimo situaciju. Mi nismo kapacitirani za ekstremne slučajeve i drastično povećanje proizvodnje većeg broja proizvoda nije moguće u kratkom roku, ali na pojedinim proizvodima možemo biti fleksibilni. U Zagrebu smo u nekim dijelovima blizu 90 posto ukupnih proizvodnih kapaciteta za gotove proizvode i da se nešto poput toga dogodi morali bismo recimo više raditi vikendom i time bismo djelomično povećali kapacitete. Ili bismo morali prioritizirati proizvodnju na račun manje bitnih lijekova.

HUP je nedavno u okviru Udruge proizvođača lijekova osnovao radnu grupu za biosimilare. Što vam je cilj?
Za razliku od većine lijekova koji se proizvode kemijskom sintezom većina se najvažnijih novih lijekova danas proizvodi biotehnoloških načinom, to su biološki lijekovi. Za razliku od generičkih malih sintetiziranih molekula koje imaju isti kemijski sastav, biosimilari su slični usporednim inovativnim terapijama, a imaju isti način djelovanja i isti sigurnosni profil.
Oni mogu biti izvor značajnih ušteda za osiguravatelje, jer su biotehnološki lijekovi izrazito skupi. S obzirom da je glavni uzrok rasta troškova lijekova biološka terapija, primjena biosličnih lijekova je rješenje kojim bi se snizio trošak.

Kako Pliva stoji na tržištu biosimilara?
Pliva za sada ima samo 5 bioloških proizvoda, ali tu postoji velik potencijal. Mi kao udruga željeli bismo da se shvati da ne postoji bauk biosimilara, i da se njihovim primjenom mogu sniziti cijene i povećati dostupnost terapije za veći broj bolesnika kojima je potrebna.

Koliko vas je koštala serijalizacija lijekova i ima li ona smisla u Hrvatskoj?
Nova europska regulativa propisala je da svaka kutija lijeka mora biti označena kako bi se mogla pratiti kroz različite kanale, te se na taj način željelo suzbiti prodaju krivotvorenih lijekova. Na razini Teva grupe u to je uloženo je 120 milijuna dolara, a na proizvodnoj lokaciji u Zagrebu oko 70 milijuna kuna. U Hrvatskoj prije uvođenja serijalizacije nismo u službenim kanalima, odnosno ljekarnama, imali krivotvorene lijekove. Druga stvar je online prodaja i neki drugi kanali, ali tu serijalizacija ne pomaže.

Znači da Hrvatskoj nije ni trebala serijalizacija, osim da potrošite puno novca?
To je bio ogroman trošak i napor za sustav u usporedbi s koristima koje su čini se relativno male, pa se ponekad pitamo je li bilo potrebno da se svaka kutija prati od proizvodnje do izdavanja lijeka. Takva regulativa ne postoji za druge industrije. U Hrvatskoj imamo relativno male serije lijekova, većina toga se prodaje u rasponu od par tisuća pa do 10 tisuća kutija godišnje. Tamo gdje su male proizvodne serije imamo značajan rast troškova za čak kunu po kutiji, tako da je to velik udar na dio proizvoda.