Većina tvrtki u Hrvatskoj još uvijek radije plaća naknadu nego da zapošljava osobe s invaliditetom. Iako bi se iz toga moglo zaključiti da hrvatski poslodavci nisu dovoljno senzibilizirani i da je to glavni uzrok slabog zapošljavanja osoba s invaliditetom, postoji niz razloga zbog kojeg to ne čine.

Mira Pavić, izvršna direktorica ljudskih resursa i poslovne organizacije u AD Plastiku ističe kako je pretenciozno reći da se radije plaćaju naknade nego zapošljavaju osobe s invaliditetom. “Kao što postoje različiti oblici i vrste invaliditeta, tako unutar širokog djelokruga rada poslodavaca postoje i različiti poslovi. Na poticanju i osviještenosti kontinuirano treba raditi, ali vjerujem kako je najveći problem u prilagođenosti radnih uvjeta. Mišljenja sam kako procedure planiranja i provedbe prilagodbe radnih mjesta u arhitektonskom i tehničkom smislu trebaju biti brže i jednostavnije. To bi koristilo poslodavcima, ali i osobama s invaliditetom koje traže posao”, smatra Mira Pavić s kojom se slaže i Nikolia Jamić Mihaljević, voditeljica Odjela ljudskih potencijala u Bauerfiendu.

Ta ortopedska tvrka, koja se između ostalog bavi prodajom i proizvodnjom ortopedskih pomagala, oduvijek u svom timu imaju osobe s invaliditetom. U ovom trenutku imaju pet kolega s određenim stupnjem invaliditeta i svi imaju adekvatne uvjete za rad, od službenih automobila s ručnim komandama, rampe za osobe u invalidskim kolicima, lift, prilagođeni radni prostor itd. Ali, napominje Nikolina Jamić Mihaljević, poslodavac mora imati odgovarajući posao koji može raditi osoba s invaliditetom, a to dosta ovisi o onome čime se bavi.

Nedostatak radnog iskustva
“Često poslodavac nema mogućnost osigurati adekvatno radno mjesto za osobu s invaliditetom. Mi smo preko projekta Iskustvo zlata vrijedi imali studenticu na praksi koja je slabovidna. Studirala je ekonomiju i mogli smo joj ponuditi praksu i edukaciju u našem odjelu financija, međutim teško smo prilagodili naš program njenim potrebama. Povećali smo do maksimuma font i veličinu slova i kupili smo prilično veliki ekran kako bi joj olakšali vidljivost, međutim to nije bilo dovoljno dobro za nesmetani rad. Ona nam je objasnila da postoje posebna pomagala, ali da ih u Hrvatskoj gotovo i nema te da ona uči putem audio zapisa”, istaknula je voditeljica Odjela ljudskih potencijala u Bauerfiendu.

Predsjednik Uprave Hrvatske Lutrije Mario Musa ističe kako se o uzroku nezapošljavanja osoba s invaliditetom ne može se dati jednostavan odgovor. “Postoje predrasude poslodavaca i suradnika o radnim kapacitetima osoba s invaliditetom pa bez obzira na visinu državnih poticaja za zapošljavanje osoba s invaliditetom mnogi nisu skloni zapošljavati ih. Iz toga proizlazi jedna od prepreka, nedostatak radnog iskustva/prakse, čime se podiže i starosni prag započinjanja rada, a s godinama života se očekuju i godine radnog iskustva što svakako otežava zapošljavanje.

Međutim, projekti poput Iskustvo zlata vrijedi doprinose da se i kolege s invaliditetom sve više uključuju u redovne radne procese i sredine”, kaže Musa i nadodaje kako će bez kontinuiranog senzibiliziranja javnosti o poteškoćama, izazovima i preprekama s kojima se svakodnevno susreću osobe s invaliditetom te problematiziranja pitanja njihova zapošljavanja, društvo sporije i teže napraviti taj iskorak i pomoći skupinama koje su i dalje društveno marginalizirane.

Prostor za poboljšanje
“Oduvijek smo se zalagli za razvoj raznolikosti i kroz zapošljavanje osoba s invaliditetom omogućavali ljudima da se lakše uklope u društvo i realiziraju kao osobe. Sigurno postoji prostor za poboljšanje uvjeta zapošljavanja i rada osoba s invaliditetom, između ostalih i prilagodba poslovnih prostora i uvjeta rada. Nužno je promijeniti negativnu percepciju o zapošljavanju i svim pojedincima osigurati jednaka ljudska prava”, smatra predsjednik Uprave Hrvatske Lutrije.

S time se slaže i Mira Pavić koja drži da se na podizanju razine svijesti treba kontinuirano raditi. “Dobri primjeri iz prakse najučinkovitije prikazuju mogućnosti i smjer kojim se društvo treba razvijati. Opisi poslova su različiti, ali i stupnjevi i oblici invaliditeta. Postoji priručnik s preporukama za razumnu prilagodbu radnog mjesta koji sadrži niz korisnih informacija, ali u realizaciji to iziskuje nepredviđenu količinu vremena i resursa. I to je ono što poslodavcima otežava provedbu”, zaključuje izvršna direktorica ljudksih resursa i poslovne organizacije u AD Plastiku.