Ako nije u potpunosti uspjela do sada, Vlada se u svakom slučaju svojski trudi do kraja "zatući" stambenu štednju. Stambeni štediše na minimalno ušteđenih 5000 kuna u ovoj godini ostvarit će 35 kuna državnih poticajnih sredstava, odlučila je Vlada.

To će državni proračun stajati devet milijuna kuna, a isplatit će se u 2021. za koju je u financijskim projekcijama planiran isti iznos.  "Kada pratimo trend od kada je bila zadnja izmjena zakona u 2015. i kada je uvedena formula, odnosno kada je propisan izračun postotka državnih poticajnih sredstava prema varijabilnoj formuli, koja uvažava kamatne stope na devizne depozite i državne obveznice, svima je jasno da je od 2015. naovamo evidentan trend smanjivanja ukupnih postotaka DPS-a.

Tako je 2015. bilo 4,9 posto do spomenutih 0,7 posto", rekao je ministar financija Zdravko Marić, dodavši da "ako se to prevede u rječnik apsolutnih brojki, iznosi svega 35 kuna". DPS za 2019. iznosi 60 kuna i isplatit će se u 2020. Višegodišnja neizvjesnost koju je pratilo rezanje poticaja desetkovalo je stambene štedionice, a od pet njih dosad su s tržišta nestale dvije. Najprije je Zaba Prvu SŠ prije dvije godine pripojila banci, a prije dva mjeseca i državni HPB je asimilirao svoju. 

Male, ali s efektom
Krajem rujna aktiva PBZ-a, Raiffeisena, Wüstenrota i HPB-a (koji više ne postoji) – iznosila je 5,7 milijardi kuna, tek 1,3% bankovnog tržišta, a poslovale su s tek 20-ak milijuna kuna dobiti. Točno šest godina ranije aktiva im je bila oko dvije milijarde kuna veća, a dobit oko 35 milijuna kuna. Premda ni tada nisu bile konkurencija bankama jer aktivom nikad nisu preskočile 2% tržišta, upravo su se zahvaljujući njima po prvi puta pojavile fiksne kamatne stope na kredite za koje su bankari ranije kategorično tvrdili da kod nas – nemoguće. 

Idejni začetnik gašenje stambene štednje, podsjetimo, bio je ministar financija Slavko Linić. On je 2013. krenuo rezati državna poticajna sredstva, najprije za trećinu, da bi se kasnije uvela varijabilna formula za izračun DPS-a. Konsternaciju koju je ta odluka izazvala među 500.000 tadašnjih stambenih štediša država je objašnjavala provedenom analizom koja je navodno pokazala da je sustav neefikasan jer ne služi stambenom zbrinjavanju, već predstavlja unosan vid štednje za one koji nemaju namjeru rješavati stambeno pitanje. 

Spomenuta analiza nikad nije ugledala svjetlo dana, no zato jest ona Instituta za javne financije koja dokazala "pozitivan učinak DPS-a na BDP i javne prihode, podizanje konkurentnosti sustava u odnosu na banke i privlačenje potencijalnih štediša".  IJF je još 2014. izračunao da je svaka kuna isplaćena iz proračuna za poticaje stvorila oko 2,18 kuna dodane vrijednosti, a u proračun vratila 1,61 kunu. Brzopletom potezima vladajućih stambena štednja danas je na "aparatima" i njezin potencijal, slučajno ili namjerno, ostaje zanemaren. 

"Stambena štednja je shema koja nije imala šansi protiv POS-a i subvencioniranih rata otplata kredita jer izravno ne pogoduje građevinskoj industriji. Ona je okrenuta dugoročnoj stabilnosti i isključivo potrošačima odnosno kupcima nekretnina", kaže ekonomist Velimir Šonje. Kako se poticaj dodjeljuje štediši za namjensku stambenu štednju, a čovjek sam odlučuje kada će podići kredit, čini to u trenutku kada smatra da mu je najpovoljnije, a ne kada država oglasi neki svoj program. 

Društvene koristi neupitne
"Potrošač-dužnik-kupac tako ostaje suveren u donošenju odluke u najboljem vlastitom interesu, a u periodu akumulacije štednje raste mu kapital (glavnica) s kojom ulazi u kreditni odnos što smanjuje rizik kreditiranja. Zbog toga su se stambeni krediti štedionica u krizi pokazali daleko najotporniji na problem neplaćanja što je velika stvar, a vrijedi spomenuti da su na bitno suženom tržištu u krizi krediti SŠ-a jedini rasli", ističe Šonje dodajući da nije manje važno što su ti krediti jedini dugoročni na tržištu kod kojih je moguće fiksirati kamatnu stopu za cijelo razdoblje otplate.

  "Unatoč očitim prednostima, kombinacija neznanja i kratkoročnih interesa potisnula je model poticane stambene štednje, ne u drugi, nego u treći plan. 2014. prijetilo je potpuno gašenje sheme. Banke su u takvim uvjetima racionalno odustajale od svojih stambenih štedionica, no neovisni igrač na tržištu je opstao i dobro radi što samo po sebi svjedoči o održivosti i smislu, te se nadam i apeliram da se model ne samo očuva nego i dodatno razvije jer sam siguran da će svaka neovisna stručna analiza pokazati da je odnos društvenih troškova i koristi od modela stambene štednje za potrošače povoljniji od prva dva modela", zaključuje.