Gotovo da malo tko u Hrvatskoj danas zna što su to kupnje dionica s "bespravnim popustima", a ovih dana taj je termin aktualizirala informacija koju smo objavili u Poslovnom dnevniku da je manjinski državni portfelj CERP-a rješavanjem takvih ugovora, točnije njihovim raskidom, prošle godine povećan za još 29 tvrtki. Termin "bespravni popusti" u posljednjih 20-ak godina tek se sporadično spominjao, primjerice prilikom donošenja prve strategije o upravljanju državnom imovinom 2013. u kojoj je registrirano postojanje te problematike.

Riječ je o slučajevima koji datiraju još s početka privatizacije u Hrvatskoj, kada su zaposlenici tvrtki, kao i ostali punoljetni građani imali mogućnost kupnje dionica tvrtki uz popust (20 posto osnovni popust uz dodatnih 1 posto za svaku godinu staža) i na obročnu otplatu do pet godina do ukupnog iznosa od 20 tisuća njemačkih maraka.  U jednom trenutku, međutim, otkriveno je da su neki uz takve popuste ugovorili i kupnje dionica veće vrijednosti od maksimalno dozvoljenih 20 tisuća DEM.

To se događalo od 1993., a 1996. konačno Hrvatski fond za privatizaciju donosi odluku da se ugovori po kojima su dioničari upisali dionice s popustom u više tvrtki u vrijednosti iznad 20 tisuća DEM smatraju ništavnim. Takve transakcije i službeno su blokirane, dionice iz ugovora stavljene su pod rezervacije, a uslijedili su dugotrajni sudski procesi kojima se utvrđuje tko ima pravo u tumačenju članka 19. stavka 1. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća. Od tada slučaj stoji i čekalo se rješenje.  Ono se, pak, pojavilo sa Zakonom o upravljanju državnom imovinom, usvojenim 2018., kojim je u članku 66. predviđeno dati mogućnost malim dioničarima s "bespravnim popustima" za otplatu ugovorenih dionica, i to jednokratnu, odnosno za raskid ugovora.

Postavljen im je rok za predaju zahtjeva od šest mjeseci od datuma stupanja na snagu zakona (14. lipnja 2018.), te za otplatu duga u roku od šest mjeseci nakon što od CERP-a dobiju obračun za plaćanje po svim ugovorima s "bespravnim popustom". Prema podacima koje smo dobili iz CERP-a, od stupanja na snagu zakona u lipnju 2018. u njegovoj evidenciji bilo je 9134 ugovora zaključenih s malim dioničarima s "bespravnim popustima" za dionice u 753 tvrtke. Dio tih ugovora odnosio se i na poduzeća koja su u međuvremenu prestala postojati pa je konačna brojka onih aktivnih koja su se mogla rješavati 7982 ugovora za 459 poduzeća.

Nakon pristiglih zahtjeva malih dioničara i njihovih nasljednika, na kraju 2019. CERP je zaključio slučaj s riješenih ukupno 1137 zahtjeva za revalorizacijom duga, a za još 2056 ugovora utvrdio je da su već i prije donošenja zakona ugovoreni iznosi bili otplaćeni pa su za njih samo izdane potvrde o otplaćenosti dionica. Temeljem zaprimljenih uplata po obračunima revaloriziranog duga, iz CERP-a navode da su ostvarili ukupan primitak od oko 24 milijuna kuna, a dodaju i da je za oko 13,5 milijuna smanjen državni dug s osnova izdanih obveznica stare devizne štednje, jer "neka plaćanja po izrađenim obračunima nisu izvšena financijskim sredstvima već Obveznicama stare devizne štednje, što nije primitak CERP-a, nego smanjenje duga RH".

Do 31. prosinca 2019. raskinuto je, kažu, 5294 ugovora s "bespravnim popustima", a u portfelj su prenesene dionice i udjeli nominalno vrijedni 106,5 milijuna kuna. Iz CERP-a nisu objavljena imena malih dioničara i dionica koje su kupili s ovom pogodnošću. Iz dostupnih izvora čuje se da su pretežito realizirani poslovi s dionicama iz turističkog portfelja, a na to ukazuju i pozivi koje su u ljeto 2018. svojim dioničarima uputili npr. Dubrovnik riviera Hoteli ili Valamar za svoje tvrtke Riviera Holding, Rabac i Zlatni otok, a tu su i dionice Jadranturista, čiji je pravni sljednik Maistra, te Arenaturista.

Iz razgovora s više upućenih u tematiku "bespravnih popusta" čuje se kako je ovim rješenjem prvenstveno omogućen povratak "škarta" u državni portfelj, dok će izaći ususret nekima koji su, kad nije bilo informatičke povezanosti, koristili činjenicu da "vijesti sporo putuju" pa su u zanimljivim i perspektivnim tvrtkama ugovarali kupnje dionica uz popust. Stari HFP-ovci reći će da su takvi ugovori o prodaji velikom broju zaposlenika i drugih malih dioničara iz tvrtki u Fond stizali "u kolicima" na potpis i pečat, te da je trebalo vremena da se povežu podaci i utvrdi da su neki obilato iskoristili mogućnosti i kupovali i višestruko veće iznose od dozvoljenih 20.000 DEM. Je li pravedno da im se nakon svega odobri da dovrše transakcije, za koje je i država utvrdila da su bespravne?

O tome se otvoreno moglo raspravljati prije dvije godine, kad se u dva čitanja i nakon prethodne javne rasprave donosio Zakon o upravljanju državnom imovinom i članak 66. kojim se rješava ovaj slučaj. No, nitko iz saborske oporbe ni građanske i stručne javnosti nije se usprotivio prijedlogu tadašnjeg ministra Gorana Marića da se kupcima "bespravnim popustima" koji to još uvijek žele dopusti da dovrše stare kupnje. "Budući da se već skoro 20 godina ne mogu točno odrediti imatelji dionica i poslovnih udjela, ne može se utvrditi otplaćenost istih i ne mogu se provesti relevantni upisi kod SKDD-a ili u knjigama društva, potrebno je razriješiti taj problem i dati mogućnost otplate dionica", naveo je u obrazloženju Goran Marić, po kojemu je na ovaj način uklonjena još jedna blokada imovine.