Svega nekoliko mjeseci nakon što je diplomirao, mladi Ivan Milković odlučio je u travnju 2014. teoretska znanja stečena na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu pretočiti u biznis pa je u zagrebačkoj Dubravi otvorio palačinkarnicu Milky.

Iskoristio je lako pamtljivu izvedenicu iz svog prezimena, a u posao je ušao s 12.000 eura obiteljske ušteđevine. Već u prvih pet godina od osnutka tvrtke, njegov se brend proširio ne samo po Hrvatskoj, već i po okolnim zemljama –  Srbiji, BiH, Crnoj Gori, Makedoniji i Albaniji.

U svim tim zemljama lanac palačinkarnica koji je osmislio zapošljava više od 200 ljudi. U Zagrebu su dosad otvorena tri Milkyja, po dva su u Splitu, Beogradu i Sarajevu, te po jedan u Banja Luci, Mostaru, Nišu, Novom Sadu, Novom Pazaru, Podgorici, Baru, Tirani, Skoplju i Kragujevcu. U planu su Istanbul, Beč, Ljubljana, Zurich, a stiglo je i par upita iz Njemačke.  Iako u Zagrebu danas postoji 15-ak palačinkarnica, jedino se Milky probio u inozemstvo.

Nakon što se brend regionalno etablirao, većina tih palačinkarnica posluje kao franšiza. Za uloženi novac dobije se know-how i marketing, a najveći trošak za potencijalnog investitora je prostor za palačinkarnicu. Milković je zadržao vlasnički udjel od 50 posto Beogradu, Banja Luci, Baru, te u Istanbulu, koji se tek treba otvoriti.

"Beograd sjajno radi, tamo zapošljavamo 40 ljudi, nevjerojatno je koliko se u Srbiji troši na izlaske! Tamošnje cijene naših palačinki su vrlo slične kao u Hrvatskoj, a iako su plaće u Srbiji znatno niže, promet je jako dobar.

Slično je i u Banja Luci, gdje imamo prostor od 300 kvadrata i 17 zaposlenih. Zadovoljan sam poslovanjem u susjednim nam zemljama, a Hrvatsku sam prepustio drugima. Nisam više imao živaca za plaćanje bezrazložnih poreznih kazni. Definitivno sam odustao kad je povećan PDV za ugostiteljstvo, to nas je ubilo", objašnjava Milković zašto mu je lakše poslovati u drugim zemljama.

Kreće s vlastitim namazom  
Širenje u regiji odlučio je iskoristiti i kako bi promovirao hrvatske proizvode.  "Povukao sam Podravkine čokoladne namaze u BiH, Srbiju i Albaniju. Javio sam im da promoviram njihove proizvode, očekivao sam neku reakciju, možda da mi sufinanciraju tu promociju na tržištima koja su im važna, no ništa od toga", kaže Milković, koji zato počinje raditi vlastitu robnu marku namaza.

Kad je kretao s biznisom, najveći je problem bio uvjeriti ljude da ima smisla dati 30 kuna za palačinke. "Komentar je bio uvijek isti – 'pa za te pare si doma napravim brdo palačinki!' S vremenom gosti su počeli shvaćati da palačinke iz Milkyja izgledaju puno bolje od njihovih kućnih, maštovitije su, a odlazak u Milky je ujedno doživljaj i izlazak. Tada je u Zagrebu već postojalo nekoliko palačinkarnica. Svi su oni nudili već gotove kombinacije. Ja sam uspio zbog inovativnosti, jer sam prvi ponudio gostu da sam kreira svoju palačinku", objašnjava Milković.

Smislio je hrpu kombinacija, priznaje da mu se nije dalo sve ih unositi u kompjuter, već je samo nabrojao razne priloge i ostavio gostu da sam složi svoju palačinku.

"Počnete s praznom palačinkom, koja košta 13 kuna i onda redom dodajete što želite, od vrste namaza do, želite li, šlaga ili mljevenih badema na vrhu. Gosti sami kombiniraju žele li Nutellu, Kinder bueno, sladoled, jagode, mousse, kokos, Oreo kekse, šumsko voće… I dalje smišljam novitete, primjerice uveo sam proteinske palačinke.

