Redovito pred kraj svake godine Vlada utvrđuje smjernice politike državnih potpora za iduće godine i u njima standardno podcrtava cilj smanjenja onih “loših”, koje se raspodjeljuje po sektorskom ključu, te okretanja njihovom davanju po horizontalnim kriterijima koji ne narušavaju tržišnu ravnotežu, već se usmjeravaju za istraživanja i razvoj, inovacije, zaštitu okoliša i očuvanje energije te male i srednje poduzetnike, usavršavanje, zapošljavanje i kulturu.

Tako je i u najnovijim smjernicama, usvojenima na sjednici Vlade prošli tjedan, koje se odnose na razdoblje od 2020. do 2022. Konkretni ciljani postotci u odnosima ove dvije vrste potpora nisu zacrtani, već je naglašeno stremljenje prema svođenju sektorskih potpora na minimalne razine, kako je to slučaj u EU. Promatraju li se, međutim, izvedbe u proteklom dužem razdoblju, primjetan je bio pomak nabolje prema ovom cilju, iako je zbog minimalnog udjela sektorskih potpora na razini EU, pred Hrvatskom još jako puno posla.

U najnovijim smjernicama se navode zadnji službeni i usporedivi statistički podaci Eurostata, za 2017., prema kojima je prosječan udjel sektorskih potpora na razini svih 28 članica EU, bez željeznica, bio tek 6 posto. Istodobno je u Hrvatskoj taj postotak iznosio visokih 34,3 posto, no osvrne li se na prethodne godine, taj je udjel u ukupnim potporama bio najniži dotad zabilježen.

Bio je to i prvi put da je udjel horizontalnih potpora premašio psihološku granicu od 50 posto i osjetno nadišao sektorske potpore, s udjelom od 65,7 posto. Godinu ranije udjel horizontalnih potpora bio je 49,3 posto, u 2015. iznosio je 44,1 posto, a u 2014. 28 posto. Međutim, zbog krize u brodogradilištu Uljanik, lani je taj napredak zaustavljen i ponovno su “loše” sektorske potpore prevladale “poželjne” horizontalne koje su pale na 38,6% udjela!

U vladinim smjernicama ti najnoviji podaci za 2018. se ne navode, što u Ministarstvu financija objašnjavaju korištenjem usporedivih Eurostatovih brojki, ali je iz izvještaja o korištenju državnih potpora koje je Vlada prethodno uputila na razmatranje u Hrvatski sabor uočljivo je da je obustavljeno pozitivno kretanje u smjeru smanjenja udjela potpora posebnim sektorima i povećanje udjela poželjnih horizontalnih.

Taj trend u kontinuitetu je trajao od 2007. godine, a dobrim dijelom je za smanjenje sektorskih potpora zaslužno bilo smanjenje potpora brodogradilištima, što je bio rezultat stanja na globalnom tržištu, jer je s padom novih narudžbi i u domaćim škverovima bilo manje potrebe za potporama. S 2013., kada je provedena privatizacija škverova u Splitu, Trogiru i Rijeci i ugovoreno petogodišnje praćenje i sufinanciranje njihovog restrukturiranja, rasle su ponovno i potpore za taj sektor. S krajem 2017. isplaćene su bile posljednje ugovorene rate.

No, iskrsnuo je slučaj Uljanik, aktivirala su se izdana jamstva za njegove novogradnje i njihovim plaćanjem posljednjeg dana u prošloj godini narušio je pozitivne pomake u promjeni politike državnih potpora.

Osim za Uljanik i njegove tvrtke, za čija je jamstva lani palo na proračun 2,5 milijardi kuna, plaćena su i jamstva za Imunološki zavod, mada su u odnosu na škver ona gotovo simbolična. Ukupno su potpore za industriju bez poljoprivrede lani dosegle rekordnih 8,65 milijardi kuna i rasle su 19% u odnosu na 2017. Od toga se na potpore po horizontalnim ciljevima odnosilo 2,06 milijardi, a pojedinačno najviše je usmjereno na zaštitu okoliša i očuvanje energije (1,1 milijarde), te R&D te inovacije (377 milijuna), a zapošljavanje 288 milijuna. Preostale 5,3 milijarde “otišle” su u posebne sektore, a osim brodogradnje dva su još jače zastupljena sektora – promet s 1,4 milijarde, te rtv emitiranje s 1,2 milijarde kuna. Među sektorima koje se podupire iz proračuna, no s puno manjim iznosima, su i turizam, te poštanske usluge.

Što se, pak, horizontalnih potpora tiče, lani je bio primjetan i po prvi put njihov pad, za visokih 28%. Najveći pad bilježe regionalne potpore koje su s 2,06 milijardi pale na 857 milijuna kuna, no iz službenog izvješća se ne vidi jasno tko je tom padu najviše pridonio.

Za daljnju politiku potpora iz HGK kao dobar primjer ističu program IRI MINGO-a, za čiji će drugi krug uskoro biti otvoren javni natječaj. On je, ističu, horizontalan jer se potiču aktivnosti R&D-ja, a i vertikalan jer se potiču određena prioritetna područja iz Strategije pametne specijalizacije.

“Često se propituju sektorske potpore, ali one se daju s ciljem pametne specijalizacije, odnosno usmjeravanja potpore u područja/sektore za koje je sama država, u strategiji pametne specijalizacije, utvrdila kako imaju najveći potencijal za daljnji rast i razvoj”, pojašnjavaju iz HGK, zaključujući kako je njihova preporuka ukupno gledajući povećavati horizontalne potpore, jer se one mogu odnositi na sve poduzetnike i sve sektore.

Za očekivati je, međutim, da će i u 2019. na stavkama potpora za brodogradnju ponovno biti visok iznos, budući da je dio jamstava Uljanika naplaćen i u ovoj godini. Vlada, istina, u samim smjernicama ne iskazuje veliku zabrinutost, dapače, ocjenjuje da je provedba državnih potpora u 2019. bila uspješna, te da je dobar pokazatelj budućih planiranja državnih potpora. Brodogradnja će, nažalost, ostati još neko vrijeme na državnim jaslama, jer osim što se upravo traži model očuvanja dijela proizvodnje u pulskom Uljaniku, već je složena konstrukcija s financijskom potporom i za 3. maj, koji je kolateralna žrtva pulskog slučaja. Drugim riječima, sektorske potpore još će usporavati približavanje Hrvatske cilju jačanja horizontalnog poticanja razvoja.