Dio konkurencije nam krade ideje, ali ne smeta, mi stalno smišljamo nešto novo. Naravno, važna je i sirovina, primjerice upotrebljavamo vrhunsku Callebaut čokoladu", otkriva Milković. Smjesa za palačinke za sve Milky palačinkarnice proizvodi se u istoj zagrebačkoj tvornici. 

Problem inspekcije
Ideju o palačinkarnici dobio je još prije desetak godina, no posvetio joj se tek nakon diplome.

"Kad sam završio faks prvo sam otišao na Zavod za zapošljavanje, tamo su mi ponudili posao pripravnika za 1600 kuna, što sam odbio. Onda su mi ponudili pomoć za samozapošljavanje, tražili su projektnu dokumentaciju. Uvjet je bio da ne smijem otvarati firmu dok oni ne daju mišljenje o mom projektu, a njihov rok za odgovor je bio 90 dana. Izračunao sam da ću u ta tri mjeseca potrošiti više nego što mi oni nude, a projekt će tapkati u mjestu i odustao sam od te kombinacije, radije sam ušao u projekt s vlastitim novcem", kaže naš sugovornik.

Prvi je Milky otvorio 2014. u Dubravi. Našao je lokal od 28 kvadrata na prometnoj lokaciji, "tu je bilo dosta mladih ljudi koje bi naši proizvodi mogli privući. U tom je lokalu prije bila trgovina rabljene robe pa otkup zlata i ljudima je isprva bilo teško prihvatiti da se sada tu može nešto pojesti. Svašta sam radio da nekako privučem pozornost, kačio sam balone po okolnim stablima", prisjeća se Milković. 

U uređenju je koristio palete i ciglene zidove, no nadležna inspekcija nije imala sluha za industrijski stil, pa su mu uskratili izdavanje dozvole za rad pravdajući se da je 'prostor nedovršen'. 

 "Inspekcija me odbila zato jer nisu navikli na prostore izrađene od paleta i ciglenih zidova. Tek nakon što sam dokazao certifikatima da je boja na zidu periva i lakoodrživa dobio sam dozvolu za rad, iako se u pravilniku o minimalno-tehničkim uvjetima nigdje ne spominje uređenje prostora. Zamolio sam ih da mi pošalju nekog mlađeg i onda je odjednom sve bilo u redu, dobio sam dozvolu bez ikakvog problema", kaže Milković. 

Potom je 2015. otvorio lokal u Španskom. Njega je uredio s automobilskim farovima i auto-sjedalicama. Kako je posao dobro krenuo, u Dubravi se pojavila konkurencija pa je Milković preselio u veći prostor u susjedstvu. A konkurencija je propala nakon godinu dana. Treći Milky otvoren je 2016. u Središću u Novom Zagrebu. U međuvremenu je odustao od minimalizma u uređenju pa je u Središću u adaptaciju 100 kvadrata tuđeg roh bau prostora uložio čak 100.000 eura. 

"Da sam znao koliko će me to koštati, ne bih se nikad upustio u adaptaciju! Iako se čini da banke nude sve povoljnije linije, u Hrvatskoj mladi teško dolaze do kredita", kaže Milković. Zasad ne razmišlja o širenju u centar Zagreba: "najam je tamo previsok. Mi radimo uz solidnu maržu, ali cijena i količina prodanih palačinki nije dovoljna da se taj trošak pokrije".

  Taj dio Zagreba pokriva uz pomoć Glova, s kojim je počeo raditi kako bi se popunile rupe u jutarnjim satima, a sada prihod od dostave dosegne i 50 posto ukupnog prometa. Nakon što je pokorio regiju Milky franšizama, može se posvetiti drugim idejama – vlastitom linijom čokoladnih namaza, ali i smrznutim palačinkama za kafiće, restorane i dućane.